Dostupni linkovi

logo-print

Dvadeset godina od stradanja Prijedorčana stratišta neoznačena


Ploča koja je trebala biti postavljena u spomen na žrtve s područja Prijedora.

Ploča koja je trebala biti postavljena u spomen na žrtve s područja Prijedora.

Dvadeset godina je prošlo od zločina koji su se dogodili u Prijedoru građanima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Logori, koji su karakterom i surovošću ličili na najzloglasnije nacističke kopije, danas su bez obilježja zločina koji se tu dogodio. Petog će avgusta građani Prijedora mirnom šetnjom obilježiti ovu godišnjicu, te javno ukazati na one koji ove zločine negiraju. Dan kasnije biće obilježena godišnjica zatvaranja logora Omarska. Prijedorske žrtve tako ljeta provode obilazeći stratišta koja ostaju neoznačena uprkos brojnim presudama.

Kao i svih prethodnih godina, bivši logoraši prijedorskih logora Omarske, Trnopolja ili porodice stradalih na Korićanskim stijenama moći će obilježiti godišnjicu, ali neće ni na koji način moći obilježiti mjesta stradanja.

Predsjednik Udruženja logoraša Prijedor 92. Mirsad Duratović ističe da se već niz godina bezuspješno pokušava dobiti saglasnost, kako od lokalnih vlasti tako i od privatnih firmi koje su kupile bivše logore kroz privatizaciju, da bi se na simboličan način obilježila mjesta stradanja Prijedorčana nesprske nacionalnosti:

„Jedino mjesto u Prijedoru koje danas ima neku spomen-ploču koja podsjeća na stradanja nesrpskog stanovništva u Prijedoru je logor Keraterm, u kojem se, ne na objektu nego na jednoj zelenoj površini ispred objekta, nalazi jedan mala pločica dimenzija 50x50 cm na kojoj stoji šta se desilo u logoru Keraterm u ljeto 1992. godine.“

Nihad Ključanin

Nihad Ključanin

Bivši zatočenici logora Manjača 14. jula ove godine na obilježavanju godišnjice tog logora donijeli su spomen-ploču, ali su je poslije toga morali ponijeti kući.

„Mi smo nakon 20 godina donijeli ploču ovdje da obilježimo da je ovdje bio logor u kojem je bilo četiri do pet hiljada ljudi. Još uvijek nismo dobili dozvolu da tu ploču postavimo, ozvaničimo i da kažemo: ’Da, ovdje bio logor, ovdje je bilo najgore.’ Vidite i sami, ovaj ambijent je onakav kako su nas u to vrijeme tretirali. Ploču ćemo otkriti, ali ploču ćemo, nažalost, morati i vratiti. Vratićemo je u Sanski Most odakle je i došla - da bismo je nekom drugom prilikom postavili“, kaže Nihad Ključanin, bivši logoraš Manjače iz Sanskog Mosta.

Omarska u egzilu

Prijedorski logoraši posebno su ljuti na privatnu kompaniju Arcelor Mittal, vlasnika rudnika Omarska, koja godinama ne dozvoljava izgradnju memorijalnog centra žrtvama.

„Kompanija Arcerol Mittal, vlasnik bivšeg logora Omarska, je u čast otvaranja Olimpijskih igara u Londonu izgradila jedan objekat koji oni zovu Arcerol Mittal Orbit, u koji je uložila 16,5 miliona funti. A nasuprot tome, u prostoru nekadašnjeg logora Omarska ne dozvoljava postavljanje niti jedne male ploče koja bi podsjećala na sve ono što se desilo“, navodi Mirsad Duratović.

Zbog toga će logoraši 6. avgusta, na godišnjicu zatvaranja logora Omarska, napraviti veliki plakat sa slikom Mital Orbita u Londonu, kojeg zovu Omarska u egzilu, i postaviti na takozvanu bijelu kuću, mjesto najvećeg stradanja.

Načelnik Prijedora Marko Pavić, u izjavi lokalnim medijim, istakao je da izgradnja spomenika na mjestima stratišta u minulom ratu jedno je od bolnih, neriješenih pitanja u BiH.

Satko Mujagić

Satko Mujagić

Spremni smo da o svemu razgovaramo, ali na nivou BiH mora biti minimum konsenzusa. Odbijam sve pritiske bez obzira s koje strane dolaze, da Prijedor nešto radi što je suprotno interesima većine građana", rekao je Pavić.

Duratović nam je potvrdio da ni nedavni razgovori sa načelnikom Pavićem i visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH Valentinom Inzkom nisu dali rezultate:

„Načelnik Pavić je problem prebacio na drugi teren. On je rekao: ’Mi smo inicirali donošenje zakona na niovu države. Kad se taj zakon donese, mi ćemu u skladu s odredbama tog zakona odmah izdati saglasnost za podizanje spomenika. A do tada – ništa.’.“

Prijedorski logoraši ipak smatraju da se problem obilježavanja stradanja bilo kog naroda u BiH konačno mora riješiti.

„Mi moramo raščistiti s prošlošću svi. Moramo našu djecu svih nacija, djeca cijelog Balkana pa i svijeta dovoditi na ovakva mjesta, kao što se ide u Njemačkoj po logorima, u Jasenovac se ide itd. Ako mi ne budemo učili našu djecu te stvari, biće rat opet za 30, 50 godina. Do toga nikome nije. I mislim da djeca se truju pričama o ratu, nekom historijom koja se nije dešavala. Mi moramo misliti malo šta ostavljamo tim generacijama. Svi mi“, zaključuje bivši logoraš Omarske i Manjače, koji sada
živi u Holandiji, Satko Mujagić.
  • 16x9 Image

    Erduan Katana

    U periodu od 1997. do 2000. godine radio za više bosanskohercegovačkih i inostranih medija. Od 2000. godine radi u dopisnišvu RSE u Banja Luci.

XS
SM
MD
LG