Dostupni linkovi

logo-print

Pišu: Natalija Golitsina i Tom Balmforth

Oleg Gordijevski je bio pukovnik KGB-a kojeg je 1974. regrutirala britanska tajna služba MI6. Gotovo 11 godina je bio dvostruki tajni agent. Prije 30 godina iz Rusije je pobjegao u Veliku Britaniju, skriven u prtljažniku diplomatskog automobila.

Pukovnik KGB-a naslutio je da bi mogao biti otkriven. Iznenada je pozvan u Moskvu. General KGB-a ga je puna četiri sata ispitivao nastojeći ga napiti konjakom. Oko njega se zatvarala mreža. Bilo mu je jasno da će biti likvidiran bude li otkriven. Dvostruki agent MI6 nije mogao riskirati brzim bijegom.

Nakon što se otrijeznio kod kuće, Oleg Gordijevski je počeo raditi na bijegu. Plan mjera za slučaj bijega osmislile su britanske obavještajne službe i bio je napisan nevidljivom tintom u zbirci Shakespeareovih soneta.

Prekrio je glavu plahtom kako bi onemogućio skrivenim kamerama na stropu i zidovima njegova stana u Moskvi, snimanje onog što bude radio. Gordijevski je knjigu natopio vodom, nakon čega su se pojavile instrukcije. Morao ih je upamtiti.

Plan je uključivao riskantan sastanak s dva britanska diplomatska automobila na jednom zavoju na cesti u blizini Finske. Od tamo, Gordijevski je trebao biti prokrijumčaren preko granice, u prtljažniku automobila, ispred nosa sovjetskih stražara.

Margaret Thatcher

Margaret Thatcher

Da je plan propao britanske tajne službe su mogle izgubiti možda i najvrijednije oružje Hladnoga rata - dvostrukog tajnog agenta. Plan je osobno odobrila premijerka Margaret Thatcher. Da je otrkiven izbio bi veliki diplomatski skandal, a za Gordijevskog bi to značilo sigurnu smrt.

Gordijevskog je MI6 regrutirala 1974. u Kopenhagenu. Pukovnik KGB-a bio je izuzetan izvor informacijaunutar tajne službe SSSR-a, koje je proslijeđivao Britancima, a koji su ih onda dijelili s CIA-om. Tu je nastao problem. Gordijevski krivi Aldricha Amesa, KGB-ovu krticu u CIA-i, koji je obavijestio Moskvu da informacije cure iz KGB-ova ureda u Londonu gdje je Gordijevski bio stacioniran.

"Ususret zagrljaju smrti"

Gordijevski je pozvan u Lubjanku, centralu KGB-a u Moskvi, navodno, kako bi mogao biti potvrđen za šefa londonskog ureda. No, iskusni agent je posumnjao u to obrazloženje.

"Shvatio sam da me čeka zagrljaj smrti. No, odlučio sam pokazati da nisam uplašen", priča nam. "Imao sam rezervni plan bijega koji je napisao britanski špijun John Scarlett, čovjek koji će postati 'M', glavni šef tajne službe MI6".

"Sve je bilo unaprijed organizirano", rekao je Gordijevski, 30 godina poslije u intervjuu za Ruski servis Radija Slobodna Evropa, u svojoj dvokatnici u blizini Londona.

Sve što je morao učiniti bilo je obavijestiti Britance o datumu bijega. No, i to se pokazalo teškim zadatkom.

Prvi sastanak bio je dogovoren na Bulevaru Kutuzovski. Nije uspio. Drugi je bio planiran u katedrali Sv. Vasilija, gdje je trebao predati papir s obavijesti britanskom špijunu i to na uskom stubištu koje vodi na popularno turističko mjesto na drugom katu.

No, nakon trosatne "šetnje" kako bi se zametnuo trag, Gordijevski opet nije uspio. Crveni trg bio je zatvoren zbog renoviranja.

Konačno, treći sastanak je bio uspješan. Plan se počeo provoditi.

Zgrada KGB-a u Moskvi

Zgrada KGB-a u Moskvi

U pet sati poslijepodne 19. jula 1985. muškarac u iznošenoj jakni i samt hlačama, izišao je iz svog stana u zapadnom dijelu Moskve. Držeći se grmlja kako bi izbjegao da ga otkriju vozila koja su ga nadzirala, tiho je "skliznuo" u susjednu ulicu.

Za manje od sat vremena Gordijevski je bio na željezničkoj stanici Lenjingrad u Moskvi, gdje je kupio kartu za međugradski vlak do Lenjingrada preko Zelenogorska. Tamo je presjeo na autobus za Viborg.

Sati čekanja

Mjesto susreta bila je negdje na cesti, ali on je imao samo opis mjesta susreta, ali ne i točnu lokaciju.

"Nisam bio siguran gdje točno trebam sići s autobusa. Ali, kada smo prošli veliki zavoj koji mi se činio mjestom dogovora, počeo sam glumiti mučninu kako bi uvjerio vozača da me pusti van. Vratio sam se cestom natrag do velikog zavoja. Oko mene bila je šuma. Ležao sam gotovo tri sata uz rub ceste, čekajući automobile Britanske ambasade. Ujutro u 2:20 sam ih ugledao. Uspjelo im je za nekoliko trenutaka sakriti zavoj i onemogućiti pogled autu KGB-a koji ih je slijedio iz Lenjingrada. Ja sam uletio u prtljažnik jednog od automobila. Cijela operacija nije trajala više od minutu. Sve je završilo prije nego se iza ugla pojavio automobi lKGB-a", priča Gordijevski.

"Srećom, prešli smo preko željezničkog prijelaza neposredno prije nego je stigao spori teretni vlak".

Britanski automobili tako su dobili na vremenu.

"Zaustavili su se na jednom brežuljku izvan vidokruga Rusa. Pored nas je protutnjao automobil KGB-a. Naši progonitelji su se zaustavili na kontrolnoj točki prometne policije, uz povike: 'Gdje su engleski automobili?'"

"Kakvi automobili. Nitko nije prošao", odgovorili su, a onda su se pojavili naši automobili.

"To je to. Sada će nas uhapsiti, mislili smo. No, očito je da je i KGB-ovcima bilo dosta. Bila je subota, oko 17:30, kraj radnog dana. Bili su na dužnosti od7 ujutro. Pustili su nas bez provjere."

Iz prtljažnika automobila Gordijevski je mogao čuti kako je vozač pustio Sibeliusovu simfonijsku poemu "Finska".

"Tako sam shvatio da smo na finskom teritoriju."

Kada je izašao iz prtljažnika automobila Gordijevski se sreo s mladim britanskim diplomatom Michaelom Shipsterom. On je nazvao MI6 i rekao:

"Prtljag je stigao. Sve je u redu".

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG