“Ukidamo zabranu nošenja marama u javnim službama”, objavio je u Ankari turski premijer Redžep Tajip Erdoan u ponedjeljak, 30.septembra. Novoga propisa oslobodjene su sutkinje, državne odvjetnice, vojne službenice i policajke.
Kada je dvadesetih godina prošloga stoljeća Mustafa Kemal udarao temelje nove, moderne i sekularne Turske, osim promjene Ustava (1924.) on je proveo obimne reforme u politici, pravu, ekonomiji i društvu, uskladjujući “novu republiku” s najboljim tekovinama zapadne demokratije i društva. Sekularizacija i modernizacija administracije, s posebnim fokusom na obrazovanje, bile su jedan od prioriteta prvog predsjednika Turske.
Zaklinjući se na nastavak puta kojega je zacrtao “otac moderne Turske”, aktuelni premijer u paketu nazvanom “demokratizacija”, najprije je odlučio ponovo pokriti glavu službenicama u javnim i državnim institucijama. Devedeset godina nakon što je Ataturk marame zabranio.
Sužavajući pravo žena da budu “gologlave”, premijer Erdoan je u istom paketu najavio poboljšanja manjinskih prava. Tako bi ubuduće u privatnim školama trebalo biti dozvoljena nastava i na drugim jezicima, osim turskog.
Novi paket demokratizacije dozvoljava i upotrebu slova Q, X i W kojih u turskom nema, ali postoje u kurdskom alfabetu. Upotreba ovih slova bila je zakonski kažnjiva, pa su na primjer bila zabranjena kurdska imena u kojima su se pojavljivali Q, X ili Z.
Demonstracije u Istanbulu u junu 2013.
Opozicioni političari i predstavnici kurdske etničke gupe su bili skeptični prema Erdoanovim prijedlozima o kojima se raspravljalo nekoliko dana. Kritičari i dalje optužuju premijera da ne popušta u svojoj autoritarnosti. Zabranjena Kurdistanska radnička stranka (PKK) upozorova da je započeti mirovni proces u opasnosti jer Ankara ne čini nikakve ustupke.
Erdoan, međutim, na sve primjedbe odgovara obećanjem da ovo nije prvi, “a neće biti ni posljednji paket demokratizacije”. Nastavićemo raditi ono što naši ljudi žele, kaže turski premijer.
Slatka obećanja kojima, medjutim, ne otvara ni jedno goruće pitanje u zemlji poput slobode govora, medija ili okupljanja, prava na demonstracije, problem nasilja snaga sigurnosti nad mirnim demonstrantima, baš kao ni problem nezavisnog sudstva. Na press konferenciju, na kojoj je Erdoan objavio novi paket reformi, neki novinari nisu pušteni. A oni koji su bili unutra, nisu smjeli postavljati pitanja.
Redžep Tajip Erdoan pokazao je u ponedjeljak u Ankari obje strane svoje ličnosti: reformator, ali i tiranin. Željezna ruka u baršunastoj rukavici, rekli bi turski književnici.
S obzirom da je cijeloga ljeta premijer bio u jako lošem raspoloženju, da je trgove i ulice Istanbula brzopotezno vojnom silom očistio od demonstranata, ne osvrčući se ni na žene ili djecu, jesen je dočekao kao “reformator”. Mnogi se, medjutim, pitaju koja je, od ove dvije karakterne osbine, jača, odnosno stvarnija.
Korištenjem interventne policije, turski je premijer ljetos uništio svoj medjunarodni ugled. Tada se činilo i da je naštetio političkim ambicijama na unutarnjoj sceni. Ovaj je čovjek medjutim teško predvidljiv. Niko ne zna šta bi mogao biti sljedeći potez, a ne dočekuje ga se bez zebnje s obzirom na vrlo izraženu autoritarnost.
Premijerov veliki paket reformi dolazi uoči važnih lokalnih i predsjedničkih izbora sljedeće godine. Prvi cilj - da maksimalno zadrži snagu svoje Stranke pravde i razvoja (AKP), ostvario je u ponedjeljak, objavivši ukidanje zabrane nošenja marama u javnim institucijama. Zadao je time jak udarac sekularistima koji su desetljećima bili najdominantnija politička snaga u Turskoj, a ojačao potporu konzervativne muslimanske izborne baze.
Demonstranti sa fotografijama ljudi koji su ubijeni u protestima
Drugi glavni argument u reformi tiče se kurdskog pitanja. Ovdje je premijer stvari započeo, a u suštini nije dao ništa. Dozvolio je kurdski jezik u privatnim školama, ali ne i u opštem obrazovnom sistemu. Baš kao što se nije ni osvrnuo na drugi temeljni kurdski zahtjev: decentralizaciju i davanje više ovlasti regionima.
Sve što je Redžep Tajip Erdoan ponudio u svom pompezno najavljenom paketu, zapravo je razočaravajuća velika praznina. Duplo golo, što bi se reklo na Balkanu.
Ni govora o reformi drakonskih anti-terorističkih zakona zbog koji se, medju ostalim, Turska smatra najvećim tamničarem novinara. Ili, što je još značajnije: ni jedne naznake da ima namjeru učiniti nešto da se smanji tenzija izmedju većinskih sunita i manjinske grupe alevita. Iako turski analitičari pogoršanje alevitskog problema opisuju “duboko zatrovanim”.
Erdoan je učinio na volju svojim pristašama, vjerojatno kupio nešto više vremena za mir s Kurdima i potpuno odsjekao Alevite. I to je to! No, saglasni su brojni zapadni promatrači, novim paketom reformi povratio je tlo pod nogama koje mu se izmaklo u junu, kada je vojskom krenuo na mirne demonstracije. Pitanje je jedino: hoće li ga učvrstiti?
