Gost Radija Slobodna Evropa je Enver Hadžiomerspahić, lider projekta Ars Aevi, vjerovatno najznačajnijeg nauma u sferi bh. kulture čiji je krajnji cilj izgradnja Muzeja savremene umjetnosti u Sarajevu. Projekt je star okruglo 22 godine, ali muzeja koji bi od glavnog grada i BiH napravio istinski evropski centar, još uvijek nema na vidiku. Osim ako nas gost ne razuvjeri.
RSE: Svaki put, negdje u ovo doba, postavljaju se pitanja u vezi sa perspektivama nekih projekata, planova, namjera, pa ima li kakvih novosti u vezi sa Muzejom savremene umjetnosti, jer ovo pitanje postavljamo već dvadesetak godina?
Hadžiomerspahić: Dvadesetak godina i svake godine je jedna više, a ti i ja smo prvi put razgovarali o projektu Ars Aevi, 1992. godine, u onoj situaciji kada niko nije znao hoćemo li se sutra probuditi živi ili nećemo. Nakon toliko godina, ove posljednje četiri godine su bile godine najveće opstrukcije projekta Ars Aevi. Ne znam uopšte zašto i koji su motivi i povodi, ali došlo je do takvog odustajanja i odmicanja naših čelnih političkih ličnosti od projekta Ars Aevi, da sam ja mislio da od tog našeg sna neće biti ništa. U decembru prošle godine je u Sarajevo došao novi ambasador Republike Italije, gospodin Ruggero Corrias, koji je vidio kolekciju i od tada je počela regeneracija. On je uspio da se dogovori sa čelnim ličnostima Kantona Sarajevo, grada Sarajevo, FBiH, da u nekoj skromnoj mjeri, ali kako tako, stvore minimum finansijskih uslova da se kolekcija Ars Aevi otvori za posjetioce, a to je njemu bilo potrebno da bi on mogao dalje da vodi poslovne i promotivne susrete sa drugim ličnostima koji bi bili zainteresirani. Onda je doveo u prostore kolekcije Ars Aevi, sve značajne ljude BiH i Sarajeva i sve predstavnike ambasada svih zemalja, jer se obilježavao dan Republike Italije u prostorima Ars depoa, kolekcije Ars Aevi i tu je održao javni govor u kom je rekao, ovo što vi imate je dragulj i to se ne može naći nigdje drugo u svijetu. Taj susret kolekcije Ars Aevi i arhitektonskih projekata Renca Piana, stvarno će učiniti da Sarajevo postane svjetska atrakcija i pozvao je sve da na tom planu sarađuju.
RSE: Meni se posebno značajnim, u ovoj godini, čini nedavna posjeta srednješkolaca iz Ilijaša, kolekciji Ars Aevi?
Hadžiomerspahić: Mi smo toj činjenici dali jednu neuobičajenu dimenziju. Poslije me nazvao jedan prijatelj, da mi kaže, Envere, zar je takva situacija da vi sada u medije šaljete vijest da su srednješkolci iz Ilijaša posjetili kolekciju? Odgovorio sam mu da to djeluje malo neobično, pridati takvoj običnoj, jednostavnoj i normalnoj činjenici, tako veliku važnost, ali je uistinu jako lijepo da su srednješkolci iz Ilijaša došli, a da mnogi srednjoškolci iz škola koje se nalaze prekoputa još uvijek nisu pokazali interes. Međutim, čini mi se da nije greška do njih. Greška je do nas. Mi se već godinama borimo da vrata kolekcije Ars Aevi budu otvorena, a bila su zatvorena. Pa ih malo otvorimo, pa opet nema finansijskih sredstava, tako da realno mislim da građani Sarajeva još uvijek ne znaju je li kolekcija Ars Aevi otvorena ili je zatvorena. Iskreno da kažem, uslovi, u smislu finansiranja prema projektu Ars Aevi, uopšte nisu takvi da bi kolekcija trebala da bude otvorena.
RSE: Da li su normalni uslovi u prostoru koji garantuju punu zaštitu ove iznimno vrijedne zbirke i da li se može nešto uložiti da se naprave uslovi za posjete, barem škola primjenjenih umjetnosti i da sa nastavnicima dođu i uče na licu mjesta o velikanima svjetske savremene umjetnosti?
Hadžiomerspahić: Što se tiče kontakta sa nastavnicima i učenicima, iz osnovnih i srednjih škola i fakulteta, tu su vrata otvorena i uslovi postoje jer ovaj Art depo, ima 2000 m2, u okviru objekta Olimpijskog centra Skenderija, je uistinu reprezentativan. Za profesore, za učenike atmosfera ovdje je vrlo korektna. Postoje detalji koji još uvijek nisu riješeni. Sad smo otkrili, prije nekoliko dana, u Skenderiji, usred našeg prostora, da krov prokišnjava, pa sada treba obezbijediti neka sredstva. Hoće li to grad ili kanton obezbjediti, ali pretpostavljam da hoće, da se to brzo sanira i da ne dođe do oštećenja nekih djela. Jeste da je malo kontradikcija u atmosferi, umjetničkih djela najznačajnijih umjetnika svijeta, sada usred prostora stoje lavori u koje kapa voda dok kiša ne prestane, ali sve to ima možda i neki poseban šarm, tako da nisam toliko tužan zbog te situacije i mislim da će se to polako prevazilaziti.
RSE: Mislim da je ovo dobra prilika da podsjetimo, jer ima novih slušalaca i slušalaca koji su možda i zaboravili, da podsjetimo šta to sve ima u kolekciji Ars Aevi i zašto, barem nas dvojica, tvrdimo da je to nešto od najznačajnijeg što imamo u ovoj državi?
Hadžiomerspahić: Mislim da se dogodilo čudo. To čudo je postalo realno moguće, samo zahvaljujući jednoj činjenici, magičnoj snazi i magičnoj privlačnosti riječi Sarajevo. Ovdje, u našem prostoru, postoje radovi koji na tržištu vrijede više od dva miliona eura. Međutim, tačno se zna, taj i taj rad je umjetnik Anish Kapoor darovao za muzej Ars Aevi u Sarajevu te i te godine. Najznačajnija, reprezentativna, umjetnička djela, najznačajnijih umjetnika svijeta su ovde. Ostvarili smo saradnju sa evropskim muzejima, centrima i fondacijama i njihovi umjetnički direktori su birali najznačajnije umjetnike svijeta, ali od deset odabranih umjetnika, nikad više od dva iz vlastite zemlje. Taj princip je funkcionisao fantastično. Gradovi Milano, Prato, Venecija, Ljubljana, Beč, Podgorica, Istambul, a sad, dalje će i Zagreb i Beograd i Sentjenten i Barelona i Atina, dakle to su gradovi koji rade na formiranju kolekcije Ars Aevi i na njenom obogaćivanju. Umjetnički direktori njihovih muzeja stupaju u kontakt sa umjetnicima svijeta, oni ih odaberu, odaberu njihove radove, naprave osnivačke izložbe i nakon toga kolekcija dolazi u Sarajevo. To je proces udruživanja pozitivnih energija.
RSE: Moram ponoviti, po ko zna koji put, da mi naprosto nije jasno kako domaće vlasti na svim nivoima nisu sve ove godine pokazale malo više brige za ovu vrijednost, tim prije što je interesovanje naklonjenih ljudi u inostranstvu naglašeno od samog početka, a ova darežljivost autora je izvanredna?
Hadžiomerspahić: Ovdje imamo još jednu komponentu koja je najvažnija u cijeloj ovoj priči, a to je da se negdje u središnjem momentu razvoja projekta Arsd Aevi, nakon prve decenije njegovog uspješnog rođenja i razvijanja, ovoj inicijativi priključio slavni arhitekta Renco Piani. Taj čovjek je napravio taj čudesni muzej Beaubourg u Parizu. Napravio je kompleks muzičkih dvorana u Rimu, pa je napravio neobični aerodrom na vodi u Osaki u Japanu, zatim zgradu Njujork Timesa u Njujorku i posljednje što je uradio, London Bridž tower, to je najveći toranj u Evropi, u Londonu. Taj čovjek, taj arhitekta, je nama poklonio arhitektonski projekat i mi sada imamo mogućnost da za neke male nove koji se mogu naći, samo ako ima malo dobre volje, samo ako neko od naših čelnih političkih ličnosti kaže da. A sada da odgovorim na pitanje ko i zašto opstruira ili je ravnodušan. Postoje grupe i struje u ovoj našoj neobičnoj sredini, oni ne žele da Sarajevo na internacionalnom planu dobije taj predznak - internacionalna, kulturna metropola. Ne, Sarajevo treba da ostane slika primitivizma. Određene struje rade organizovano na tome da se projekat Ards Aevi zaustavi, a one druge koje bi trebale da rade u interesu njegovog buđenja i razvijanja se pokazuju nesposobne i ravnodušne.
RSE: Nama ostaje da se nadamo, premda su vremana takva kakva su, a ništa ne ukazuje da će uskoro biti bolja, barem kada je kultura u pitanju?
Hadžiomerspahić: Da. Ima jedna stvarno lijepa stvar. Prvi put ću je saopštiti sada. Nakon moćne prezentacije odabranih dijela Ars Aevi kolekcije u Veneciji i zatim u Milanu, govorimo o 2013. i 2014. godini, mi smo ostvarili divne susrete sa našim poznanicima, čija imena sada neću izgovoriti, ali i prijateljima iz Zagreba i došli smo do dogovora da oni žele da se sva djela iz kolekcije Ars Aevi predstave na jednoj impresivnoj, reprezentativnoj i spektakularnoj izložbi u galerijskim prostorima grada Zagreba. Cijelu 2015. godinu ćemo raditi na pripremi i u proljeće 2016. godine u Zagrebu se pravi jedan od najvećih kulturnih događaja. Zagreb iskazuje poštovanje prema vrijednostima kolekcije Ars Aevi. To bi mogao da bude trenutak svjetske promocije početka izgradnje muzeja. Dakle da se u toku 2015. dogovorimo da ćemo ga raditi i onda izložba odlazi u Zagreb. Pravi se spektakularno otvaranje i tom prilikom objavljujemo kamen temeljac u Sarajevu, koji se postavlja, a nakon toga bi izložba svih djela najrealnije mogla da pređe u Rim, u Muzej Maksi, jer već imamo znakove da bi i Rim želio da napravi veliku izložbu.
