Dostupni linkovi

logo-print

Etničke granice javnih emitera: Kome treba hrvatski kanal u BiH?


Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Na dnevnom redu sjednice Parlamenta Bosne i Hercegovine u srijedu po ko zna koji put je otvoreno pitanje osnivanja kanala na hrvatskom jeziku. Tamošnji predstavnici hrvatskog naroda, koji su inicijatori ove ideje, smatraju da svaki konstitutivni narod u BiH treba da ima kanal na „svom jeziku“. Time se na mala vrata u medijski sistem uvodi podjela javnog prostora u zemlji po etničkoj liniji. Ovome se protive i u nadležnom ministarstvu, od koga nije zatražena ni konsultacija. No sve i da svaki konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini dobije svoj kanal, ostaje pitanje na koji način bi se finansirali, s obzirom na činjenicu da su i postojeća tri javna emitera u milionskim gubicima, RTV pretplata gotovo da se ne plaća, a povrh svega, digitalizacija postojećih još nije ni počela.

Skoro deceniju stranke sa hrvatskim predznakom pokušavaju da se u sklopu Javnog servisa uvede kanal na hrvatskom jeziku. Posljednji u nizu zahtjeva podnio je dojučerašnji predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić, inače poslanik u državnom parlamentu. Prema njegovim riječima, pitanje hrvatskog kanala ne treba posmatrati kao političko, jezičko ili pravno, već kao pitanje pravednosti:

„Prvi uvjet funkcionalnosti i održivosti ove države BiH, posebice kada se odnosi na prava njenih konstitutivnih naroda, a onda i svih građana, jer zapravo većina građana BiH su i pripadnici jednog ili drugog ili trećeg konstitutivnog naroda.“


Ljubićev stav na mala vrata u medijski sistem uvodi podjelu javnog prostora u zemlji po etničkoj liniji, tim prije, jer su sadašnja tri javna servisa - BHT, Federalna radiotelevizija i Radio-televizija Republike Srpske, emiteri građana, a ne naroda. No ovo ne bi bio jedini presedan. Činjenica je kako u svim dosadašnjim prijedlozima političari zaobilaze nadležno ministarstvo za komunikacije, što se desilo i ovaj put. O tome svjedoči Mehmed Agović, savjetnik ministra za poslove digitalizacije javnih emitera:

„Istovremeno, bilo bi zaista neproduktivno i neosnovano razrušiti postojeći sistem javnog emitiranja u BiH i napraviti neki drugi koji bi bio zasnovan na etničkim granicama, na osnivanju novih javnih servisa, na jezicima drugih naroda, iako u ovom slučaju, kao što vidite, niko i ne pominje manjine, iako bi i prema njima morali biti također senzitivni.“

Protiv osnivanja kanala na hrvatskom jeziku su i predstavnici bošnjačkog naroda, koji ocjenjuju kako sve ove godine Javni sistem BiH funkcioniše na način da se ne fokusira na samo jedan od tri službena jezika u zemlji. Istovremeno, kako navodi poslanik Šefik Džaferović, pitanje hrvatskog kanala odudara od koncepta na osnovu kojeg se temelji Bosna i Hercegovina:

Ravnopravnost jezika, upotrebu jezika, zaštitu jezika trebamo vršiti i boriti se za to na svim emiterima, kako na državnom, tako i na oba entitetska.“

Za predstavnike vlasti iz Republike Srpske dileme nema - treba udovoljiti svakom od tri konstitutivna naroda. Pri tome, Lazar Prodanović, iz Dodikovog SNSD-a, zanemaruje činjenicu kako niti jedan od postojeća tri javna emitera, zakonski, nije u funkciji naroda već građana:

„Ne treba stvarati frustracije ako sada imamo, uslovno rečeno, jedan policentrični jezik koji ima tri naziva, a to je ustavna kategorija, onda moramo poštovati zahtjev političkih predstavnika Hrvata u BiH da imaju kanal na hrvatskom jeziku.“

Slavo Kukić

Slavo Kukić

Sve i da svaki konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini dobije svoj kanal, ostaje pitanje na koji način bi se finansirali, s obzirom na činjenicu da su i postojeća tri javna emitera u milionskim gubicima. RTV pretplata gotovo da se ne plaća, marketinga skoro da i nema, a zaposlenih je više nego u bilo kom drugom javnom preduzeću. Pri tome, digitalizacija postojeća tri još nije ni počela. Slavo Kukić, profesor na mostarskom Sveučilištu o tome kaže:

„Gospoda iz HDZ-a koja ’gura’ nacionalni kanal, bi da njega financiraju svi građani, a da se njima prepusti uređivačka politika. Naravno da to može i tako ako se za to postigne društveni konsenzus, ali ne vjerujem da je to i teorijski moguće. Na koncu, ja doista ne mislim kako takva ideja može biti u funkciji općeg dobra, pa i dobra Hrvata koji žive u BiH. Takva ideja može biti samo instrument jedne političke filozofije kojoj BiH i nije na prvom mjestu, i u njihovom srcu.“

Novinar Hrvatske novinske agencije Ranko Mavrak smatra:

„Nema prostora u BiH za uspostavu kanala koji bi bio na hrvatskom jeziku jer on po svojoj kvaliteti i strukturi u ovome trenutku i s kapacitetima koje BiH ima ne bi bio u stanju odgovoriti na ono što su potrebe hrvatskoga naroda.“

Mišljenja građana Mostara o osnivanju hrvatskog kanala su podijeljena:

Procjenjuje se da oko 75 posto Hrvata u BiH ne plaća pretplatu za Javni RTV servis. Na to su ih prethodnih godina javno pozivali političari iz HDZ-a hvaleći se da ni oni pretplatu ne plaćaju. Zbog toga nije teško zaključiti kako svaki političar u Bosni i Hercegovini hoće da ima svoju televiziju, ali da je plaćaju poreski obveznici.
  • 16x9 Image

    Dženana Karabegović

    Diplomirani žurnalista. Od 1999. prelazi iz Tuzle u Sarajevo, gdje u bh. dopisništvu RSE počinje raditi kao novinarka. Obrađuje političke teme, uređuje i vodi radijske emisije i urednica je magazina TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG