Dostupni linkovi

logo-print

Vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS), ne prvi put, izlazi sa idejom oobjedinjavanju Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve i pomirenju pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. No, prvi put ideja o tome, mogla bi biti utkana u novi program Đukanovićeve partije, koji bi trebalo da bude usvojen na kongresu 20 juna. Koliko je takva zamisao izvodljiva u pravnoj teoriji i u komplikovanoj crnogorskoj praksi?

Đukanovićeva DPS, u okviru mjera na dodatnom jačanju crnogorskog identiteta, težiće ka pomirenju pravoslavnih vjernika i stvaranju jedinstvene pravoslavne crkve, čije bi sjedište bilo u Crnoj Gori, saopšteno je Dnevnim novinama u vrhu te partije.

No, prije odgovora na pitanje kako je formalno-pravno i suštinski moguće realizovati taj koncept, naši sagovornici, svako iz svog ugla, problematizuju partijsko miješanje u vjerske odnose.

Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović ocjenjuje kako je to suprotno postulatima sekularizma.

“Potpuno je neprirodno da partija koja vlada jednom sekularnom i građanskom državom, pokazuje bilo kakvu pretenziju da uređuje odnose u sferi crkve i vjerskih zajednica. Uređivati jednu sekularnu i građansku državu, a imati takve pretenzije potpuno je anahrono, a sa druge strane je i štetno jer onda šteti i izgradnji Crne Gore kao građanskog društva", konstatuje Perović.

I za potpredsjednika Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Steva Vučinića sve je lako objašnjivo.

Stevo Vučinić

Stevo Vučinić

“Nacrt programa DPS-a kojim je predviđeno da se, zato što su pravoslavni vjernici podijeljeni, to prevaziđe jednom pravoslavnom crkvom, može se nazvati najobičnijom jezičkom ekvilibristikom. Cilj te ekvilibristike je da neuke i neupućene dodvede u zabludu da je namjera crnogorskog vrha da riješi crnogorsko pitanje. Njemu to nije ni na pameti!", naglašava Vučinić.

Da je tema statusa Pravoslavne crkve u Crnoj Gori uvijek vruća i da nanovo pokreće sporove i budi tenzije, pokazivale su sve prethodne godine od obnove crnogorske države.

Vjernici i pristalice Crnogorske crkve stalno su ukazivali na svoj diskriminatoran položaj u odnosu na Srpsku crkvu, u čijem je vlasništvu većina crkava, hramova i manastira u Crnoj Gori.

Ulje na vatru posebno bi dodale nerijetko zapaljive izjave prvosveštenika Srpske crkve u Crnoj Gori mitropolita Amfilohija, na račun crnogorske države, za koju je nedavno ustvrdio da je „Avnojevska fildžan država“.

Nemoguća misija

Je li u uslovima oštre polarizovanosti između Srpske i Crnogorske crkve i međusobnog nepovjerenja, moguće raditi na njihovom objedinjavanju? Budimir Aleksić, iz Nove srpske demokratije, kaže kako je to nemoguća misija.

“Želeći da spoji nešto što je nespojivo, da ujedini Pravoslavnu crkvu koja je jedina crkva po kanonima priznata od drugih crkava i vjerskih zajednica, sa nečim što je nevladina organizacija, koju čine ljudi koji su ekskomunicirani ili, na narodnom jeziku rečeno, anatemisani iz Pravoslavne crkve", komentariše Aleksić.

I dok Srpska crkva kanonski ne priznaje Crnogorsku, Crnogorska crkva optužuje Srpsku da je okupirala zemljište i vjerske objekte po Crnoj Gori nakon ukidanja njene autokefalije1918-te.

Mitropolija Crnogorsko primorska, pak, insistira na svom viševjekovnom kontinuitetu, iako figurira u okviru Srpske crkve sa sjedištem u Beogradu.

Promjena takvog stanja, odnosno objedinjavanje dviju crkava, prema mišljenju Steva Vučinića, podrazumijevalo bi obnavljanje autokefalnosti Crnogorske mitropolije i njen organizacioni i pravni izlazak iz okrilja Srpske crkve.

“Zato što za jednu crkvu nije toliko važno da bude auteokefalna koliko je bitan njen karakter. Dakle, Srpska crkva je po karakteru srpska, i za taj karakter nema vradžbine kojom se može riješiti da bude crnogorska. U njoj obitava srpski duh, u opštem kulturnom, političkom i svakom smislu, i to ne može da se promijeni niti jednim čovjekom niti formalnom promjenom njenog imena u smislu umjesto Srpska crkva - Pravoslavna crkva. Dakle ni formalno ni stvarno ona ne može da se promijeni jer ona ostaje i biće uvijek srpska po svojoj suštini", kaže Vučinić.

Za Gojka Perovića umjesto DPS-ove incijative na ujedinjenju pravoslavnih crkava, umjesnija bi bila namjera da se odnosi crkve i države urede u skladu sa propisima i pravilima koje važe u demokratskom svijetu i u zemljama u okruženju.

“Iz Mitropolije crnogorsko-primorske ponavljamo stoti put da je Crna Gora jedina zemlja koja nema adekvatan zakon o crkvama i vjerskim zajednicama, nema savremeni zakon i onaj koji je funkcionalan. Crna Gora je i jedina zemlja u kojoj je ugovor između crkve i države potpisan sa svim crkvama i vjerskim zajednicama osim sa većinskom, Pravoslavnom crkvom", podsjeća Perović.

Da li je ipak na duge staze održivo stanje vjerskog dualiteta, u kome primat ima Mitropolija crnogorsko-primorska kao ekspozitura Srpske crkve? Za Budmira Aleksića država bi napravilu krupnu grešku ukoliko bi pokušala da instalira neku svoju crkvu i preuzme imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske.

“Vlast ako želi konflikte i ako želi nemire i ako želi da slijedi recept Nezavisne države Hrvatske (NDH) i da, kao što je Pavelić stvarao Hrvatsku pravoslavnu crkvu, da oni ovdje odlučuju ko će biti kanonska crkva i da instaliraju neku svoju zajednicu koja bi služila interesima vlasti i države, a koja ne bi provodila jevanđeljsku misiju, onda je to pitanje za njih da li oni žele da se upuste u jednu takvu avanturu koja bi mogla imati nesagledive posljedice", upozorava Aleksić

Na kraju, postavlja se pitanje i hoće li najnovija inicijativa DPS-a biti čisto politička i demagoška i je li moguće da na harmonizaciji odnosa među crkvama radi uprava partija koju okrivljuju da je među njima produbljivala jaz, politički profitirajući?

“Takva politika ne može da dugoročno donese neke velike koristi, može samo da opstaje i ona opstaje upravo na temelju ovakvih lingvističkih ekvilibristika, kojima se neuki i neupućeni dovode u razne oblike zablude, uvjereni da će neko da riješi to pitanje, kome nije ni na kraju pameti da ga rješava, niti ga može riješiti. Dva karaktera te dvije crkve ne mogu da se smiješaju niti je od njih moguće stvoriti jedan jedinstveni, čak ni formalno a kamoli stvarno", zaključuje Stevo Vučinić.

  • 16x9 Image

    Dimitrije Jovićević

    Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. radi za podgoričko dopisništvo RSE i od tada je povremni prezenter u praškom studiju.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG