Na više adresa bh. političara stiglo je zajedničko pismo visokih zvaničnika Evropske unije Ketrin Ešton (Chaterine Ashton) i Štefana Filea (Štefan Füle), kojim su pozvani da ubrzaju ispunjavanje uslova za napredak u članstvo u Uniji, a posebno da provedu presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić-Finci" i definišu mehanizam koordinacije. O tome, kao i o nekim ključnim problemima u Bosni i Hercegovini govori dr. Esad Bajtal, politički analitičar, pisac i publicista.
Bajtal: Izgleda da dolazi vrijeme da pitanje provedbe Evropskog suda za ljudska prava bude konačno privedeno kraju. Dvije su stvari bitne. Posebni predstavnik Evropske unije za BiH, Peter Sorensen, dobio je ojačani mandat da osigura provedbu presude Evropskog suda iz 2009. godine. Dakle, to je već četvrta godina otkad ona visi kao bh. problem. Taj mandat daje Sorensenu mogućnost da sankcionira odgovorne, i to tako što se podrazumijevaju mjere ignorisanja političara koji otežavaju dogovor, zabranu njihovog putovanja u EU, i konačno – zamrzavanje imovine, kao najveći stupanj sankcije za neprovedbu, odnosno za otežavanje dogovora oko ove provedbe.
Što se samog pisma tiče, u pitanju je zajedničko pismo visokih zvaničnika evropskog komesara za proširenje, Štefana Filea, i visoke predstavnice EU – ovo je zanimljivo! – za vanjske poslove i sigurnost, Ketrin Ešton. Pismo odražava, citiram medije, jaku zabrinutost zvaničnika EU i poziv liderima da što prije provedu presudu Sejdić-Finci i definišu ove mehanizme koordinacije. To su dva uslova bez kojih se ne može podnijeti aplikacija za Evropsku uniju. Pismo podrazumijeva i vremenski okvir, što znači da se do kraja marta postigne dogovor o presudi Sejdić-Finci, a odmah u aprilu da se održi sastanak sa predstavnicima Evropske unije.
Takav vremenski okvir, ako ga pogledamo i promislimo bolje, sugerira hitnost rješavanja ovih problema, jer već smo u pola februara. A tu hitnost prepoznajemo i u izjavama nekih domaćih zvaničnika. Evo, na primjer, odmah nakon pisma su se oglasili iz SNSD-a i požurili s izjavom da javnosti kažu kako ovo pitanje treba, citiram, hitno rješavati. U isto vrijeme ministar Radončić pismo naziva ’urgencijom’ koja, kako je rekao, treba da nas ohrabri. Međutim, meni se čini da se tu ne radi o ’ohrabrivanju’, nego očito o imperativu. Presuda iz Strazbura nalaže uklanjanje diskriminacije iz Ustava BiH. Onog trenutka kad se provede, otvara tzv. ostalima, u koje i sam spadam, vrata Doma naroda i vrata Predsjedništva BiH.
RSE: To je minimum za provođenje presude suda u Strazburu, ali - može li to biti dovoljno za ukupne demokratske procese?
Bajtal: Kritički gledano i sa sa stanovišta modernih demokratija, ni to nije konačno rješenje nego samo pomak na putu da jednog dana sve te institucije svih nivoa, bez ikakvog etno prebrojavanja budu otvorene za sve ljude ove zemlje koji imaju političkih ambicija i koji ispunjavaju ili ispune uslove izbornih kvota, odnosno za sve one koji zadobiju povjerenje glasača u nekim budućim izbornim procesima. Danas to, naravno, nije tako. Čuvari ’vitalnog nacionalnog interesa’ doveli su zemlju do ekonomskog i moralnog kolapsa, do neviđene bijede i siromaštva, do ljudskog poniženja i totalne pauperizacije. Pri tome oni sami žive na nivou standarda svjetskih bogataša. Dakle, očito da Evropa više – barem tako izgleda – nije spremna da sve to mirno gleda.
RSE: Većina građana, kad razmišlja ili kada želi vidjeti Bosnu i Hercegovinu u članstvu Evropske unije, prvo pomisli da će konačno imati pravnu državu. Da li je to za one koji odlučuju istovremeno razlog da ove procese usporavaju?
Bajtal: Ući u Evropu znači prihvatiti pravila, prihvatiti standarde, znači dovesti pravnu državu u Bosnu i Hercegovinu, i dovesti sebe u situaciju da odgovara za ono šta si učinio, kako si učinio, da li si ili nisi učinio. Taj momenat mora se po svaku cijenu izbjeći i upravo zato je ova država disfunkcionalna. Pokradeno nacionalno bogatstvo ove zemlje može se sačuvati samo tako – izbjegavanjem pravne države, koja će nužno doći onog momenta ako jednog dana uđemo u Evropsku uniju koja je pravno sasvim dobro uređena.
Bajtal: Uz činjenicu da je situacija u regionu uglavnom ista, tu činjenicu bi morala slijediti i činjenica jednake reakcije građana. Ako se to ne događa, a ne događa se, ona se može jedino tumačiti sa stanovišta činjenice da ovdje ono što mi zovemo građanima zapravo i ne postoji. Ovdje postoje tri kompaktne etno mase koje su uzajamno suprotstavljene vještim političkim i mas-medijskim manipulacijama. Dakle, sve dok ne ustanu združeno, sve dok ih glad i siromaštvo ne prisili da postupe kao građani, da pritom zaborave da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, oni neće imati mogućnosti da se oslobode jarma koji im sada stoji za vratom. Da budem malo oštriji: glad i siromaštvo još nisu došli da bi ih prisilili da ustanu u odbranu svog ljudskog dostojanstva.
Bajtal: Sedamsto hiljada ljudi živi ispod granice siromaštva, 550.000 ljudi nema posla u ovoj zemlji, prosječna plaća stanovnika ove zemlje mnogo je niža od evropske, a cijene jednake ili više od evropskih cijena. Dakle, sve je to još uvijek nedovoljno da ih mobiliše u situaciji kad se manipulira medijima i kad se u ovoj zemlji odlučuje partitokratski. Ovdje se partitokratija izvrgla u svojevrsnu demokraturu. Umjesto vladavine naroda – kako se govori da je ovo demokratska zemlja – mi imamo vladavinu nad narodom. Princip partijnosti već u svojoj osnovi logički degradira Parlament BiH, degradira poslanike Bosne i Hercegovine, a oni pri tome šute. Zašto? Zato što su svoju šutnju, svoju degradaciju otkupili enormno visokim plaćama koje su najviše u regiji.
Bajtal: Ovdje ideje ne odlučuju ni o čemu. Ovdje odlučuju interesne grupacije i pojedinačni interesi moćnih ljudi ove zemlje. Kad kažem ’moćni’, to znači ili da pripadaju tim snažnim partijskim, stranačkim krugovima, ili da pripadaju onima koji su tobožnjom tranzicijom uspjeli svo nacionalno bogatstvo Bosne i Hercegovine strpati u svoje džepove. Pokazuju to istraživanja, i to strana istraživanja: u ovoj zemlji 85 njenih stanovnika drži u svojim džepovima devet milijardi dolara! Ovo istraživanje pokazuje da je kategorija ’multimilioner’ ona koja se odnosila na pojedince koji u svom džepu imaju više od trideset miliona dolara. Dakle, u tih 85 nisu ušli ljudi koji imaju 25 miliona, 15 miliona, nego oni koji imaju preko trideset miliona. Građani, stanovnici i sama Bosna i Hercegovina kao država, i njeni entiteti i njeni kantoni su taoci ove osamdesetpetorice.
RSE: Gospodine Bajtal, kako ste Vi doživjeli pismo koje je stiglo političarima u Bosni i Hercegovini, u kojem se posebno naglašava da je krajnje vrijeme da se provede presuda Evropskog suda i da se utvrdi mehanizam koordinacije o kojem se za sada zaista malo zna?
Bajtal: Izgleda da dolazi vrijeme da pitanje provedbe Evropskog suda za ljudska prava bude konačno privedeno kraju. Dvije su stvari bitne. Posebni predstavnik Evropske unije za BiH, Peter Sorensen, dobio je ojačani mandat da osigura provedbu presude Evropskog suda iz 2009. godine. Dakle, to je već četvrta godina otkad ona visi kao bh. problem. Taj mandat daje Sorensenu mogućnost da sankcionira odgovorne, i to tako što se podrazumijevaju mjere ignorisanja političara koji otežavaju dogovor, zabranu njihovog putovanja u EU, i konačno – zamrzavanje imovine, kao najveći stupanj sankcije za neprovedbu, odnosno za otežavanje dogovora oko ove provedbe.
Što se samog pisma tiče, u pitanju je zajedničko pismo visokih zvaničnika evropskog komesara za proširenje, Štefana Filea, i visoke predstavnice EU – ovo je zanimljivo! – za vanjske poslove i sigurnost, Ketrin Ešton. Pismo odražava, citiram medije, jaku zabrinutost zvaničnika EU i poziv liderima da što prije provedu presudu Sejdić-Finci i definišu ove mehanizme koordinacije. To su dva uslova bez kojih se ne može podnijeti aplikacija za Evropsku uniju. Pismo podrazumijeva i vremenski okvir, što znači da se do kraja marta postigne dogovor o presudi Sejdić-Finci, a odmah u aprilu da se održi sastanak sa predstavnicima Evropske unije.
Takav vremenski okvir, ako ga pogledamo i promislimo bolje, sugerira hitnost rješavanja ovih problema, jer već smo u pola februara. A tu hitnost prepoznajemo i u izjavama nekih domaćih zvaničnika. Evo, na primjer, odmah nakon pisma su se oglasili iz SNSD-a i požurili s izjavom da javnosti kažu kako ovo pitanje treba, citiram, hitno rješavati. U isto vrijeme ministar Radončić pismo naziva ’urgencijom’ koja, kako je rekao, treba da nas ohrabri. Međutim, meni se čini da se tu ne radi o ’ohrabrivanju’, nego očito o imperativu. Presuda iz Strazbura nalaže uklanjanje diskriminacije iz Ustava BiH. Onog trenutka kad se provede, otvara tzv. ostalima, u koje i sam spadam, vrata Doma naroda i vrata Predsjedništva BiH.
RSE: To je minimum za provođenje presude suda u Strazburu, ali - može li to biti dovoljno za ukupne demokratske procese?
Bajtal: Kritički gledano i sa sa stanovišta modernih demokratija, ni to nije konačno rješenje nego samo pomak na putu da jednog dana sve te institucije svih nivoa, bez ikakvog etno prebrojavanja budu otvorene za sve ljude ove zemlje koji imaju političkih ambicija i koji ispunjavaju ili ispune uslove izbornih kvota, odnosno za sve one koji zadobiju povjerenje glasača u nekim budućim izbornim procesima. Danas to, naravno, nije tako. Čuvari ’vitalnog nacionalnog interesa’ doveli su zemlju do ekonomskog i moralnog kolapsa, do neviđene bijede i siromaštva, do ljudskog poniženja i totalne pauperizacije. Pri tome oni sami žive na nivou standarda svjetskih bogataša. Dakle, očito da Evropa više – barem tako izgleda – nije spremna da sve to mirno gleda.
RSE: Većina građana, kad razmišlja ili kada želi vidjeti Bosnu i Hercegovinu u članstvu Evropske unije, prvo pomisli da će konačno imati pravnu državu. Da li je to za one koji odlučuju istovremeno razlog da ove procese usporavaju?
Bajtal: Ući u Evropu znači prihvatiti pravila, prihvatiti standarde, znači dovesti pravnu državu u Bosnu i Hercegovinu, i dovesti sebe u situaciju da odgovara za ono šta si učinio, kako si učinio, da li si ili nisi učinio. Taj momenat mora se po svaku cijenu izbjeći i upravo zato je ova država disfunkcionalna. Pokradeno nacionalno bogatstvo ove zemlje može se sačuvati samo tako – izbjegavanjem pravne države, koja će nužno doći onog momenta ako jednog dana uđemo u Evropsku uniju koja je pravno sasvim dobro uređena.RSE: Sjećam se vaše izjave da su građani Bosne i Hercegovine odlučili da ne odlučuju o svojoj sudbini i budućnosti. Ako uzmemo u obzir da se tokom brojnih protesta u regiji, posebno u Sloveniji traži odlazak iz vlasti korumpiranih političara ili ostvarivanje radničkih prava, u Bosni i Hercegovini kao da nema dovoljno motiva ili razloga da se digne glas protiv postojeće situacije. Otkud ta apatija, gospodine Bajtal?
Bajtal: Uz činjenicu da je situacija u regionu uglavnom ista, tu činjenicu bi morala slijediti i činjenica jednake reakcije građana. Ako se to ne događa, a ne događa se, ona se može jedino tumačiti sa stanovišta činjenice da ovdje ono što mi zovemo građanima zapravo i ne postoji. Ovdje postoje tri kompaktne etno mase koje su uzajamno suprotstavljene vještim političkim i mas-medijskim manipulacijama. Dakle, sve dok ne ustanu združeno, sve dok ih glad i siromaštvo ne prisili da postupe kao građani, da pritom zaborave da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, oni neće imati mogućnosti da se oslobode jarma koji im sada stoji za vratom. Da budem malo oštriji: glad i siromaštvo još nisu došli da bi ih prisilili da ustanu u odbranu svog ljudskog dostojanstva.
RSE: Statistika ili zvanični podaci ipak govore o izuzetno teškoj socijalnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
Bajtal: Sedamsto hiljada ljudi živi ispod granice siromaštva, 550.000 ljudi nema posla u ovoj zemlji, prosječna plaća stanovnika ove zemlje mnogo je niža od evropske, a cijene jednake ili više od evropskih cijena. Dakle, sve je to još uvijek nedovoljno da ih mobiliše u situaciji kad se manipulira medijima i kad se u ovoj zemlji odlučuje partitokratski. Ovdje se partitokratija izvrgla u svojevrsnu demokraturu. Umjesto vladavine naroda – kako se govori da je ovo demokratska zemlja – mi imamo vladavinu nad narodom. Princip partijnosti već u svojoj osnovi logički degradira Parlament BiH, degradira poslanike Bosne i Hercegovine, a oni pri tome šute. Zašto? Zato što su svoju šutnju, svoju degradaciju otkupili enormno visokim plaćama koje su najviše u regiji.
RSE: Takvi ljudi imaju moć, oni odlučuju o svemu, iako nemaju viziju kako zemlju izvući iz krize.
Bajtal: Ovdje ideje ne odlučuju ni o čemu. Ovdje odlučuju interesne grupacije i pojedinačni interesi moćnih ljudi ove zemlje. Kad kažem ’moćni’, to znači ili da pripadaju tim snažnim partijskim, stranačkim krugovima, ili da pripadaju onima koji su tobožnjom tranzicijom uspjeli svo nacionalno bogatstvo Bosne i Hercegovine strpati u svoje džepove. Pokazuju to istraživanja, i to strana istraživanja: u ovoj zemlji 85 njenih stanovnika drži u svojim džepovima devet milijardi dolara! Ovo istraživanje pokazuje da je kategorija ’multimilioner’ ona koja se odnosila na pojedince koji u svom džepu imaju više od trideset miliona dolara. Dakle, u tih 85 nisu ušli ljudi koji imaju 25 miliona, 15 miliona, nego oni koji imaju preko trideset miliona. Građani, stanovnici i sama Bosna i Hercegovina kao država, i njeni entiteti i njeni kantoni su taoci ove osamdesetpetorice.
