Dostupni linkovi

logo-print

FT: Trebamo više razmišljati o Sarajevu, ne o Minhenu


Sarajevo, spomen ploča na mjestu ubistva austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije, što je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata

Sarajevo, spomen ploča na mjestu ubistva austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije, što je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata

Autor: Gideon Rachman, The Financial Times (Prevela: Ena Stevanović)

Može li razmišljanje o prošlosti poboljšati način na koji se nosimo sa sadašnjošću? Ukoliko da, onda bi ovogodišnja obljetnica izbijanja Prvog svjetskog rata mogla učiniti svijetu veliku uslugu ukoliko bi uvjerila moderne političare da počnu više razmišljati o Sarajevu, a manje brinuti o Minhenu.

„Sarajevo“ i „Minhen“ su naravno skraćenica za diplomatske krize koje su prethodile izbijanju prvog i drugog svjetskog rata. Ipak, ta dva događaja su korištena za zastupanje vrlo različitih pristupa međunarodnim odnosima.

Kada lideri upozoravaju na „još jedan Minhen“, oni gotovo uvijek zagovaraju oštar odgovor na agresiju, obično misleći na vojnu intervenciju, a kada govore o „Sarajevu“, onda upozoravaju na mogućnost izbijanja rata.

Općenito se vjeruje da su Britanci i Francuzi napravili ogromnu grešku koja je dovela do širenja rata jer se nisu uspjeli suočiti sa Hitlerom tijekom Minhenske krize 1938.godine.

S druge strane, većina historičara koji su se osvrnuli na događaje koji su uzrokovani atentatom na austrijskog nadbiskupa u Sarajevu u ljeto 1914.godine su ostali zaprepašteni kako je Europa mogla tako bezglavo ući u rat.

Margaret Macmillan, autorica nove i uvjerljive studije pod nazivom „Rat koji je zaustavio mir“ koja se bavi uzrocima izbijanja konflikta, žali što „niko od ključnih igrača iz 1914.godine nije bio veliki i maštoviti lider koji bi imao hrabrosti da se suoči sa pritiscima koji vode ka ratu.“

Minhenska analogija dominira svjetskim načinom razmišljanja još od 1945.godine, možda iz razloga što je borba protiv nacizma noviji događaj. Američki državni sekretar John Kerry ju je upotrijebio prošlog ljeta kada je upotrebu hemijskog oružja u Siriji nazvao „našim Minhenskim trenutkom“ i pozvao na napad protiv Assadovog režima kako bi pokazao odlučnost zapada.

Popularnost Minhenske analogije nije pretjerano pogođena činjenicom da je upravo ona u brojnim slučajevima odvela svjetske lidere na pogrešnu stranu.

Britanski premijer 1956.godine Anthony Eden, koji se suprotstavio izvornom Minhenskom sporazumu, je kao razlog naveo smirivanje Hitlera kako bi opravdao konfrontaciju sa Nasserom i upotrebu vojne sile u Sueskoj krizi 1956.godine.

Povlačenje američkh vojnika iz Iraka

Povlačenje američkh vojnika iz Iraka

Predsjednik Lyndon Johnson se pozvao na „Minhen“ kada se odlučivalo o početku Vjetnamskog rata.

Pristalice Iračkog rata iz 2003.godine su također citirale „Minhen“ pozivajući na vojnu akciju protiv Sadama Husseina.

U svim navedenim slučajevima je postojala snažna volja i odlučnost za upotrebu vojne sile. Međutim, na kraju su svi ti sukobi smatrani ogromnom greškom.

Za razliku od toga, kad je 1963.godine počela Kubanska kriza koja je skoro dovela do nuklearnog sukoba između Amerike i Sovjetskog saveza, američki predsjednik John F.Kennedy je bio dovoljno hrabar da ignorira sve one savjetnike koji su pozivali na upotrebu sile. Kennedy se borio u Drugom svjetskom ratu i proživio je Minhensku krizu. Ali, Sarajevo mu je možda bilo na pameti.

Autorica Macmillan navodi da je neposredno prije početka Kubanske krize Kennedy čitao djelo historičarke Barbare Tuchman „Topovi augusta“ koje se bavi uzrocima izbijanja Prvog svjetskog rata.

Ako se osvrnete oko sebe, čini se da je u suvremenom svijetu mnogo vjerovatnije ponavljanje „Sarajeva“ nego „Minhena“. Nema diktatora koji je spreman na divljanje na međunarodnom nivou. Ambicije Bashara al-Assada su ograničene na zadržavanje vlasti u Siriji.

Međutim, isto kao u vrijeme prije 1914.godine kada se sve jača Njemačka počela suočavati sa svojim susjedima, danas je sve snažnija Kina u sporu sa nekoliko susjednih zemalja, prije svega s Japanom.

Kinesko-Japanski odnosi su zatrovani bolnim sjećanjima na prethodne ratove baš kao što su odnosi između Francuske i Njemačke prije stotinu godina bili zatrovani sjećanjima na Franko-Pruski rat od 1870.do 1871.godine.

Američki predsjednik Barack Obama i japanski premijer Naoto Kan, 2010.

Američki predsjednik Barack Obama i japanski premijer Naoto Kan, 2010.

Velika Britanija je 1914.godine uvučena u rat zbog svog rivalstva sa Njemačkom i savezništva sa Francuskom i Rusijom. Danas postoji očita opasnost da bi Sjedinjene Države, zabrinute zbog uspona Kine, mogle biti uvučene u azijski konflikt zbog svog savezništva sa Japanom.

Nacionalni lideri 1914.godine su se toliko trudili da izgledaju snažno i da zaštite svoju čast (ili kredibilitet, kako to nazivaju današnji lideri), da nisu bili u stanju izbjeći konflikt.
Analiza i razmišljanje o krizi u Sarajevu bi moglo spriječiti današnje vođe da padnu u istu zamku, ukoliko dođe do rasta kinesko-japanskih tenzija. Ali nažalost, mnogi današnji svjetski lideri i dalje pristupaju svojim rivalima Minhenskim načinom razmišljanja.

Ni Japan ni Kina ne žele izgledati kao „slabići“ i povući se sa Istočno kineskog mora. SAD su također zabrinute da bi njihova „vjerodostojnost“ mogla biti oštećena ukoliko ne pokažu dovoljno snage. Visoki funkcioner iz Obamine administracije mi je prošle godine objasnio da, iako je svjesna kineskih primjedbi na američke mornaričke patrole u blizini kineske obale, Amerika ne može povući ove patrole jer bi to bilo smatrano slabošću.

To je neka vrsta logike sa dječijeg igrališta koju su prerasli i četverogodišnjaci. Ali nažalost, izgleda da je to i dalje dominantni način razmišljanja u međunarodnoj politici.
Minhenski način razmišljanja je toliko ukorijenjen da bi nam bio potreban pravi intelektualni pomak da to promijenimo.

Mnoge manifestacije kojima će se ove godine obilježiti obljetnica početka Prvog svjetskog rata bi mogle poslužiti u tu svrhu tako što će utjecati na svjetke lidere da zauzmu manje opasan macho pristup svom suparništvu.

S rastom tenzija u Istočnoj Aziji i širenjem konflikta na Bliskom Istoku, stota obljetnica Prvog svjetskog rata dolazi u važnom trenutku. Ostaje samo da se nadamo da će učiniti nešto dobro.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG