Dostupni linkovi

logo-print

Građani u borbi za svoja prava: Od Varšavske do Srđa


Prosvjedi u Varšavskoj ulici, veljača 2010.

Prosvjedi u Varšavskoj ulici, veljača 2010.

U Hrvatskoj je, zadnjih godina, bilo na desetke građanskih prosvjeda, najviše zbog uzurpacije javnih površina i uništavanja prirode od strane privatnih investitora i njihovih političkih zaštitnika. Samo jedan prosvjed, medijski prozvan Facebook, 2011., bio je uperen protiv ondašnje HDZ-ove vlasti. U većini akcija građani nisu uspjeli ostvariti ciljeve, ali se nakon okupljanja, kažu naši sagovornici, neke stvari ipak više neće moći ponoviti.

Građanski prosvjedi za obranu Varšavske ulice u središtu Zagreba, spadaju u najpoznatiji građanski bunt u Hrvatskoj a kulminirao je 2010., kad se više tisuća Zagrepčana žestoko opiralo gradnji ulazne rampe za privatnu garažu, ispod novosagrađenog trgovačkog centra Cvjetni, građevinskog poduzetnika Tome Horvatinčića. Uz pomoć gradonačelnika Zagreba i policije, poduzetnik je pobijedio, garaža je izgrađena, dio Varšavske drsko otet, a oko 150 građana, koji su je branili i tijelima, policija je na rukama odnosila i privodila, a onda i tužila. Optuženi su da su sjedenjem i uzvikivanjem „Nedamo Varšavsku“ kršili javni red i mir.

No, ovih dana, dva tjedna uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju, zagrebački Prekršajni sud razaslao im je oslobađajuće presude. Jednu od njih dobila je i poznata urbanistica i građanska aktivistica, Vera Petrinjak Šimek.

„Ta akcija je trajala od 2006. do 2010. godine, skoro četiri godine, a završila je tako da je ipak sagrađena rampa. Mi smo izgubili taj dio pješačke zone, grad je pretrpio višestruke štete zbog te privatne investicije, ali je imao svesrdnu pomoć gradonačelnika", kaže Vera Petrinjak Šimek.

Sve te političke opcije, nastavlja urbanistica Petrinjak – Šimek, rade u savezništvu s kapitalom jer o njemu ovise. Vrlo slično se, kaže, događa i u Istambulu, gdje je također počelo građanskom zaštitom javne površine:

„Uvijek su u pitanju atraktivne lokacije - povijesna središta grada. Tako je bilo i u Študgardu i u Zagrebu ili iznimne prirodne vrijednosti po otocima ili u Dubrovniku. Uvijek te privlačne točke gdje se kapital misli višestruko oploditi. Zato su i nasrnuli na te vrijednosti, a građani im brane", tvrdi Vera Petrinjak Šimek.

U nesebičnoj borbi za Varšavsku ulicu, Zagrepčani nisu uspjeli spasiti tu šarmantnu pješačku zonu, ali su sigurno spriječili neke buduće, slične devastacije - naglašava Sara Lalić iz Centra za mirovne studije:

„Varšavska je imala konkretan utjecaj na politiku jer znamo da je nakon toga, zapravo tek ove godine, ali možemo reći da je to direktan utjecaj zagovaranja u Varšavskoj ulici, da je promijenjen generalni urbanistički plan i na taj način su zaustavljene nove Varšavske, koje bi se mogle dogoditi u Zagrebu", smatra Sara Lalić.

Politika u vođstvu

U Dubrovniku je ovog je proljeća kulminirala građanska akcija Srđ je naš, protiv golf terena i apartmanizacije brda Srđ iznad Dubrovnika, ali građansko NE na referendumu nije prošlo. Iako investitori slave, voditelj Zelene akcije, Bernard Ivčić, naglašava da je hrvatsko društvo ipak dobilo, već i zbog same činjenice da je riječ o prvom referendumu raspisanom na zahtjev građana:

„Na tom referendumu je 84,5 posto građana reklo da se protive ovom projektu. Samo zbog toga što su pravila za lokalni referendum drugačija, nego za državni, taj referendum nije važeći", kaže Ivčić.

Dubrovnik, travanj 2013.

Dubrovnik, travanj 2013.

Građanski aktivisti u Dubrovniku pripremaju ovaj vikend prosvjede potpore i solidarnosti s građanima Istambula. Podsjećaju na svoju prvu građansku akciju prije sedam godina, kad su gradske vlasti htjele posjeći višestoljetnu platanu na Pilama i sagraditi parkiralište. Građani su, kaže Dubrovčanka Aida Sorajić, odlučno ustali u obranu platane:

“Bila je jedna platana. Oni su je htjeli srušiti, ali smo je uspjeli spasiti", kaže Aida Sorajić.

Imao je Dubrovnik više takvih prosvjeda, potvrđuje i njezina sugrađanka Ivana Selmani:

“Kako da ne. Bilo je i oko Omble i sad su odustali od tog projekta izgradnje hidroelektrane Ombla. Postoji jedan dobar dio građana koji ipak osvješćuje sve te probleme koji nas okružuju.”

Bernard Ivčić iz Zelene akcije podsjeća i na prosvjede građana Istre protiv projekta Plomin 2, na ugljen, štetnog za zdravlje, a bit će ih, kaže, i protiv Plomina 3. Zahtijevaju od Vlade da se, umjesto ugljena, koristi plin:

„Svi građani osjećaju situaciju kada ih se radi budalama, kada ih se jednostavno od njih pokušava napraviti magarcem, zavarati ih i ukinuti im njihova prava. U pojedinim situacijama građani su spremni jednostavno reći dosta.”

Urbanistica Petrinjak Šimek očekuje i moguću pobunu građana protiv betonizacije jadranske obale, atraktivnih uvala i otoka:

„Mislim da će se sada vrlo aktivno sve više ljudi na Jadranu aktivirati da se ne bi ponovilo ono što se desilo, recimo, Španjolskoj koja je zbog građevinskih kratkoročnih interesa izgradila cijela naselja. Ne bi trebalo dozvoliti da se to na našem Jadranu dogodi."

Jedini veći građanski prosvjed iz socijalno političkih razloga u Hrvatskoj dogodio se 2011. Pokrenut je na Facebooku, pa je i ostao zabilježen kao Facebook prosvjed, a trajao je svakih nekoliko dana skoro dva mjeseca. Iz Zagreba se proširio na ostale gradove. Sociologinja i aktivistica za ženska prava, Suzana Kunac, dobro ga se sjeća jer je i sama sudjelovala:

„Dakle u tom trenutku građani smatraju da tadašnja HDZ-ovska vlast nije ispunila očekivanja građana. Najčešće su se prosvjednici znali okupljati ispred prostora HDZ-a i uzvikivati slogane poput Jaco odlazi, HDZ lopovi i Hoćemo izbore. Iako je 80 posto građana tada podržalo prosvjede protiv Vlade, građani nisu izašli masovno na ulicu i nije se desilo masovno okupljanje građana. Istina je da se vlast promijenila na redovnim parlamentarnim izborima. Koliko su ovi protesti u tom smislu imali utjecaja ili nisu imali utjecaja, teško je o tome govoriti", kaže Suzana Kunac.

Facebook prosvjedi su se ugasili zbog svoje neartikuliranosti i heterogenosti same gomile, od ekstremnih desničara do ekstremnih ljevičara i različitih poruka. No građani su se ipak priključivali šetnjama gradskim ulicama jer su bili nezadovoljni tadašnjom vlašću.

U svakom slučaju, zaključuje sociolog Renato Matić, građani se sve osvješćenije bore za svoja prava, ali u toj utakmici, ekipa kapitala i politike, zasad, ipak vodi:

„Imaju prednost, recimo to sportskim rječnikom, imaju inicijativu na terenu i lopta je u njihovim nogama, a nema vidljivo, demokratski, održivog načina da im se lopta uzme, osim nekakvog kontroliranog faula. Pitanje je koliko faul može biti kontroliran jer onda se može desiti svašta.”
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG