Dostupni linkovi

logo-print

Inicijativa poslanika Denisa Bećirovića da se ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine izgradi spomenik Srđanu Aleksiću i Goranu Čengiću, a time i drugim hrabrim i humanim ljudima koji su dali život braneći komšije u ratnim godinama, nije dobila podršku u Parlamentu.

Tako i dalje, država Bosna i Hercegovina ostaje bez dostojanstvenog načina da se zahvali i oda počast onim koji su u najtežem vremenu bili i ostali ljudi.

Inicijativa Denisa Bećirovića je dobila podršku na sjednici Ustavnopravne komisije Skupštine BiH.

Na sjednici Predstavničkog doma za inicijativu su glasala 22 poslanika dok je 12 bilo protiv.

"Postojala je opšta većina glasova, ali ne i entitetska. Poslanici iz Republike Srpske i ovaj put su zloupotrijebili mogućnost entitetskog glasanja. To je ključni razlog zašto inicijativa nije dobila, osim opće, i potrebnu entitetsku većinu", navodi Bećirović.

"Ideja da se Bosna i Hercegovina kao država i svi njeni građani i narodi na dostojanstven način oduži herojima borbe za ljudska prava, kakvi su, recimo, Goran Čengić, Srđan Aleksić, Neđo Galić, Refik Višća i brojni drugi ljudi širom Bosne i Hercegovine, plemenita je ideja da iskazujemo poštovanje pozitivnim ljudima, a ne da studentskim centrima dajemo imena po notornim ratnim zločincima, kakav je Radovan Karadžić", navodi Bećirović.

Protiv su bili SDS (Srpska demokratska stranka) i SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata), dok je HDZ BiH (Hrvatska demokratska zajednica) ostala suzdržana.

Zvaničnog obrazloženja nije bilo, osim što je poslanik Nikola Špirić izjavio da je prijedlog trebao doći od Vijeća ministara BiH.

Nasuprot ovakvom stavu narodnih predstavnika, kolumnista magazina Buka, Dragan Bursać, ističe da je spomenik već davno trebao biti sagrađen.

"To što nije sagrađen, to je sramota svih nas, jer mi smo izabrali ljude koji su u Parlamentu, koji vode ovu državu, koji nisu u stanju izglasati jedan obični zakon protiv fašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini. Ne izgradnji spomenika i neusvajanje zakona o zabrani djelovanja fašističkih organizacija, govori zaista u kakvom vremenu mi živimo", kaže Bursać, te navodi:

Dragan Bursać

Dragan Bursać

"Prije svega, zaista živimo u vremenu narastajućeg fašizma, a sa druge strane imamo potpuno impotentnu vlast koja je operisana od realnosti i koja čeka svoje apanaže u vidu honorara, dnevnica, plata, naknada, odvojenog života. Njima je cilj konfrontacija na političkom nivou, bez obzira koliko bi zajedničko djelovanje u ovakvim stvarima bar malo pokazalo njihovu ljudskost."

Srđan Aleksić iz Trebinja, ubijen je 27. januara 1993. godine jer je branio svog sugrađanina Alena Glavovića.

Goran Čengić iz Sarajeva, ubijen je u junu 1992. u Sarajevu, kada je pokušao zaštititi svog komšiju Husniju Ćerimagića.

Ali, spomenik ljudskosti i humanosti još uvijek se neće naći na platou ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, jer to ne žele oni koji sjede unutra – smatra Sinan Alić, predsjednik Fondacije "Istina, pravda, pomirenje" iz Tuzle.

"Njima nije stalo ni do čega što se događa iznad tog bastiona koji se zove Parlament, jer su oni neprikosnoveni. Sami sebi kroje sudbinu, ali je nažalost kroje i nama. Oni nemaju empatije ni za šta drugo osim za svoje nadoknade, tople obroke, odvojene živote, velike plate, i tako dalje. Ono čega se pametan ponosi, oni od toga bježe i naravno, to na djelu pokazuju. Srđan Aleksić je paradigma normalnog čovjeka u Bosni i Hercegovini. Naravno, i neki drugi ljudi", ističe Alić.

"Umjesto da to u tren oka prihvate, ne pitajući ni koliko to košta, da se pred Parlamentom BiH nalazi obilježje nekom dobrom Bosancu i Hercegovcu! Ne! Nema ništa. Ima ta zgrada u kojoj sjede – ja to tvrdim – hohštapleri. I zbog toga imamo to što imamo, i onda se čudimo. Da je ovo društvo normalno – namjerno kažem 'društvo', ne 'država' – Srđan Aleksić bi imao svoje obilježje 1995, 1996, a ne 20 godina nakon rata."


Da nije nevladinih organizacija, udruženja, pojedinaca, nikada se ne bi znalo da je u godinama ratnog zla bilo onih koji su, po cijenu života, sačuvali obraz. Bh. herojima počast odaju druge zemlje.

Tako, Sarajka Ivanka Šućur, koja je našla napuštenog dječaka Elvisa i odgojila ga kao svoje dijete, nedavno umrla, a da nikad nije dočekala priznanje svoje države. Ali je "Majka hrabrost" dobila priznanje "Srce na dlanu" Republike Hrvatske.

Mini Jahić, koja je početkom rata spasila Ferida Spahića od sigurne smrti, uručeno je priznanje za hrabrost Sjedinjenih Američkih Država.

I moglo bi se još dugo nabrajati.

Dok se drugi ponose ovdašnjim herojima, država Bosna i Hercegovina nikada im nije rekla "Hvala".

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG