(Tekst preuzet od Agencije Hina)
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) obilježava 20. obljetnicu osnivanja s podijeljenim ocjenama o tome je li ispunio zadaće zbog kojih je osnovan - kažnjavanje počinitelja najtežih zločina i doprinos pomirenju u regiji te u kojoj je mjeri pridonio razvoju međunarodnog kaznenog prava.
Vijeće sigurnosti UN-a 25. svibnja 1993. osnovalo je rezolucijom 827 Međunarodni kazneni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) kako bi se zaustavio rat, kaznili odgovorni za teške povrede humanitarnog prava u tada već višegodišnjem ratu i stvorile pretpostavke za pomirenje u regiji. Na njegov je rad od tada međunarodna zajednica potrošila oko dvije milijarde dolara.
Od svoje uspostave ICTY je podigao optužnice protiv 161 osobe za teške povrede humanitarnog prava počinjene između 1991. i 2001. Postupci protiv 136 optuženih dovršeni su a još traju protiv 25 osoba. Pred njegove suce izvedeni su neki od najvažnijih aktera rata poput predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je preminuo u pritvoru tijekom suđenja za zločine počinjene u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića. ICTY je odgovornost za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata utvrdio za vodstvo Republike Srbije i Republike Srpske.
Ocjene njegova rada nisu podijeljene samo u regiji nego i u međunarodnoj zajednici. Svake godine na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a posvećenima radu ICTY-ja mišljenja suprostavljaju europske države i SAD, koji tradicionalno podržavaju i brane njegov rad, te Rusija koja ga bespogovorno kritizira dok je u sredini Kina s porukama da ICTY mora poštivati načelo nepristranosti, neovisnosti i vladavine prava.
Rusija koristi svaku priliku kako bi kritizirala sud kao neučinkovit, nepravedan, pristran i politiziran te ga optužuje za amnestiranje zločinačkog ponašanja pojedinih strana. Rusija je ne jednom preispitivala i smisao postojanja takvog suda.
Europski predstavnici i SAD pružaju punu potporu ICTY-ju, čiji doprinos pomirenju u regiji smataraju neprocjenjivim, brane njegovu nepristranost i neovisnost.
Osporavanja
Njegov rad u regiji najviše se osporava u Srbiji o čemu svjedoči i posljednji nastup predsjednika te države na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Predsjednik Tomislav Nikolić tada je suđenja u Haagu usporedio s inkvizicijom, a sud je proglasio pristranim prema srpskom narodu, Srbiji i srpskim optuženicima tvrdeći da postoji "atmosfera linča prema svemu što je srpsko" te da je taj sud selektivnom pravdom "odmogao pomirenju".
On se požalio da su srpski optuženici u Haagu osuđeni na ukupno 1.150 godina dok su pripadnici drugih naroda za zločine nad Srbima osuđeni na ukupno 50 godina.
Potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vučić prigovorio je pak Vijeću sigurnosti da ICTY nikoga nije kaznio za zločine nad Srbima u Hrvatskoj i da pred ICTY-jem nije odgovarao nijedan visoki dužnosnik Hrvatske ili BiH iako je "na svim stranama" bilo zločina.
Kritikama se pridružuje i predsjedajući Predsjedništva BiH, njegov srpski član, Nebojša Radmanović koji smatra da sud nepravedno tretira srpske žrtve i kažnjava počinitelje samo iz njegova naroda.
I u Hrvatskoj rad ICTY-ja godinama je osporavan, a problemi oko suradnje Hrvatske s tim međunarodnim sudom bili su jedna od glavnih zapreka na njenom putu prema članstvu u EU-u. Nakon prošlogodišnjih oslobađajućih presuda "Gotovina i Markač" prema istraživanjima javnoga mnjenja pozitivniji je odnos prema radu te institucije.
Haški sud pak za sebe smatra da je lider globalnog rata za pravdu te da predstavlja izvor pravnih procedura za progon ratnih zločina pred međunarodnim sudovima i da je svojim osnivanjem popunio prazninu nakon Nuernberškog suda na području procesuiranja zločina međunarodnih razmjera.
Najpoznatije ali i najosporavanije pravno naslijeđe ICTY-ja je koncept proširenog udruženog zločinačkog pothvata koji je u međuvremenu u međunarodnim i hrvatskim pravnim krugovima doživio kritike i optužbe da se ta doktrina otela kontroli i krši temeljna prava optuženih osoba, pa ga tako nije prihvatio ni Stalni kazneni sud kao ni ad hoc sud za Kambodžu.
Presude
ICTY je pravomoćnim presudama utvrdio da je u BiH počinjen genocid i za to je izrekao čak i kazne doživotnog zatvora protiv nekoliko zapovjednika srpskih snaga a trenutno za genocid sudi i Mladiću i Karadžiću. Za zločine u BiH krivima su proglašeni i vodeći političari iz redova bosanskih Srba od Biljane Plavšić do Momčila Krajišnika.
Za zločine na Kosovu proglašen je krivim dio tadašnje vlasti u Beogradu na čelu sa zamjenikom premijera SRJ Nikolom Šainovićem, a za zločine nad nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj vođe pobunjenih hrvatskih Srba na čelu s Milanom Martićem i zapovjednici JNA odgovorni za napade na Dubrovnik i istočnu Slavoniju dok se bivšem predsjedniku vlade pobunjenih Srba Goranu Hadžiću još sudi.
Za zločine nad muslimanskim stanovništvom na području Herceg Bosne osuđeno je nekoliko bosanskohercegovačkih Hrvata na čelu s tadašnjim potpredsjednikom Hrvatske zajednice Herceg Bosne Darijom Kordićem.
Haaški sud u ovoj pretposljednjoj godina svoga rada i godini u kojoj počinje raditi tzv. rezidualni mehanizam suda, još uvijek vodi nekoliko prvostupanjskih postupaka - Karadžiću, Mladiću te Hadžiću, a trebao bi izreći i tri nepravomoćne presude ("Prlić i ostali" i "Stanišić i Simatović" u svibnju i "Šešelj" u listopadu) te dvije pravomoćne za zločine nad kosovskim Albancima počinjenim 1999.
Suđenja Mladiću i Hadžiću ujedno su i dva suđenja koja neće biti dovršena do 31. prosinca 2014. godine, roka do kojeg ICTY, prema odluci Vijeća sigurnosti UN-a, mora dovršiti svoje postupke.
Za očekivati je da se do 31. prosinca 2014. godine neće završiti žalbeni postupci u predmetima "Prlić", "Stanišić i Župljanin", "Šešelj", "Karadžić", "Mladić" i "Hadžić" i oni će biti predani tzv. rezidualnom mehanizmu suda koji će dovršiti taj posao i koji počinje s djelovanjem 1. srpnja 2013. godine.
Pred Haškim sudom 18 je osoba oslobođeno odgovornosti za zločine ali oni unatoč izgubljenim godinama u pritvoru nemaju pravo na odštetu, a protiv 20 osoba povučene su optužnice.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) obilježava 20. obljetnicu osnivanja s podijeljenim ocjenama o tome je li ispunio zadaće zbog kojih je osnovan - kažnjavanje počinitelja najtežih zločina i doprinos pomirenju u regiji te u kojoj je mjeri pridonio razvoju međunarodnog kaznenog prava.
Vijeće sigurnosti UN-a 25. svibnja 1993. osnovalo je rezolucijom 827 Međunarodni kazneni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) kako bi se zaustavio rat, kaznili odgovorni za teške povrede humanitarnog prava u tada već višegodišnjem ratu i stvorile pretpostavke za pomirenje u regiji. Na njegov je rad od tada međunarodna zajednica potrošila oko dvije milijarde dolara.
Od svoje uspostave ICTY je podigao optužnice protiv 161 osobe za teške povrede humanitarnog prava počinjene između 1991. i 2001. Postupci protiv 136 optuženih dovršeni su a još traju protiv 25 osoba. Pred njegove suce izvedeni su neki od najvažnijih aktera rata poput predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je preminuo u pritvoru tijekom suđenja za zločine počinjene u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića. ICTY je odgovornost za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata utvrdio za vodstvo Republike Srbije i Republike Srpske.
Ocjene njegova rada nisu podijeljene samo u regiji nego i u međunarodnoj zajednici. Svake godine na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a posvećenima radu ICTY-ja mišljenja suprostavljaju europske države i SAD, koji tradicionalno podržavaju i brane njegov rad, te Rusija koja ga bespogovorno kritizira dok je u sredini Kina s porukama da ICTY mora poštivati načelo nepristranosti, neovisnosti i vladavine prava.
Rusija koristi svaku priliku kako bi kritizirala sud kao neučinkovit, nepravedan, pristran i politiziran te ga optužuje za amnestiranje zločinačkog ponašanja pojedinih strana. Rusija je ne jednom preispitivala i smisao postojanja takvog suda.
Europski predstavnici i SAD pružaju punu potporu ICTY-ju, čiji doprinos pomirenju u regiji smataraju neprocjenjivim, brane njegovu nepristranost i neovisnost.
Osporavanja
Njegov rad u regiji najviše se osporava u Srbiji o čemu svjedoči i posljednji nastup predsjednika te države na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Predsjednik Tomislav Nikolić tada je suđenja u Haagu usporedio s inkvizicijom, a sud je proglasio pristranim prema srpskom narodu, Srbiji i srpskim optuženicima tvrdeći da postoji "atmosfera linča prema svemu što je srpsko" te da je taj sud selektivnom pravdom "odmogao pomirenju".
On se požalio da su srpski optuženici u Haagu osuđeni na ukupno 1.150 godina dok su pripadnici drugih naroda za zločine nad Srbima osuđeni na ukupno 50 godina.
Potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vučić prigovorio je pak Vijeću sigurnosti da ICTY nikoga nije kaznio za zločine nad Srbima u Hrvatskoj i da pred ICTY-jem nije odgovarao nijedan visoki dužnosnik Hrvatske ili BiH iako je "na svim stranama" bilo zločina.
Kritikama se pridružuje i predsjedajući Predsjedništva BiH, njegov srpski član, Nebojša Radmanović koji smatra da sud nepravedno tretira srpske žrtve i kažnjava počinitelje samo iz njegova naroda.
I u Hrvatskoj rad ICTY-ja godinama je osporavan, a problemi oko suradnje Hrvatske s tim međunarodnim sudom bili su jedna od glavnih zapreka na njenom putu prema članstvu u EU-u. Nakon prošlogodišnjih oslobađajućih presuda "Gotovina i Markač" prema istraživanjima javnoga mnjenja pozitivniji je odnos prema radu te institucije.
Haški sud pak za sebe smatra da je lider globalnog rata za pravdu te da predstavlja izvor pravnih procedura za progon ratnih zločina pred međunarodnim sudovima i da je svojim osnivanjem popunio prazninu nakon Nuernberškog suda na području procesuiranja zločina međunarodnih razmjera.
Najpoznatije ali i najosporavanije pravno naslijeđe ICTY-ja je koncept proširenog udruženog zločinačkog pothvata koji je u međuvremenu u međunarodnim i hrvatskim pravnim krugovima doživio kritike i optužbe da se ta doktrina otela kontroli i krši temeljna prava optuženih osoba, pa ga tako nije prihvatio ni Stalni kazneni sud kao ni ad hoc sud za Kambodžu.
Presude
ICTY je pravomoćnim presudama utvrdio da je u BiH počinjen genocid i za to je izrekao čak i kazne doživotnog zatvora protiv nekoliko zapovjednika srpskih snaga a trenutno za genocid sudi i Mladiću i Karadžiću. Za zločine u BiH krivima su proglašeni i vodeći političari iz redova bosanskih Srba od Biljane Plavšić do Momčila Krajišnika.
Za zločine na Kosovu proglašen je krivim dio tadašnje vlasti u Beogradu na čelu sa zamjenikom premijera SRJ Nikolom Šainovićem, a za zločine nad nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj vođe pobunjenih hrvatskih Srba na čelu s Milanom Martićem i zapovjednici JNA odgovorni za napade na Dubrovnik i istočnu Slavoniju dok se bivšem predsjedniku vlade pobunjenih Srba Goranu Hadžiću još sudi.
Za zločine nad muslimanskim stanovništvom na području Herceg Bosne osuđeno je nekoliko bosanskohercegovačkih Hrvata na čelu s tadašnjim potpredsjednikom Hrvatske zajednice Herceg Bosne Darijom Kordićem.
Haaški sud u ovoj pretposljednjoj godina svoga rada i godini u kojoj počinje raditi tzv. rezidualni mehanizam suda, još uvijek vodi nekoliko prvostupanjskih postupaka - Karadžiću, Mladiću te Hadžiću, a trebao bi izreći i tri nepravomoćne presude ("Prlić i ostali" i "Stanišić i Simatović" u svibnju i "Šešelj" u listopadu) te dvije pravomoćne za zločine nad kosovskim Albancima počinjenim 1999.
Suđenja Mladiću i Hadžiću ujedno su i dva suđenja koja neće biti dovršena do 31. prosinca 2014. godine, roka do kojeg ICTY, prema odluci Vijeća sigurnosti UN-a, mora dovršiti svoje postupke.
Za očekivati je da se do 31. prosinca 2014. godine neće završiti žalbeni postupci u predmetima "Prlić", "Stanišić i Župljanin", "Šešelj", "Karadžić", "Mladić" i "Hadžić" i oni će biti predani tzv. rezidualnom mehanizmu suda koji će dovršiti taj posao i koji počinje s djelovanjem 1. srpnja 2013. godine.
Pred Haškim sudom 18 je osoba oslobođeno odgovornosti za zločine ali oni unatoč izgubljenim godinama u pritvoru nemaju pravo na odštetu, a protiv 20 osoba povučene su optužnice.
