Dubioza kolektiv na RSE: Apsurdistan je stanje svijesti u regionu

Bh. rock bend Dubioza kolektiv koncertom u Pragu u utorak počeo je turneju kojom će širom Evrope promovirati novi album 'Apsurdistan'.

Bend je posjetio i sjedište Radija Slobodna Evropa i njegov vođa Brano Jakubović je u intervjuu objasnio da Apsurdistan nije zemlja već stanje svijesti građana u regionu, pa čak i šire, a karakteriše ga život od apsurda do apsurda zbog nemogućnosti politike i društva da pokrenu stavri nabolje.

Album se može besplatno preuzeti sa njihove web stranice.

Dubioza kolektiv je zeničko-sarajevski bend ali članovi dolaze i iz Mostara i Beograda. Od 2004. godine su objavili sedam albuma, na nekima od njih pjevaju i na engleskom jeziku, i odsvirali stotine koncerata širom regiona i Evrope.

Bend karakteriše energična simbioza roka, hip-hopa, repa i regea sa motivima tradicionalne bh. muzike te beskompromisni i angažovani ali i satirični i humoristični tekstovi u kojima najčešće žestoko kritikuju politiku, stanje u društvu, nacionalizam i tranziciju ali i apatiju i nedostatak opšte volje za političkom promjenom.

RSE: U utorak naveče imali ste koncert u Pragu, prvi na promotivnoj turneji za novi CD, nakon nekoliko uličnih performansa proteklih dana u glavnim gradovima u regionu. Šta je 'Apsurdistan'? Gdje je taj 'Apsurdistan'?

Jakubović: Apsurdistan je naziv koji smo odabrali zato što na najbolji mogući način jedna riječ opisuje stanje u kojem se nalaze, čini mi se, sve države bivše Jugoslavije, a Apsurdistan se može primijeniti i na dosta evropskih država. To je više neko stanje svijesti u kojem se nalaze građani koji svaki dan žive od apsurda do apsurda, u iščekivanju novog, a više nemaju ideje kako da ga se riješe.

RSE: Vi ste od početka bili bend sa jakim političkim stavom, u stvari, samo se i bavite politikom i stanjem u društvu. Pjevali ste na našem pa na engleskom jeziku ali teme se nisu mijenjale. Čini mi se, međutim, da je na ovom albumu ta poruka ostala čvrsta, ali je na neki način i prijemčivija, slušljivija, i u Bosni i Hercegovini i u regionu a nadam se, i šire.

Jakubović: Čini mi se da s godinama čovjek nešto i nauči. Mi sve vrijeme treniramo da ta poruka bude što jasnija, što kraća i što prijemčivija. Prvi albumi su bili dosta bijesni i dosta žestoki, a kako se društvo mijenja, konkretno u našoj Bosni i Hercegovini, čak ni taj bunt kad pozivaš narod da izlazi napolje i, recimo, ruši vladu, nema previše smisla, jer političke partije koje obnašaju dužnost praktično same sebe ruše.

Koaliraju čas s jednim, čas s drugim. Ljudi bi praktično samo gubili vrijeme obarajući vladu koja se već automatski sama od sebe dvaput mjesečno obara. Ovaj put smo se odlučili za neku ironiju i sarkazam preko kojeg bismo prikazali pravi Apsurdistan u kojem živimo.

RSE: Ironije, sarkazma i humora nije vam nikad nedostajalo, ali ovaj put je to dominantan motiv. Možete li nam ukratko predstaviti neke od pjesama s albuma i o čemu ono govore?

Jakubović: Svaka od pjesama ima neku od tema koja nas žulja. Nažalost, mogli smo dupli LP izdati – ne bismo ih sve obradili. Pokušali smo ono najgore od trenutno aktuelnih tema obraditi – evo, prva se zove 'Tranzicija' i nema potrebe da se puno o tom priča. Mi smo je pokušali objasniti onako kako je mi, ljudi koji preko svojih leđa svaki dan preživljavamo tranziciju, vidimo. Ima pjesma o Prvom maju, koja na zanimljiv način objašnjava kako se u svijetu ljudi za 1. maj tradicionalno bore za radnička prava – kod nas je komunističko nasljeđe da se ode okrenuti janje, iako su svi nezaposleni. Moglo bi se, recimo, 2. maj proglasiti Danom nerada, pa da se slavi. Kod nas bi to nekako imalo više smisla.

Ima jedan zanimljiva pjesma koja se zove 'Brijuni', koja prije svega potiče hrvatski turizam, a isto tako govori o tim smiješnim trilateralnim sastancima koje prave predsjednici, kao – dogovaraju se o nekim važnim pitanjima, svaki put je ista matrica 'kako je bitno da idemo u Evropu' i 'kako će tamo biti sve bolje', a do tada, idemo za švedski sto da se 'pomete' zakuska, popije neki dobar šampanjac i da se u miru rastanemo poslije tri dana na nekoj zanimljivoj turističkoj destinaciji.

RSE: 'KP dom' je mislim o 'interesantnim' političkim i poslovnim karijerama.

Jakubović: Da, 'KP dom' je pjesma u kojoj su nam gostovali Boris Dežulović i Predrag Lucić. Na vijestima se, kao, krenulo, prvi korak sa obračunavanjem sa korupcijom i kriminalom; ustvari – stranke praktično izbace jednog, dvojicu koji im smetaju, i to nazovu obračunom sa kriminalom.

FOTO GALERIJA

RSE: Popularni ste u regionu, bez problema punite i veće prostore i u Hrvatskoj i u Srbiji, Makedoniji. Međutim, popularni ste i izvan i svirate širom Evrope. Šta je to što publiku izvan regiona privlači, osim dobre muzike, atraktivnog nastupa? Da li prepoznaju vašu poruku, da li su teme, koje su aktuelne u regionu zadnjih godina, aktuelne i u zapadnom svijetu zbog ekonomske krize i problema kao što su beznađe i nezaposlenost?

Jakubović: Mi imamo tu pomalo šizofreničnu karijeru u kojoj snimamo albume na bosanskom jeziku za tržište bivše Jugoslavije gdje se taj jezik govori, i paralelno s tim snimamo albume na engleskom jeziku. Izdajemo ih od Amerike, Južne Amerike, Evrope, a u principu, teme su vrlo slične, čak se često i preklapaju, samo pokušavamo promijeniti ugao iz kojeg gledamo određenu temu i ugao iz kojeg obrađujemo temu. Ove naše domaće teme pokušavamo maksimalno direktno obrađivati. U medijima i pogotovo u tim političkim krugovima svi izbjegavaju da kažu imena, svi izbjegavaju da kažu jasno, glasno i kratko ono što misle, uglavnom se to zamotava u neke papire i neku šuplju priču o, ne znam, Evropskoj uniji, koristi se puno latinskih izraza koji ne govore ništa.

Mi pokušavamo to da svedemo na ono što čujemo svaki dan, u kafani, napolju, ono što ljudi svaki dan prvo kažu što ih muči,. To pokušavamo da stavimo u par stihova. Albumi na engleskom jeziku su nam zanimljivi zato što taj naš ugao viđenja Evrope, konkretno zadnji album 'Wild Wild East' dosta je obrađivao temu desničarenja koje je trenutno aktuelno u Evropi. Mi mislimo da imamo, nažalost, dosta iskustva s tim desničarenjem i znamo koliko je opasno, tako da smo htjeli da napravimo album koji bi 'na prvu' objasnio šta eventualno može Evropu dočekati ako krenu s tim desničarskim trendom dalje.

RSE: Od početka ste politički aktivni. Podsticali ste na osvješćenje, politički aktivizam, pogotovo kod mladih. U Sarajevu je prije četiri-pet godina bio momenat kad su mnogi mislili da se nešto dešava, pokret 'Dosta!', neko protesti, neki su čak vidjeli mogućnost neke mini-revolucije. Na kraju iz toga nije izašlo ništa, barem ako sudimo prema izborima. Šta je to što sprječava da se poruka kao što je vaša, ili aktivista i nevladinih organizacija koji se trude da nešto promijene, zašto ta poruka ne uspijeva?

Jakubović: Ti procesi su doveli do nekih promjena na političkoj sceni; nacionalističke partije su u jednom trenutku malo izgubile prevlast u vlasti BiH. Došle su neke druge koje su se zvale ljevičarskim, ali, sve su partije kod nas lijevi centar i desni centar, svi love u mutnom i mijenjaju priču kako vjetar puhne. Zato nema promjena. Zašto nema ozbiljnih promjena? Mislim da je glavna kočnica strah kod svakog građanina u našoj zemlji. Evo, primjer od neki dan: rekao sam u nekom Dnevniku naglas ono što mislim – to je imalo kao veliki odjek u javnosti. Ustvari, drugi dan su mi ljudi prilazili, dobio sam sto mailova, milion SMS poruka... svi prilaze, kažu: 'Nek' si im rek'o, slažem se s tobom', ali to svi kažu nekako sebi u bradu, niko ne smije to da kaže da ga onaj drugi čuje.

Svi oni koji su zaposleni trenutno u Bosni i Hercegovini, zaposleni su u političkim partijama. Oni imaju najveći strah od bilo kakve promjene, jer će u tom slučaju izgubiti taj posao koji imaju. Ono malo privatnog sektora se muči i pati, njima se otima kroz razne poreze i razna davanja sve što imaju, i to je najveća enigma – zbog čega oni šute? Da sam na mjestu privatnika, pokušao bih okupiti sve privatnike u našoj zemlji, da se dogovorimo da prestanemo plaćati porez na jedno mjesec dana, da vidimo od čega bi i kako bi ova država plaćala svoje račune i one trilateralne sastanke koje svako malo obavljaju. Mislim – jednom kad ljudi odluče da smognu malo hrabrosti i naglas kažu ono što misle, to bi bio prvi korak ka ozbiljnim promjenama u našoj zemlji.

RSE: Da li ga vidite uskoro?

Jakubović: Znaš, mi smo ti stalni optimisti koji to stalno vidimo. Zeznuta je tu riječ 'uskoro' - za nekoga je 'uskoro' za dva mjeseca, za nekog je 'uskoro' za dvadeset godina, tako da je to jedina relativna stvar u čitavoj priči, ali mi smo potpuno sigurni da će do toga doći, jer mora do toga doći.

RSE: Da se vratimo 'Apsurdistanu'. Imaćete turneju ovog ljeta širom Zapadne Evrope – Francuska, Italija, Njemačka, Švicarska...

Jakubović: Sviraćemo prvi put i u Rusiji i nekim novim zemljama gdje nismo prije bili. U principu, to je nastavak turneje koja je trajala već dvije godine, koja je promovisala album na engleskom 'Wild Wild East'. Naši koncerti su uvijek dvojezični, koristimo puno tradicionalnih, narodnih elemenata u muzici, da ljudi 'na prvu' znaju odakle dolazimo – i kad se to poveže sa pričom koju pričamo, sve onda dobije dodatni smisao. Pola koncerta je na engleskom, pola na našem, tako da ljudi mogu čuti i naš jezik. Ljudima vani je čak zanimljivo čuti neke stvari na 'novom' jeziku, nekom bosanskom, koji nisu imali prilike čuti. Dobijamo dosta dobre komentare upravo i za to.