Piše: Duncan Greeen (Guardian), priredila Mirjana Rakela
Organizaciji Spasimo djecu (Save the Children) treba iz svega srca zahvaliti što nas je podsjetila na jedno od najneobičnijih i ponižavajućih aspekata života u suvremenom svijetu: na glad djece.
Ganski filozof Kwame Anthony Appiah se nedavno zapitao po čemu će nas prosuđivati buduće generacije. Možda upravo po tome što smo dopustili da milijuni umru zbog gladi.
Gotovo 850 milijuna ljudi odlazi svake noći gladno u krevet. Mnogi od njih su djeca. Posljedice su zastrašujuće, kako za ljude tako i za ekonomiju.
Treba jasno reći – glad nije uzrokovana nedostatkom hrane.
Na globalnoj razini je ima dovoljno i da se donese prava odluka, svjetsko stanovništvo bi se moglo prehraniti, bez obzira na stalan porast broja stanovnika i na klimatske promjene.
Prema nekim procjenama, kada bi se smanjilo uništavanje hrane zbog lošeg skladištenja ili prometne izoliranosti, a zatim i kada bi manje hrane bacali u našim vlastitim domovima, to bi sačuvalo gotovo pedeset posto potrebnih namirnica.
Glad i uzrok i simptom
Zanimljivo je da je u svijetu broj pretilih ljudi, koji imaju niz zdravstvenih problema, kao što su srčane bolesti ili dijabetes, gotovo jednak broju gladnih ljudi.
Okončati glad je u potpunosti moguće, no treba djelovati na nekoliko različitih razina.
Vlade Brazila i Gane su, primjerice, pokazale da se glad može smanjiti kroz novčanu pomoć siromašnima, povećanje minimalne plaće i ulaganjem u male proizvođače hrane.
Važno je i da međunarodna zajednica pronađe rješenje kako prehraniti rastuću populaciju bez uništavanja ekosustava našeg planeta.
Glad je i uzrok i simptom siromaštva. Oštećeni organi i mozak su moralni skandal i tragičan gubitak ekonomskog potencijala. To što glad uopće postoji pokazuje koliko je hitno obaviti preraspodjelu sredstava i imovine kako bi se postigo pravedniji svijet.
Za dodatne kalorije za gotovo 13 posto svjetske populacije treba osigurati tek jedan posto postojeće hrane u svijetu. Da se takva preraspodjela već nije dogodila uistinu je sramotno.
Organizaciji Spasimo djecu (Save the Children) treba iz svega srca zahvaliti što nas je podsjetila na jedno od najneobičnijih i ponižavajućih aspekata života u suvremenom svijetu: na glad djece.
Ganski filozof Kwame Anthony Appiah se nedavno zapitao po čemu će nas prosuđivati buduće generacije. Možda upravo po tome što smo dopustili da milijuni umru zbog gladi.
Gotovo 850 milijuna ljudi odlazi svake noći gladno u krevet. Mnogi od njih su djeca. Posljedice su zastrašujuće, kako za ljude tako i za ekonomiju.
Gotovo 850 milijuna ljudi odlazi svake noći gladno u krevet.
Treba jasno reći – glad nije uzrokovana nedostatkom hrane.
Na globalnoj razini je ima dovoljno i da se donese prava odluka, svjetsko stanovništvo bi se moglo prehraniti, bez obzira na stalan porast broja stanovnika i na klimatske promjene.
Prema nekim procjenama, kada bi se smanjilo uništavanje hrane zbog lošeg skladištenja ili prometne izoliranosti, a zatim i kada bi manje hrane bacali u našim vlastitim domovima, to bi sačuvalo gotovo pedeset posto potrebnih namirnica.
Glad i uzrok i simptom
Zanimljivo je da je u svijetu broj pretilih ljudi, koji imaju niz zdravstvenih problema, kao što su srčane bolesti ili dijabetes, gotovo jednak broju gladnih ljudi.
Okončati glad je u potpunosti moguće, no treba djelovati na nekoliko različitih razina.
Vlade Brazila i Gane su, primjerice, pokazale da se glad može smanjiti.
Vlade Brazila i Gane su, primjerice, pokazale da se glad može smanjiti kroz novčanu pomoć siromašnima, povećanje minimalne plaće i ulaganjem u male proizvođače hrane.
Važno je i da međunarodna zajednica pronađe rješenje kako prehraniti rastuću populaciju bez uništavanja ekosustava našeg planeta.
Glad je i uzrok i simptom siromaštva. Oštećeni organi i mozak su moralni skandal i tragičan gubitak ekonomskog potencijala. To što glad uopće postoji pokazuje koliko je hitno obaviti preraspodjelu sredstava i imovine kako bi se postigo pravedniji svijet.
Za dodatne kalorije za gotovo 13 posto svjetske populacije treba osigurati tek jedan posto postojeće hrane u svijetu. Da se takva preraspodjela već nije dogodila uistinu je sramotno.
