Dostupni linkovi

logo-print

Gradačac zbrinuo stotine šamačkih stradalnika


Na stotine Šamčana koji su spašavajući živote izbjegli iz poplavljenog Šamca privremeno utočište našli su Gradačcu. Njih skoro 500 privremeni krov nad glavom našlo je u domovima svojih susjeda. Kolektivnih centara u Gradačcu nije bilo ni u proteklom ratu, a nema ih ni danas.

Kao i u minulom vremenima, kapija Bosne - Gradačac, i ljudska srca tamošnjih ljudi ponovo su širom otvoreni. Na stotine napaćenih ljudi iz poplavljenog Šamca i okolnih sela topli dom i toplu ljudsku riječ našli su u Gradačcu.

Alija Pelešević prošao je golgotu poplave u Šamcu. Privremeno utočište našao je u Ledenicama:

„Ja sam kod Ante u Ledenicama. Njegov nećak - to je familija njegova iz Švedske, on je otišao u Švedsku: ’Evo vam kuća, od A do Ž, imate spavati.’ Ma znaš šta - otac mi ne bi tako“, kaže Alija Pelešević.

RSE: Anto je Hrvat, Vi ste Bošnjak. Kako to tumačite?

Pelešević: Tumačim da smo braća. Ovo će nas sastaviti.

RSE: A građani Gradačca?

Pelešević: Dobri. Dočekali nas fino, dali su nam što nam treba. Nikakvih primjedbe nemam. Svaka im čast, da im Bog pomogne. A i ovi Hrvati su nas dočekali. Evo ga u mercedesu me voza.

Anto Mazalović, iz Ledenica kod Gradačca, u svoj i domove svojih najbližih primio je 25 Šamčana:

„Razlog je što su ljudi ostali bez ičega, kao i ja što sam ostao bez ičega nakon ovopga rata nesretnoga zadnji puta što je bio. Svi trebamo imati razumijevanje da bismo ljudima pomogli i primili ih. Sve što im se može dati, dati im da im se pomogne“, kaže Mazalović.

RSE: U ovom momentu fali li šta tim ljudima? Kako izlazite na kraj?

Mazalović: Momentalno ne fali. Dobivaju iz Crvenog krsta ovdje u Gradačcu, a nešto i ja dotiram, tako da, hvala Bogu, ništa im ne fali. Spremni smo im uvijek pomoći – i gotovo.

(FOTOGALERIJA: Šamac nakon poplava)

Snježana Hadžić iz Šamca privremeno utočište i krov nad glavom našla je kod obitelji Kolarević iz Gradačca:

„Hvala im. Nemamo riječi za njih. Prvi su došli u Šamac da nam dostave hranu. Primili smo nas. Dobijemo pomoći hrane, bez toga nismo. Šta da ti kažem?“, gotovo je bez riječi Snježana Hadžić.

RSE: Nedostaje kuća?

Hadžić: Ma kako ne? Sve je otišlo. I kad se vratimo, ne znam gdje ćemo se vratiti i u šta.

RSE: To je vaš drugi egzodus u zadnjih 20 godina?

Hadžić: Jeste.

RSE: Jednom ste izašli...

Hadžić: Jednom sam izašla iz Šamca. U ratu sam bila 17 mjeseci. Bio mi je sin u logoru, pa sam ga ukrala i pobjegli smo u Njemačku. I bar smo bili u Njemačkoj, zaradili neki dinar, došli sa parama i skućili se. Sad baš ništa nemamo.“

I Fatima Jašarević iz Šamca ima samo riječi hvale:

„Sve ljudi nama daju. Nismo mi da nemamo pitke vode, da nemamo hrane - i previše hljebova, svega. Pijem kafu, pijem sok, vidim svoje komšije iz Šamca, sve. I to nas malo održava – to što smo tu došli svi, svih nacionalnosti, i svi smo braća i svi smo iz istog grada. I svi se volimo. I volim vidjeti svog komšiju - i onoga preko Save i ovoga preko Bosne. Ali sad trenutno smo svi u teškoj situaciji“, kaže Fatima Jašarević.

O tome kako je nesreća zajednička Fatima Jašarević i njene sugrađanke iz Šamca kažu:
Ramiza i Fikret Kolarević su umirovljenici. U svoj dom primili su pet obitelji iz Šamca.

RSE: Vidim da ste širom otvorili svoje kuće?

Ramiza Kolarević: Jesam. I to ja baš. Nije muž htio pošto sam ja slaba. Ja u subotu kažem, slušam na radiju, a on neće da se izjasni, rekoh da si bogdom nazvao pa da primimo naroda, bolan, rekoh kad imamo gdje. Nećemo ove kuće ponijeti na oni svijet. I mi smo bježali. I on nazva. I tako je to. Tako smo otvorili vrata.

RSE: Jeste li ove ljude od ranije poznavali?

Ramiza Kolarević: Nisam.

RSE: I sad kako sarađujete?

Ramiza Kolarević: Znaš kako? Kad češće uzlazim ovdje, meni teže pada - zbog njih, znaš. Onda se opteretim. Nego ovako nečag navečer malo, jer valjda i na mene to utiče. Nije nikom lako od kuće svoje otići - i ja sam išla. I onda ja kad uđem ovdje, meni teško. A oni viču:’Djeca lupaju.’ ’Ma nek lupaju, neće oboriti - kad nisu oborile granate, 30 granata palo u nju, neće ni ovo djece malo.
  • 16x9 Image

    Zoran Matkić

    Završio Fakultet političkih nauka u Sarajevu 1984. godine. Kao novinar radio za mnoge pisane i elektronske medije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Njemačkoj. Dopisnik RSE od 1997. godine.

XS
SM
MD
LG