Dostupni linkovi

Economist: U Šekspirovskoj Srbiji svađe umjesto slavlja zbog EU


Jedan od sednica Narodne skupštine Srbije
Jedan od sednica Narodne skupštine Srbije
The Economist, prevela: Ena Stevanović

Da je Šekspir danas živ pronašao bi inspiraciju u Srbiji. Stari neprijatelji se rukuju, nekadašnji prijatelji samo čekaju da zabiju jedni drugima nož u leđa, izliježu se novi neprirodni politički savezi, a zatvor prijeti mnogima koji su nedavno prosperirali. U tako napetoj atmosferi će ovaj mjesec izgleda biti presudan. Dvije najveće političke partije će održati sastanke na kojima će se odlučivati o ovogodišnjem političkom programu i koji bi trebali okončati nagađanja o prijevremenim izborima.

To bi trebalo biti vrijeme tihog zadovoljstva. Srbija će 21.januara službeno započeti pristupne pregovore sa Europskom unijom. Jedan od razloga zbog kojih je Srbija dospjela tako daleko je napredak u razgovorima sa Kosovom, pod pokroviteljstvom Europske unije. Za to je jedan američki kongresmen nominirao dvojicu premijera Ivicu Dačića i Hašima Tačija za Nobelovu nagradu za mir. Međutim, rijetko ko u Srbiji trenutno slavi, ometeni virtuelnim ratom koji bjesni na najvišoj političkoj razini.

Na vijestima se svaki dan postavlja pitanje hoće li i kad biti održani prijevremeni izbori. Na prethodnih izborima 2012.godine je pobijedila nova Srpska napredna stranka (SNS) na čelu sa Tomislavom Nikolićem koji trenutno obnaša funkciju predsjednika države. Unatoč svim demantima, Nikolić je u žestokom sukobu sa Aleksandrom Vučićem, zamjenikom premijera i trenutnim liderom SNS-a.

Na stranačkoj konferenciji koja se održava 25.januara, Vučić namjerava očistiti stranku od Nikolićevih pristalica. Nakon toga, Vučić se nada da će moći raspisati izbore te nakon pobjede postaviti svoje pristalice na vodeća mjesta.

„On želi brze reforme, ali one će biti bolne,“ kaže član SNS-a Braca Grubačić.
Sa 69 posto glasova podrške, nema sumnje da bi Vučić poveo SNS ka drugoj izbornoj pobjedi.

Jedan od njegovih ciljeva je da se pozabavi kompanijama koje subvencionira država i koje su osakaćene dugom i gubicima te koje u mnogim slučajevima služe kao zamjena za socijalnu skrb za više od 60 hiljada radnika. Oni i njihovi direktori, uglavnom politički imenovani, su sretni, kako kaže Grubačić, kao „svinje koje leže u toplom blatu“. Problem je u tome što je, zbog ekonomske stagnacije, ponestalo novca za financiranje tih stagnirajućih kompanija.

Mnoge od njih ne vode članovi SNS-a već članovi Demokratske dtranke (DS) koja je bila na vlasti do 2012.godine ili članovi Dačićeve male Socijalističke partije koja je prvo bila u koaliciji sa DS-om pa onda sa SNS-om, što je Dačiću omogućilo da se dograbi mjesta premijera.

Na Balkanu politički patronat podrazumijeva moć, novac i glasove. Stoga je Dačić protiv raspisivanja prijevremenih izbora nakon kojih bi njegovo mjesto gotovo sigurno preuzeo Vučić.

Demokratska stranka koja 18.januara održava svoju stranačku konferenciju također želi izbjeći izbore nakon što su ubjedljivo poraženi u tri općine na lokalnim izborima u decembru protekle godine.

Predsjednik DS-a Dragan Đilas se bori sa pokušajima bivšeg predsjednika Borisa Tadića i bivšeg ministra obrane da preuzmu njegovu stranku.

Sve je to u zao čas, rekao je jedan dužnosnik koji je podnio ostavku nakon što je godinama bio u opoziciji. Voditi stranku danas je kao „boriti se za kabinu na Titaniku“. Otkad je DS izgubio vlast 2012.godine, 57 članova stranke je uhićeno zbog korupcije tijekom svog mandata.
XS
SM
MD
LG