Sarajevski glumac Emir Hadžihafizbegović osvojio je prestižno profesionalno priznanje „Lav“ za najbolju mušku ulogu na upravo okončanom Venecijanskom filmskom festivalu. Uloga oca u kooprodukcionom projektu „Takva su pravila“, hrvatskog reditelja Ognjena Sviličića, donijela je Hadžihafizbegoviću nagradu za najboljeg glumca u takmičarskom programu „Horizonti“. Nagrađeni glumac je nakratko prekinuo putovanje iz Venecije, kako bi sa slušaocima Radija Slobodna Evropa podijelio dojmove sa 71. „Mostre“.
RSE: Umjetnici kad dobiju nagradu obično kažu kako su im sva priznanja jednako draga, aktuelno najdraže. Čini si kad dođu ovako velika, čovjek ne može glumiti ravnodušnost te vrste.
Hadžihafizbegović: Ovo je jedan velika, ogromna i najznačajnija nagrada u mojoj karijeri. Ja zaista imam puno nagrada sa raznih filmskih festivala i u teatru, ali ja nekako imam i demistificirajući odnos prema nagradama. Čovjek kada razmišlja u kontekstu nagrade, to je opasno za posao - i ja nikada ništa nisam očekivao, a nagrade su dolazile. Ova zadnja iz Venecije, gdje je sa mnom bilo još 19 glumaca iz cijeloga svijeta, američke zvijezde i najbolji evropski glumci - kad mi je stigla vijest da sam ja dobio „Lava“ - zaista je nešto posebno, jer Venecijanski festival je najstariji festival. Ja ovu nagradu dijelim sa svim ljudima koji su podržali na neki način moju ulogu. To je jedna teška psihološka drama - i zahvaljujem se i reditelju Ognjenu Sviličiću koji mi je ukazao povjerenje i Jasni Žalici koja je bila sjajan partner i svim ljudima koji su radili na filmu. To nije neka kurtoazija, ali ja ovu nagradu dijelim sa svim ljudima koji su obezbijedili uslove da ja tu ulogu, najtežu u mojoj karijeri, radim.
RSE: Pomenuo si Sviličića sa kojim si radio „Armina“, ponovo saradanja Jasnom Žalicom - koliko su te dvije osobe bile poticajne?
Hadžihafizbegović: Sviličić je bio hrabar. On je meni poslije sedam godina ponovo dodijelio ulogu oca dječaka koji ima isto godina kao i Armin. Tu je postojala realna dilema kako ću ja naći ključ za karakter tog novog oca dječaka koji ima 17 godina kao i Armin. Međutim, izgleda da sam ga našao. Bilo je super. On (Sviličić) je jedan vrlo onako nesujetan čovjek, čovjek korektiva koji dozvoli glumcui da kad povede lik da ga razvije, koji navija za glumca, koji poslije svakog kadra kaže:“ Bravo, to je to!“ I Jasna također - sjajna partnerka, sjajna glumica. I ta riječ u tvom pitanju zapravo je najtačanija - poticaj je bio jako bitan. I zato ponavljam da je ovo nagrada koju dijelim s njima.
RSE: Premda si dobio dosta nagrada, učestvovao na bezbroj prigodnih večera ili prijema, ipak iskustvo druženja sa tako izabranim sastavom rijetka je počast za ovdašnjeg čovjeka. Pa kako te se to dojmilo?
Hadžihafizbegović: Pa jeste, jeste. Mada ja nemam celebriti čip u svojoj glavi, naravno da godi večerati sa gospodinom Barberom, da je sa tvoje desne strane Tim Roth, sa lijeve Končalovski, znači najznačajniji ljudi iz svijeta filma. Kad vam Končalovski čestita i kaže da je to sjajan posao, to čovjeku godi. Sjedili smo do tri ujutro, puno fotoreportera, puno producenata, ljudi koji su mi prilazili, čestitali - sve ono što sam imao vizit karti sam podijelio...
RSE: Kad neki stvaralac dobije ovako priznanje, ljudi pomisle kako je jedna karijera zaokružena. Kod vas vrhunskih umjetnika obično se radi o spirali, o otvaranju jednog novog kruga. Ti si obično i najmanje poslove radio sa velikom odgovornošću, pa prepostavljam kako te ova nagrada naprosto obavezuje.
Hadžihafizbegović: Jedan od razloga zašto sam ja počašćen od raznih reditelja da s njima radim i ta priča o mojoj profesionalnosti - ja sam do sada uradio 47 igranih filmova i vrlo sam profesionalan i odgovoran. I nagrada jeste satisfakcija za učinjeni posao, ona će biti smještena uz desetine mojih nagrada i stajaće na važnom mjestu u mojoj kući, ali posao ide dalje. Čekaju me novi film, nova pozorišna predstava. I neka nagrada, ali najvažnije su nagrade one koje stižu i spuštaju se od gospodara svih svjetova. Ja i tom kontekstu razmišljam jer sam čovjek koji vjeruje u Božija spuštanja i kada je u pitanju moj talenat i cijela moja životna priča. Nagrade stižu i od malih, običnih ljudi. Čekam da film uđe u bioskope i da vidim kako publika reaguje na to što smo svi zajedno napravili u filmu „Takva su pravila“ Ognjena Sviličića.
