Dostupni linkovi

Feridovo nasljeđe službe u UN: Borba za ljudska prava do kraja života


Ferid od Arabije
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:04:56 0:00
Skoro pet decenija nakon službe u UN-u, Ferid Mujezinović iz Sarajeva živi po kodeksu i zakletvi da će do kraja života braniti ljudska prava. To je nasljeđe službe u UN- u na Sinaju, odakle nosi najviša odlikovanja i uspomene. O ulozi UN trupa nekada i danas, te stanju ljudskih prava i doživljajima iz UN misije, Ferid je govorio za naš radio.

Miran penzionerski život Ferida Mujezinovića ničim ne odaje da je nekada bio dio trupa UN-a, koje su bile tampon zona na jednom od najrizičnijih prostora na svijetu - na Sinaju.

„Biti pripadnik UN-a stvarno je velika čast. Ja sam imao i sreće – od više hiljada vojnika tada, ja sam išao ispred Skopske oblasti. Dosta je tu bilo vojnika, hiljadama vojnika, ali birao se najbolji vojnik. Početak je bio slučajan – ja sam imao prijatelja u vojsci sa mnom, dr. Ljuta. Bili smo par mjeseci skupa na obuci, i onda je on otišao u ambulantu pošto je bio ljekar, a ja sam ostao u jedinici. Jednog dana on je dobio zahtjev – trebalo je pet vojnika iz Skopske oblasti da ide za UN. On me pozvao na razgovor. To je bio kontigenat oko 80 vojnika. Avionom smo otputovali dolje. Sjećam se, bilo je rano proljeće. Hladno bilo. Imali smo one šinjele i mi ih obukli. A kad smo došli dolje - sletjeli smo u El-Ariš na aerodrom pred sami mrak - temperatura je bila oko 50 stepeni iznad nule. Sjećam se da je onaj zrak titrao prema suncu. To je bila velika promjena za zdravlje.“

Posmatračku misiju obavljao je u pojasu duž granice između Izraela i Egipta:

„Pojas je bio negdje oko 500 metara. Tu su se kretale samo Ujedinjene nacije. Bilo je tu nekih opasnih situacija – ja prolazim, vidite minirano je polje, pa mine stoje, vi ih vidite očima svojim, a ja idem i možda pola metra sa točkom pored te mine moram proći. A to je pijesak, pustinja. Imali smo jednu nezgodu. To je bila neka planina, ali kamen sami, planina od kamena. Naš pojas je prolazio dolje, ispod planine. I jednom prilikom smo mi išli u patrolu i Izraelci su zapucali preko nas, možda jedno sto metara s desne strane - ja sam vidio gdje udaraju meci, prašina se diže.“

Nosilac je najviših odlikovanja UN-a, te lične karte ove organizacije. Kada je tokom rata zbog zdravstvenih razloga bio primoran napustiti BiH i Sarajevo, odlučio je da je iskoristi. Ali kako je dolazio iz zemlje koju je UN slao trupe, Mujezinović kaže da je dočekan s podozrenjem:

„Ja sam ličnu kartu upotrijebio kad sam trebao da izađem 1994. vani na liječenje. I tu se svašta doživljavalo. Ima svašta i u UN-u, i među pripadnicima UN-a. Zavisi kako se ljudi postave prema nekoj državi i prema nekom narodu. Pokušalo se to potcijeniti. Kad sam došao gore, ja sam morao upotrijebiti ličnu kartu, jer drugačije ne bih izašao vani. Odgovorna ličnost koja potpisuje odgovarajući papir iz UN-a da ja mogu izaći napolje, kad sam rekao da sam pripadnik UN-a, me ovako gledao, kao kakav Bosanac, kakve Ujedinjene nacije...“

Zakletvu da će braniti ljudska prava, kaže, nikada nije prekršio. Boli ga što živi u zemlji koja to sistemski radi. Ranije je, navodi, bilo više časti i među pripadnicima UN-a, ali i u odnosu prema njima:

„Biti pripadnik UN-a i lična karta UN-a to je nešto najveće na zemljskoj kugli. Neko poštuje, neko ne poštuje pripadnika UN-a. Ja sam borac za ljudska prava. Ja sam polagao zakletvu - tonski je snimljena i pohranjena u UN-u. Dok sam god živ, ja ću se boriti za ljudska prava.“
XS
SM
MD
LG