Dostupni linkovi

logo-print

Duraković: Obnavljanje starih i iniciranje novih festivala


Vahid Duraković

Vahid Duraković

U Bugojnu je završen XLII po redu festival amaterskih pozorišta BiH, FEDRA. Ovo je inače najstarija teatarska smotra u BiH, a učestvovalo je sedam ansambala. Moj gost je direktor festivala i bugojanskog Kulturno sportskog centra, u okviru kojeg se smotra održava, Vahid Duraković.
RSE: Evo, još jedna FEDRA je završena. Premda je prerano za konačnu sliku i za neku krajnju ocjenu, postoje dojmovi po kojima prvi čovjek projekta može reći da li je, ili nije zadovoljan?

Duraković: Zadovoljni smo. Ove godine je do sada bilo najviše prijava na festival. Bila je prijavljena 21 predstava iz BiH. Selektorica Lejla Kaičkija je odabrala sedam i ono što smo vidjeli, mislim da je napredak u BiH, kada je u pitanju amatersko stvaralaštvo. Vjerujemo da je tom napretku doprinjeo i naš festival i da svi zajedno idemo iz godine u godinu ka sve boljim predstavama. Zajedno se educiramo, razmjenjujemo predstave i sve to zajedno ima smisla.
RSE: Čime ste to privlačili publiku proteklih dana? Ko vam je sve gostovao, čime se predstavljao?

Duraković: Bilo je sedam predstava u takmičarskom programu. Teatar fest FEDRA Bugojno sa predstavom, "Ja ili neko drugi". Pozorište Prijedor sa predstavom "Draga Jelena Sergejeva". U ponedeljak je bila predstava "Metamorfoza ljubavi", koju su izveli Kulturna scena male stvari iz Trebinja. U utorak, Studentsko pozorište Banja Luka i predstava "12 zvjezdica". Srijeda "Režim", pozorišta Konferno Visoko. U četvrtak, Katolički školski centar "Sv. Franjo" i opća Gimnazija iz Tuzle su izveli predstavu "Antigona". U petak, Teatar Total iz Visokog – "Čekajući Godoa". U subotu smo imali, u pratećem programu, predstavu iz Hrvatske. To je bila predstava Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca, "Infokaz". Inače sa festivalom amaterskih kazališta Hrvatske imamo saradnju sa razmjenom najboljih predstava, tako da je to predstava koja je bila pobjednik na njihovom festivalu.
RSE: Da li se pojavio neki novi ansambl, neki novi mladi ljudi?

Duraković: Ove godine je prvi put na festivalu učestvovao KŠC Sveti Franjo iz Tuzle i bili su prijatno iznenađenje. Takođe prvi put na festivalu je bilo i pozorište Prijedor i grupa Konferno iz Visokog. Ostali ansambli su već do sada nastupali na festivalu.
RSE: Naravno, ovo je festival amatera, ali vi uvijek oko sebe imate i ljude iz profesionalnih kuća. Ljude koji sa simpatijama gledaju, a i angažuju se na afirmaciji amaterske scene. Da li ste i ovoga puta imali takve goste?

Duraković: Naravno da imamo. Članovi žirija su sve profesionalni ljudi. Nedžad Begović, režiser iz Sarajeva, Maja Zećo, glumica iz Mostara, i Zoran Perišić, glumac i režiser iz Banja Luke. Tu je takođe i Strajo Krsmanović, naš dugogodišnji saradnik koji je tokom osamdesetih godina redovno radio na festivalu. Strajo je vodio okrugle stolove na kojima se otvoreno razgovaralo o vrijednostima svake predstave, ale i o manama i vrlinama. Ti iskusni ljudi, koji su profesionalci, daju neke indikacije i upute kako bi se predstave mogle popravljati jer predstava je živi materijal.

Nedžad Ibrahimović

Nedžad Ibrahimović

Tu imamo i goste koji redovno dolaze. Ovih dana je tu Nedžad Ibrahimović, književnik iz Tuzle. Takođe se rade i radionice scenskog pokreta, koje vodi Slobodan Perišić. Na festivalu su stalno prisutni po jedna osoba iz svih grupa iz BiH koje učestvuju.
RSE: Na nekim domaćim portalima sam pročitao, i to od dosta uglednika, i čuo kako je vaš festival: "Najbolje organizovana kulturna manifestacija u BiH". Odakle i koliko je utemeljena takva jedna kvalifikacija?

Duraković: Bio sam na dosta festivala u regiji. Kao direktor festivala i mi kao organizacioni odbor, smo 2006. zacrtali neke ciljeve i principe za organizaciju festivala ispod kojih ne želimo da idemo. Tada smo definisali koji su to standardi koje mi moramo da zadovoljimo da bi naš festival funkcionisao, a to je sve ono što prati festival, od smještaja, akreditacije, edukacije, boravka, odnosa sa ljudima, razgovora na okruglim stolovima, biltena, kataloga, neki prateći sadržaji. Tu uvijek imamo dosta ljudi u operativnom dijelu koji su stalno k dispoziciji da rješavaju i rade određene aktivnosti i da smo svi stalno na usluzi našim gostima.

Mi u teatru FEDRA Bugojno imamo nekih 20-tak članova odrasle scene. Sve su to visoko obrazovani ljudi koji rade na nekim drugim pozicijama u gradu. Oni ovaj festival žive, i srcem i entuzijazmom, daju maksimalno svoj doprinos da on funkcioniše. Mislim da je to ono najbitnije za kvalitetnu organizaciju festivala.
RSE: Po svemu sudeći, sve ocjene bi bile drugačije da nije pomoći i saradnje sa onim što zovemo šira lokalna zajednica?

Duraković: Naravno. Mi kontinuirano radimo sa lokalnom zajednicom na animiranju publike. Imamo dosta sponzora iz Bugojna, dakle ljudi u gradu su prepoznali da je to jako bitan projekat za grad Bugojno. Bugojno je nekad bilo i na nekim crnim listama i na nekim temama poslije rata, a prije rata je Bugojno bio jedan vrlo uspješan grad koji je imao sve te festivale i projekte. Bio je grad u stalnom razvoju. Onda, kada smo pokrenuli ideju da se festival obnovi, mnogi građani su to srdačno prihvatili i daju nam podršku na razne načine. Ko nam god dođe na predstavu, daje nam podrška, tako da mislim da tih osam dana grad doista živi taj festival i svi znaju da se dešava. Marketinški to jako dobro pokrivamo po gradu, sa raznim transparentima, plakatima i zastavama. U to vrijeme izgleda kao da je u Bugojnu veliki praznik jer je cijeli grad okićen raznim materijalima sa festivala.
RSE: Radi li se tu o svijesti i definitivnoj spoznaji političkog i ekonomskog okruženja i važnosti čuvanja kulturne tradicije, ili tek o prosudbi jedne generacije političara ili kulturi naklonjenih pojedinaca?


Predstava "Tamo gdje sunce zalazi" teatra FEDRA

Predstava "Tamo gdje sunce zalazi" teatra FEDRA

Duraković: Mislim da se ovdje prije svega radi o jednoj grupi kulturnih radnika koji su prije svega svjesni istorijskog trenutka i potrebe da taj festival živi. Članovi teatra FEDRA, kojih ima dvadesetak, su visoko obrazovani i oni imaju tu snagu i potencijal da animiraju ostale u gradu. Imamo vrlo kvalitetnu saradnju sa načelnikom općine Bugojno, Hasanom Ajkunićem, koji podržava sve te aktivnosti.
RSE: Ne smijemo zaboraviti da je u vašem slučaju riječ o najstarijem festivalu kod nas, starijem i od MESS-a, što dosta ljudi ne zna?

Duraković: Tako je. Festival je prvi put održan 1959. godine, a MESS 1960. godine.
RSE: Meni se baš u ovom kontekstu čini zanimljivim progovoriti nekoliko riječi o uslovima, zapravo o ustanovi na čijem si čelu. Bugojanski Kulturni centar je među rijetkim kod nas sačuvao sjaj, izgled, enterijer, sadržaje?

Duraković: To je jedan ogroman kompleks koji ima odličnu infrastrukturu za razne sadržaje. U sklopu KSC-a ima pozorišna dvorana, velika i mala kamerna scena, baletna sala, gradska biblioteka, gradska galerija i sportska dvorana. Tu ima dosta prostora za sva udruženja iz kulture, koja besplatno koriste prostore. Tu su folklor, pozorište, limena glazba, plesna škola. Od opštine, kao osnivača, dobijamo negdje oko 50 posto fiksnih troškova, a 50 posto moramo svaki mjesec da zaradimo. Mi to uspijevamo. Mi smo u suštini ustanova neprofitnog karaktera.

Ono što je veoma bitno za našu ustanovu je da smo mi u proteklih nekoliko godina uspjeli da obnovimo sve festivale i sadržaje koji su se nekad tu održavali, a pokrećemo i neke nove. Prije šest godina smo obnovili susrete pozorišta lutaka BiH. Prošle godine je obnovljeno bijenale jugoslovenskog lutkarstva, s tim što se sada zove Bugojansko lutkarsko bijenale. Obnovljeno je i Bugojansko likovno bijenale, koje već ide nekih pet godina, a poslije rata je pokrenut projekt Bugojanskog proljeća. Imamo konkurs za kratku priču, Bugojanska vaza. Projekti su tokom čitave godine raspoređeni, tako da uvijek imamo neke aktivnosti. Kad se završi jedan projekt, odmah idu pripreme za drugi. Imamo infrastrukturu.

Borimo se sa općinom, kantonom, Federalnom vladom, državnom Vladom, ponekad nešto dobijemo, ponekad ne dobijemo. Najveći problem tih ministarstava je što uplate mnogo kasne. Mnogo dugo se čeka na ta sredstva. Dobijete odluku u maju ove godine, a sredstva dobijete sljedeće godine u maju.
RSE: Neki uopšte i ne dobiju. U svakom slučaju, sve što sam čuo je hrabri optimizam?

Duraković: Ne mogu reći da nemamo podršku od svih nivoa vlasti. Nekako je ta priča, koja kruži o našem festivalu, došla i do naših političkih struktura na svim nivoima i nas zaista niko nikada nije odbio. Ono o čemu mi razgovaramo i raspravljamo sa svim tim nivoima vlasti jeste koliki je iznos u pitanju, odnosno da li je to 15.000 ili 20.000 KM. Niko nas nije prekrižio, pa da nemamo podršku. Znate kakvi su političari, ako nećete malo više dolaziti i vršiti pritisak, oni će vam uvijek smanjivati svotu. Pomalo se borim, tako da sve nekako funkcioniše. Jako je bitno da smo mi svi, što se tiče FEDRA-e i lutkara, do sada uradili 14 festivala i sve jedan je finansijski uspješno završen. Nismo dužni nikome ništa.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG