Dostupni linkovi

logo-print

Istraživanje: Građani u BiH žele pomirenje


Mostar, ilustrativna fotografija

Mostar, ilustrativna fotografija

U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH.

Nakon što su svoj posao obavili prošle godine, istraživači su sada vraćaju u gradove u kojim je urađeno ispitivanje javnosti, predstavljaju rezultate, bilježe reakcije građana i, postavljaju dodatna pitanja.

U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz okolice Goražda, bude uobičajen, a ne iznimka ili fenomen.

Prijatelji od djetinjstva, u ratnim godinama bili su na suprotnim stranama, u različitim vojskama, a kad je zlo stalo, oni su:

„Pravo, normalno, kao građani, kao prijašnji komšije, počeli da živimo.“

„Mi smo bili samo dva zrnca koja je vjetar nosio u jednom talasu, tako da mi nismo ništa mogli ni predvidjeti niti promijeniti.Nažalost, politička situacija još podriva tu nacionalnu strepnju. Pominjemo se u ta neka tri plemena, što nije dobro.“

Slično su odgovorili i građani obuhvaćeni zajedničkim istraživačkim poduhvatom Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i Sveučilišta u Edinburgu, a pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer u trinaest bh. gradova (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić).

77 posto ispitanika vjeruje da je proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, veoma značajan.

- Nastavnici su na prvom mjestu, među osobama koje imaju najviše potencijala u procesu pomirenja (72 posto ispitanika)

- Premda su ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu.

Ovi rezultati su podsjetnik da većina stanovništva Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopšte nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvataju potrebu za pomirenjem.

Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita, ali takođe vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države izuzetno važan, te da u njega treba uključiti široku lepezu sudionika, navodi Zlatiborka Popov - Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo.

„Skoro 80 posto građana i građanki BiH smatra da je proces pomirenja i izgradnja povjerenja nešto što je jako značajno za budućnost Bosne i Hercegovine. Više su podržavali one inicijative koje su nekako okrenute budućnosti nego prošlosti – kao izgradnja memorijalnih centara na mjestima gdje su počinjeni stravični zločini, što je podržano, ali su mnogo više podrške dobile neke inicijative poput onih da se kroz obrazovni sistem mladi susreću i upoznaju, uče ono što je bitno za njihovu zajedničku budućnost“, kaže Popov – Momčinović.

Kako građani procjenjuju uticaj izgradnje povjerenja za bolju budućnost? Imam iz Bugojna, Muhamed Jusić, član istraživačkog tima, iznosi neke od podataka iz istraživanja.

„75,4 posto od ukupnog uzorka reklo je da bi ozbiljni pokušaj da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali uticaj na budućnost zemlje. Kad bismo jednu poruku morali poslati – to je ono što smo našli u čitavoj državi, daleko više od onoga što bismo, gledajući medije, čitajući novine i radeći s ljudima, očekivali.

Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a tek 10,3 posto to ne podržava. Ovo će se podudariti s još jednim pitanjem kojeg smo postavili – od koga građani najviše očekuju u procesu pomirenja – tamo ćemo na prvom mjestu imati nastavnike,“ predočava neke od rezultata Jusić.

Povjerenje na prvom mjestu

Kako jedan stranac vidi proces približavanja ljudi zatrovanih podjelama i ratnim događajima? Evo razmišljanja direktora Fondacije Konrad Adenauer u BiH, Karsten Dümmel.

„Problemi su isti u posljednjih 20-ak godina, ali, vidi se da ipak dolazi do približavanja ljudi. Postoji još dosta podjela među njima, ali se ta slika ipak popravlja. Za ukidanje još uvijek postojećih etničkih barijera među ljudima, postoje tri različita puta. Prvi je izgradnja međuljudskih odnosa, ili ako hoćete direktno, ljubavi među osobama različite nacionalne pripadnosti. Drugi je međuetnička i međureligijska saradnja – na primjer - zajednička kuća za molitve pripadnika svih vjera, kakva postoji u Njemačkoj, a treći aspekt je ekonomska saradnja – da, na primjer, pripadnici različitih nacionalnosti stvore jedno zajedničko preduzeće, odnosno ulože novac u zajedničku firmu a time i u zajedničku budućnost, “ ističe Dümmel.

U Bosni i Hercegovini bilo je više pokušaja uspostave državne komisije za istinu i pomirenje. Bile su, takođe, formirane komisije za Srebrenicu i Sarajevo, ali su ugađene prije obavljenog posla. Formirano je i udruženje građana 'Istina i pomirenje', sa predsjednikom Jakobom Fincijem, ali nije bilo političke podrške za njihov rad. Finci danas ističe da je akcenat na povjerenju, koji je stavljen u ovom istraživanju, posebno značajna činjenica.

„Do sada je bilo pitanje istine, pravde i pomirenja, a niko nije pretpostavio da za sve to ustvari treba povjerenje, koje nam najviše nedostaje, jer mi, s jedne strane, putem Tribunala u Hagu, putem, da kažem, memoara svih onih koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, a ko god prođe kroz Bosnu i Hercegovinu napiše memoare ili knjigu, tako da čak ima šala, kad su se dva stranca srela ovdje na ulici, pa jedan pita drugoga: „Kad si došao, koliko ostaješ, šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao sam jučer, idem sutra, pišem knjigu 'Bosna danas, jučer, sutra'“. Istina polako dolazi na svjetlo dana, kroz presude, i haškog Tribunala i sudova koji rade u regionu; pravda se na taj način isporučuje, mada će ovim tempom, barem kod lokalnih sudova, trajati još sto godina da dođemo do osude svih onih koji trebaju da odgovaraju, i na kraju, to na neki način vodi pomirenju,“ navodi Finci.

Građani takođe misle da vjerski lideri ne čine dovoljno na procesu pomirenja, ali iznose i stav kako se političari trude da dokažu da je zajednički život prošlost. Evo nekih nalaza iz istraživanja, koje prenosi Emina Ćosić:

„U procesu pomirenja, vide političare kao odgovorne i kao ključni faktor, koji ustvari drže nekakve zategnute odnose i tenzije, namjerno nametnute, da bi održali svoje pozicije. To je bila najčešća interpretacija među ljudima. Mnogi su krivili međunarodnu zajednicu za stvaranje države kakvu danas imamo, da je Dejton stvorio nasilne podjele, da su od jedne građanske države stvorili državu tri nacije ili tri etničke grupe“, kaže Ćosić.

Proces pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini može biti uspješan tek ako građani mogu reći kao Jovo Jovanović s početka naše priče:

„Kad sve sagledam, bio je veći period bio našeg prijateljstva nego ratovanja.“

Rezultati istraživanja do sada su predstavljeni u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, u srijedu je zakazan sastanak s građanima Srebrenice. Istraživači će s novim pitanjima, ponovo u bh. gradove, naredne 2015. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG