Dostupni linkovi

logo-print

Dvadeset godina Dejtona: Šta je donio nesavršeni mir?


Nakon tronedjeljnih pregovora, 21. novembra 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je gotovo četvorogodšnji rat u Bosni i Hercegovini. Opšti okvirni sporazum za mir svečano je potpisan u Parizu, nekoliko sedmice kasnije - 14. decembra.

Hiljadama kilometara daleko od BiH, u gradiću Dejton (Dayton) u američkoj saveznoj državi Ohajo, tadašnji državni sekretar SAD-a Warren Christopher, je objavio:

"Poslije tri nedjelje aktivnih pregovora, lideri Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske su se složili da okončaju rat u bivšoj Jugoslaviji. Važno je da shvatimo da je ovo početak mira."

Sporazum su potpisali tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, predsjednik Srbije, Slobodan Milošević i Hrvatske, Franjo Tuđman, koji su potom izjavili:

Izetbegović: "U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod. Hvala vam."

Tuđman: "Dramatični karakter ovih pregovora simbolizira teškoće, sasvim sigurno, najteže krize koja je pogodila Europu nakon Drugog svjetskog rata."

Milošević: "Rešenja postignuta ovde uključuju i bolne koncesije na svim stranama. Međutim, bez takvih koncesija i ustupaka bilo bi nemoguće uspeti."

Praktično, mir je građanima Bosne i Hercegovine objavio, u ulozi prevodioca, Darko Močibob.

"Bilo je neizvjesno do zadnjeg trenutka kada će tačno sporazum biti parafiran u Dejtonu. Bilo je očito mnogo problema i lideri, svaki iz svoje perspektive, označili su da je rat zaista došao do kraja", prisjeća se Močibob.

Međutim, i neki kreatori Mirovnog sporazuma su se pokajali, naprimjer, Richard Holbrooke - glavni američki pregovarač i jedan od kreatora Dejtonskog sporazuma.

"Žalim zbog imena Republika Srpska. Žalim što su stvarane tri armije i dvije policije. Centralna vlada je suviše slaba. I na kraju, velika greška je postojanje tri predsjednika", rekao je Holbrooke.

Miro Lazović je bio dio bh. delegacije na pregovorima.

"Sam naziv mirovnog sporazuma govori da je on ograničenog karaktera i on je 1995. godine napravljen sa tendencijom da zaustavi rat. I to je uspio, ali je Bosnu i Hercegovinu svih ovih godina zamrznuo u jednom političkom konfliktu", tvrdi Lazović.

Mir je postignut i to je bilo te 1995. godine najvažnije.

"Mir, neki će reći nedovršeni, neki će reći nepravedni, ali mir je postignut. I to je bilo vrlo teško i složeno. Niz inicijativa koje su krenule od 1992. uvijek su se završavale neuspješno, dok SAD nisu promijenile strategiju. Činjenica je da su Amerikanci, primjenjujući različite strategije, uspjeli da dođe do Dejtonskog mirovnog ugovora", naglašava istoričar, Zijad Šehić.

Mirovni sporazum punoljetstvo dočekuje u procjepu između zaklinjanja u slovo "Dejtona" u Republici Srpskoj i zahtjeva za njegovom revizijom u Federaciji BiH. Stoga je dan potpisivanja Mirovnog sporazuma u RS praznik, dok to u Federaciji nije.


Učesnik pregovora je bio i Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske.

"Odmah su su nam kazali da postoje dvije stvari o kojima se ne može razgovarati - da će se nova dejtonska Bosna i Hercegovina sastojati od dva entiteta i tri konstitutivna naroda i da će razgraničenje biti 51:49 posto, iako je Federacija BiH u tom trenutku držala oko 58 posto teritorija. Drugo - najčešće je to bila 'shuttle diplomacija', i da je Richard Holbrooke, ponekad uz pomoć državnog tajnika Christopheram najčešće razgovarao sa pojedinim delegacijama", ističe Granić.Dejtonskim mirovnim sporazumom, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta. Federaciji Bosne i Hercegovine pripalo je 51, a Republici Srpskoj 49 posto teritorije. Formiran je i Distrikt Brčko, kao posebna teritorijalna jedinica.

Međuentitetska linija razgraničenja je povučena prema unaprijed postignutim dogovorima, kako svjedoči Vladimir Lukić, učesnik mirovnih pregovora u Dejtonu.

"Mi smo u Dejton otišli sa već pripremljenim prijedlogom Kontakt grupe (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Rusija i SAD, op.a.) o tome koliko će terotorije pripasti kojem entitetu. I pored toga, svako je želio da obezbijedi svoje ratne ciljeve. Prema tome, sve te karte koje su se pojavljivale ranije, išle su u tom pravcu da se dobije ono što se željelo. Ali, želje su ostale po strani i dogovori su postignuti mnogo ranije", navodi Lukić.

Bosna i Hercegovina je poslije Dejtonskog sporazuma doživjela ogromne demografsko-strukturne promjene, naglašava Jusuf Žiga, profesor na Univerzitetu u Sarajevu.

"Na bazi nekih ratnih osvajanja i posvajanja teritorija, samo za ovaj ili onaj narod, činilo se - a i danas se čini - da se onaj prostor koji nije ni za koga kaparisan, što prije ogradi i da ljudi odu i pored toga što su se uspjeli vratiti. I bojim se, nemoguće je braniti neka rješenja koja čak spadaju u kategoriju aparthejda, a u Dejtonu su instalirana", kaže Žiga.

Granica između dva sarajevska naselja Dobrinja I i Dobrinja IV, koja je dijelila stanove, porodice i dvorišta, korigovana je zahvaljujući međunarodnoj arbitraži. Korekciju očekuju i stanovnici naselja Makljenovac, u blizini Doboja, koje je podijeljeno tako što jedan dio pripada Federaciji BiH a drugi RS.


Apsurdna podjela onog što se dijeliti, ne treba i ne može, nekoliko godina ranije predvidjeli su čuveni sarajevski Nadrealisti.


Ljudske sudbine kojima je kumovao Dejtonski sporazum, daleko su od politike i zaključaka brojnih konferencija što se održavaju u povodu dvije decenije od kako je mirna Bosna, ali i Hercegovina. Iako se radi o konferencijama u čast jubileja, i s velikim naslovima i nakon toliko godina, varnice među političarima, umjesto dogovora.

Donosimo i polemiku sa Konferencije u Banjaluci između Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Dodik je izjavio da je je BiH mjesto nametnutih političkih ljubavi i vježbalište međunarodne zajednice, te da Dejtonski sporazum ima suštinsku grešku, a to je što je dozvolio da Bosna preživi.

"Svi visoki predstavnici su provodili bošnjačku politiku, zbog čega je nastao haos u zemlji", rekao je Dodik.

Izetbegović mu je odgovorio da "većinski hrišćanska međunarodna zajednica podržava Bošnjake zato što su korektni, spremni na kompromise, spremni da ispunjavaju ono što potpišu, i što se ne ponašaju kao Dodik - iskrivljujući činjenice i govoreći uvredljive riječi".

Enver Kazaz

Enver Kazaz

Inače, svih ovih godina, Mirovni sporazum i ono što je donio za budućnost BiH, predmet je različitih ocjena i interpretacija. Pored brojnih, prenosimo stav univerzitetskog profesora iz Sarajeva, Envera Kazaza, koji kaže da je Dejtonski sporazum u to doba bio najprihvatljivija opcija, ali je kasnije postao prepreka napretku - rat je prešao iz vojne u političku sferu.

"To znači da je Dejtonski mir - stalno odgođeni rat. Stoga, on ne može napraviti funkcionalnu državu. On je pravna ludačka košulja za BiH, ali i neka vrsta mentalnog logora u kojem se nenormalno izdaje za apsolutno normalno i u kojem se ideologija pokušava nametnuti kao egzistencijalna istina", smatra Kazaz.

Nefunkcionalnost, nepoštivanje ljudskih prava, suprotnost sa mnogim međunarodnim pravnim normama, samo su neke od karakteristika države BiH nastale na temeljima Mirovnog dejtonskog sporazuma iz 1995. godine.

Glomazan administrativni aparat i nejasne nadležnosti su, takođe, jedan od problema, što je uočio i Branko Crvenkovski, bivši predsjednik Makedonije.

"Imao sam prilike da se sretnem s predstavnicima vlasti na svim nivoima - države, entiteta, kantona, lokalnih zajednica. I moram priznati, a možda je problem u meni, da nikad nisam shvatio ko je za šta odgovoran", ističe Crvenkovski.

Sporazum koji je poznat i kao Parisko-dejtonski ima ukupno 11 Aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte života, kao i regionalnu stabilizaciju. Aneks IV tog sporazuma i danas je Ustav Bosne i Hercegovine.

Do sada je bilo nekoliko pokušaja njegove izmjene, prije svega zbog diskriminacije koja je, kako ističu brojni analitičari, već zapisana u njegovom tekstu, a što je naložio i Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura u već famoznoj presudi 'Sejdić-Finci'.

Jakob Finci, na pitanje da li je tako teško ispraviti nepravdu i da to nije urađeno punih šest godina kaže:

Jakob Finci

Jakob Finci

"Kad se radi o pravnom pitanju, onda je rješenje jednostavno. Kad se od toga napravi političko pitanje - onda je ono komplikovano i može dobiti različite konotacije. Naša tužba i presuda Suda govori samo o jednom zahtjevu - da svi građani BiH u izbornom sistemu budu ravnopravi, da biraju i da mogu biti birani, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadaju i na kojoj teritoriji žive."

Jedan od najpoznatijih, ali i najvažnijih Aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma, je Aneks VII koji govori o pravu na povratak. Od dva miliona onih koji su napustili svoj kućni prag, milion se vratio, a isto toliko je ostalo širom svijeta. Ipak, najveća vrijednost tog aneksa su imovinski zakoni kojim su, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, svi koji su se prijavili na vrijeme mogli vratiti svoje kuće i stanove.

"Danas smo jedina zemlja u svijetu koja je 99,8 posto vratila imovinu i koja je, zahvaljujući donacijama, obnovila 327.000 kuća. Ali, je ostalo 140.000 neobnovljenih. Ljudi traže obeštećenje za uništenu imovinu, što je takođe garantovao Dejtonski sporazm, ali to nikada nije zaživjelo", ocjenjuje Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije.

Dvije decenije kasnije, u Bosni i Hercegovini ne postoji zvanična verzija prevoda Dejtonskog sporazuma na jezicima koji se govore u ovoj zemlji. Ima različitih prevoda i tumačenja, što često dovodi do iskrivljavanja pojedinih dijelova ovog dokumenta.

Svetlana Cenić

Svetlana Cenić

Međutim, analitičarka Svetlana Cenić konstatuje da bi uz zvanični prevod trebalo objaviti i originalni dokument na engleskom jeziku, kako bi se vidjelo značenje pojedinih riječi.

"Dešava se da se potcenjuje Vijeće ministara BiH, a veličaju entiteti", navodi Cenić, te ističe:

"Kad stavljaju primedbu da Savet ministara nije Vlada nego pomoćni organ Predsedništva, i tako dalje, treba da znaju da u originalu stoji 'Government', i ta riječ ima samo jedan prevod, a to je Vlada. I da izbijemo primedbe kad neko kaže 'Vlada BiH', a nije rekao 'Savet ministara'. 'Nije šije neg’ je vrat', jer kao nije Vlada nego Savet ministara. I da prekinemo praksu - zaguglaj i nađi kopiju, pa tumači kako ti padne na pamet."

Građani BiH najčešće, kad se pomene Dejtonski mirovni sporazum, kažu - važno je da ne puca, da je zaustavljeno krvoproliće. A zatim, uočavaju šta je, takođe, mogao donijeti da se dosljedno primjenjivao i u skladu s vremenom mijenjao.


Kako primjećuju i građani, privreda Bosne i Hercegovine je uništena i zemlja još nije dostigla nivo razvoja sa početka devedesetih godina. Nekadašnji veliki privredni sistemi su uništeni, radnici istjerani na ulicu.

"Ja se 20 godina pitam, šta se ovo dešava? Da se sve firme unište, čiji je to plan, čiji je mozak smislio da se veliki privredni sistemi i sve firme unište. Kakav je to plan, kakva je to operacija da se giganti u BiH uništavaju? Koji je cilj države da radnici ostaju bez posla?", pita se Ediba Hamamdžić, bivša radnica nekadašnjeg giganta Feroelektra.

Takođe, ne mogu se pomiriti s tim da je BiH podijeljena.

Arhivska fotografija

Arhivska fotografija

"Ja i dalje doživljavam svaki dio BiH kao moj. Koliko god je oni politički dijelili, ja to ne priznajem. Meni je sve moja država, ja je volim, i volim sve narode. Kako ću nekoga mrziti? To je meni nespojivo", iskreno će Hamamdžić.

Šta i kako dalje, može li Dejton jedan biti zamijenjen Dejtonom dva ili nekim drugim dokumentom?

Da li su bh. političari spremni, barem sada nakon toliko godina ostvariti pomjene.

"Ako su bili sposobni prije deset godina onda su sposobni i danas. Prije deset godina oni su uradili velike stvari za ovu zemlju, ogromne stvari. Nemojte govorite da se i sada to ne može uraditi. U to ne vjerujem. Mislim da smo izgubili jednu viziju, i smatram da smo izgubili pažnju međunarodne zajednice. Te dvije stvari idu ponovo zajedno. Nema razloga zašto se to ne bi ponovo uradilo", tvrdi Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

Do kraja godine, u kojoj se obilježavaju dvije decenije Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH planira podnijeti aplikaciju za članstvo u Evropsku uniju (EU). Koliko je to izvodljivo?

Tonino Picula

Tonino Picula

"Ne možete razmišljati o stabilnoj aplikaciji za članstvo, a imati referendum u RS koji, doista, dovodi u pitanje i mnoge dejtonske postulate zemlje, i tu treba tražiti realnu sliku BiH 20 godina nakon Dejtona. Dakle, s jedne strane želja da zemlja kroči prema Briselu a, s druge strane, imate političare i politike kojim dogovara ovaj status quo. Moj je osjećaj da to ne čini zadovoljstvo većini stanovnika u BiH. Iznijet ću jedan statistički podatak - 39 posto građana smatra da BiH nikada neće ući u EU. To je, doista, veliki izazov, ali ne toliko za međunarodnu zajednicu koliko za političare u BiH", kaže Tonino Picula, poslanik iz Hrvatske u Evropskom parlamentu.

Član Kongresa Sjedinjenih Američkih Država iz Njujorka, Eliot Engel, koji je prisustvovao Konferenciji o Dejtonskom mirovnom sporazumu u Sarajevu, iznosi ovo mišljenje:

"Želio bih da Bosna i Hercegovina bude članica EU, bez obzira na sve probleme s kojim se ona suočava. Ipak, svaki građanin EU ima pristup svakoj drugoj članici i time se smanjuju tenzije koje nameću granice. Ja sam za to da se BiH pridruži EU, uz određene uslove koje treba ispuniti. Ali, uvijek sam bio i za proširivanje NATO-a. Kad se raspao Sovjetski savez smatrao sam da je važno da se države priključe. Mislim da je NATO pogriješio kad 2008. nije prihvatio u članstvo Ukrajinu i Gruziju, bila je to greška."

Dejtonski mirovni sporazum je i dalje povod političkim razlikama, i suprotstavljenim mišljenjima da li ga treba "raspakivati" ili ne. Kao karakteristično, prenosimo razmišljanje jednog Sarajlije o tome šta građani, žele i očekuju:

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG