Dostupni linkovi

logo-print

Države regije nedovoljno ulažu u sport


Fudbalski reprezentativci BiH - ilustracija

Fudbalski reprezentativci BiH - ilustracija

Sarajevo je, barem kad je sport u pitanju, nakratko postalo centar regiona. Ličnosti koje su zajedno "teške" sedamdesetak evropskih, svjetskih i olimpijskih medalja i trofeja, kao što su Ivica Osim, Faruk Hadžibegić, Mirko Novosel, Aleksandar Petrović, Duško Vujošević, okupili su se u glavnom gradu BiH. Razlog je učešće na 1. Međunarodnom simpoziju sporta u BiH "Simposar 2012", čija je tema "Sportski uspjesi u funkciji promocije države".

Sportskim uspjesima najbrže se i najbolje promoviše država. Primjera za to je na stotine. Prisjetićemo se, naprimjer, utakmice bh. fudbalske reprezentacije sa selekcijom Francuske, na kraju koje je bio neriješen rezultat. Nakon što moćni Francuzi nisu pobijedili, mnogi svjetski mediji počeli su pisati o bh. fudbalerima.

Fudbal, kao najpopularniji sport u svijetu, najbrže promoviše državu - smatra nekadašnji bh. reprezentativac, danas trener u Francuskoj, Faruk Hadžibegić.
Duško Vujošević

Duško Vujošević


„Preko sporta možemo napraviti puno stvari. Sve zemlje svijeta ulažu puno u sport. Vidjeli smo s našim sportskim rezultatima naše reprezentacije koja je armija navijača prisutna i kakvo je zadovoljstvo bilo svih tih ljudi u ovom teškom stanju“, istakao je Hadžibegić.

Mnogi sportski klubovi iz zemalja bivše Jugoslavije dostigli su svjetsku i evropsku slavu tokom prošlog stoljeća. Kraj devedesetih, rat, ali i vrijeme tranzicije najjače se odrazilo na sport.

Jedan od primjera je i zagrebački košarkaški klub Cibona, koji je nakon evropskog zlata postao brend Hrvatske. Danas je doveden u nezavidan položaj, jedva opstaje. Mnogo toga se od tada promjenilo ističe nekadašnji trener Cibone, Aleksandar Petrović.
Duško Vujošević: Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne.

„Kad sam ja došao za trenera, '91. godine, meni je rečeno: moraš biti među osam najboljih u Evropi. Niko mi nije rekao ako doživim pet poraza – doživjet ću smjenu. Onog trenutka ja nisam više u situaciji da promoviram mlade igrače – s mladim igračima ću doživjeti poraz – jednostavno sam morao tražiti tko će mi tog trenutka osigurati kvalitetu. To je bitna razlika funkcioniranja klubova prije i sada“, naveo je Petrović.

Danas države ne ulažu u sport ili ulažu jako malo, što nije dovoljno za postizanje vrhunskih rezultata. Jugoslavija je imala sistem finansiranja sporta i zbog toga su tadašnji sportisti bili uspješni, smatraju naši sagovornici.

Nekadašnji trener beogradskog Partizana, Duško Vujošević, aktuelnu situaciju u košarci na prostoru bivše države naziva kriznom. Kao osnovne razloge izdvaja nedostatak finansija.

„Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu niti ikoga pojedinačno unesrećila. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države i u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne“, kazao je on.

Problem finansiranja vrhunskih sportista

Da je bivša država stajala iza sportista potvrđuje i nekada najbolji rukometni golman svijeta, igrač banjalučkog Borca Abaz Arslanagić. Kaže kako se kao selektor rukometne reprezentacije BiH susreo sa problemima, koji su za svakog sportistu poražavajući.

„Ja kao selektor reprezentacije morao sam da hodam po Sarajevu i po državi Bosni i Hercegovini, da skupljam novac za osnovnu djelatnost, a to je takmičenje i putovanje. Gledajte, igrate kvalifikacije za neko takmičenje – to su avionske karte koje nisu nimalo jeftine. Samo na tim banalnim stvarima, elementarnim stvarima, novac za takmičenje nije bio obezbjeđen“, kazao je Arslanagić.
Amel Mekić, foto: Erduan Katana

Amel Mekić, foto: Erduan Katana


Najveći problem bh. sporta jeste nepostojanje sistema finansiranja vrhunskih sportista. Kolektivni sport je u ćorsokaku jer se svakom klubu novac daje na kašičicu, nikome dovoljno za podvig, ali taman da opstaje.

Individualni sportisti donekle se i bore, pa uz pomoć sponzora i ličnih kontakata uspiju ostvariti rezultate, kao na primjer džudista Amel Mekić koji je prošle godine osvojio Evropsko zlato.

Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, prof.dr. Izet Rađo smatra kako su uspjesi poput Mekićevog ravni ekscesu.

„Amel Mekić je eksces. Edin Džeko je eksces. To su božji darovi koji su isplivali, ali – realno – u velikim i moćnim državama postoje moćni sportski sistemi u kojima se zna da je legislativa tačno definirana – ko radi, šta radi, na koji način radi. Tačno su određeni novci koji se znaju kuda idu, kako se troše, kako se pravdaju i šta je funkcija tih novaca“, kaže Rađo.

Bitnu ulogu u vrednovanju sportskih uspijeha imaju i mediji. Naime, nakon raspada Jugoslavije, mediji u novonastalim državama devedesetih godina nisu davali mnogo značaja uspjesima sportista iz susjednih zemalja. Direktor Al-Jazeere Balkans, Goran Milić mišljenja je da se to danas u mnogome promjenilo.

„Devedeset četvrte, pete – da je Đoković igrao finale Wimbledona, 80 posto Hrvata bi navijalo za Nadala. Danas sigurno 80 posto više voli da pobijedi Đoković. Dakle, stvari su se promijenile“, ocjenjuje on.

Za kraj - poruka Faruka Hadžibegića, koji - iako svjestan stanja u kakvom se već 20 godina nalazi bh. društvo - kaže da ipak samo nedostaje malo dobre volje i razumijevanja.

„Nemojmo stalno praviti konstatacije: 'Teško je', 'Ne možemo', 'Ne funkcioniše'. To su konstatacije. A koje je rješenje? Rješenje je da napravimo projekat, da svi idemo u istom pravcu“, naglasio je Hadžibegić.
  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG