Dostupni linkovi

logo-print

Dodijeljene nagrade 'Duško Kondor' za građansku hrabrost


Nebojši Popovu nagradu je predao bivši visoki predstavnik Valetnin

Nebojši Popovu nagradu je predao bivši visoki predstavnik Valetnin

Nevladina organizacija Gariwo u Sarajevu je u srijedu dodijelila nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti.

Šestu godinu za redom nagradu “Duško Kondor” dobijaju osobe iz svih zemalja regije, koje su rizikujući svoj život iskazale građansku hrabrost ili je afirmisale.

Ove godine posthumno je nagrađen Goran Čengić iz Sarajeva, istaknuti rukometaš klubova Bosna, Mlada Bosna, Crvena zvezda i reperezentacije SFRJ.

Goran je živio u okupiranom dijelu Sarajeva - Grbavici odakle je u junu 1992. godine, odveden i ubijen kada je pokušao da spasi komšiju dr. Husniju Ćerimagića.

Veselin Vlahović Batko, kojem se pred Sudom Bosne i Hercegovine sudi za ratne zločine počinjene u sarajevskom naselju Grbavica, došao je po doktora Ćerimagića, Goran je pokušao da ga spasi. Nažalost, nije uspio. Zajedno sa komšijom, Batkovi vojnici odveli su i njega. Devet godina nakon što je ubijen, Goranovo tijelo je pronađeno i pokopano.

Nagrada Duško Kondor, u srijedu mu je posthumno dodijeljena za građansku hrabrost, jer je, kako piše u obrazloženju, žrtvovao život kako bi potvrdio integritet i njegovu neupitnost u trenucima koji su za njegov grad bili najteži u istoriji.

Nagradu su primili Goranovi sinovi koji i danas žive u sarajevskom naselju Grbavica.

Sin Gorana Čengića prima nagradu koju mu je predao bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.

Sin Gorana Čengića prima nagradu koju mu je predao bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.

“Teško mi je da pričam o svom ocu, o njegovom liku i djelu, jer bi svaka moja riječ kao njegovog sina ili bilo kojeg člana porodice i bila suvišna, budući da je on nama svima pokazao šta znači ne samo građanska nego i ljudska širina i veličina, kojoj ga je naučila njegova porodica i društvo koje ga je okruživalo”, rekao je Goranov sin Vladimir.

Borcu protiv totalitarizma, Predragu Matvejeviću nagrada za građansku hrabrost nije lično uručena, jer je zbog bolesti bio spriječen doći u Sarajevo.
Predrag Matvejević, svjestan rizika kojima se izlaže, iskazuje građansku hrabrost tako što se pisanom riječju bori protiv svih oblika totalitarizma.

U bivšoj Jugoslaviji u ime zaštite ljudskih prava, prvenstveno slobode govora, branio je političke osuđenike. U Hrvatskoj je 1991. bio izložen progonu, uvredama i klevetama svih vrsta, uključujući i pucnje iz vatrenog oružja ispaljene u njegovo poštansko sanduče, zbog čega je otišao u egzil.

2001.godine objavio je tekst Naši talibani u kojem je pojedine pisce i intelektualce otvoreno označio kao odgovorne za ratna huškanja. Zbog tog teksta u politički montiranom procesu 2005. godine pravomoćno je osuđen na uvjetnu kaznu od pet mjeseci zbog klevete. Na presudu se nikad nije žalio jer bi time, kako je govorio, priznao i onoga ko tuži i onoga ko sudi. Svojim slučajem političku elitu Hrvatske natjerao je da se preispita.

Za građansku hrabrost nagrađen je i Nebojša Popov iz Srbije, jedan od najvećih boraca za ljudska prava i prava radnika i jedan od najznačajnijih sociologa. Popov je osnivač i dugogodišnji urednik lista Republika, koji je označen kao „glasilo građanskog samooslobađanja – protiv straha, mržnje i nasilja“.

Priznanje je dobio “jer je kontinuirano radio na demokratizaciji društava unutar kojih se odvijao njegov život. Prvo jugoslovenskog – socijalističkog, a potom srbijanskog – nacionalističkog”. Uz velike lične žrtve i maltretiranja, u diktatorsko Miloševićevo vrijeme u Srbiji je upirao prstom u nacionalistički program „velike Srbije“ kao najveću nesreću postjugoslovenskih društava.

Osnovao je Centar za antiratnu akciju u Beogradu. A u vrijeme opsade Sarajeva bio je osnivač grupe građana „Živeti u Sarajevu“ koja je organizovala proteste zbog razaranja tog grada.

“Strah nije opasan samo zato što razara ličnost, nego i zbog toga što ga prati mržnja , a iz mržnje sledi nasilje. Mi smo i pre tih dvadeset godina i posle tih godina, naročito tokom ratova, sve to iskusili”, rekao je Popov nakon uručivanja nagrade Duško Kondor.

Melisa Ismičić prima nagradu

Melisa Ismičić prima nagradu

Melisa Ismičić, mlada nastavnica bosanskog , srpskog i hrvatskog jezika još jedan je ovogodišnji laureat. Ona se nakon višegodišnje potrage za poslom, prije dvije godine zaposlila u Osnovnoj školi „Novi Šeher“ u istoimenom bosanskohercegovačkom gradu. Taj posao je izgubila zbog svog javnog angažmana, prije svega kroz Dvolist za pravednije obrazovanje „Školegijum“ u kojem je navodila primjere loše obrazovne prakse.

Govorila je i o problemima nepotizma prilikom zapošljavanja prosvjetnih radnika, te koliko je pristup reformama obrazovanja u BiH samo formalan, a ne suštinski. Naročito se protivila sistemu školstva poznatom kao „dvije škole pod jednim krovom“. Melisa Ismičić je objavila nepotpisan tekst ne iz straha, već iz želje da primjere koje navodi prepoznaju i u drugim školama, a ne da ih vežu samo za Osnovnu školu „Novi Šeher“. Cilj joj je, kaže bila konstruktivna, a ne napadačka kritika.

Kada je u školi u kojoj je radila pokrenuta istraga protiv osobe koja je tekst napisala, obznanila je da je autorica teksta i bila izopštena iz svog radnog kolektiva. Time je pokazala da lični interesi za nju nisu iznad opštih i izazvala još veći gnjev nadređenih.
Svojim primjerom suočila je javnost s pitanjem - šta u ovoj zemlji mogu očekivati mladi ljudi koji se bore za pravednije društvo i da li danas u BiH smijete izraziti konstruktivno mišljenje bez negativnih posljedica?

Ostala je da živi u svojoj sredini i bori se za povratak na posao koji joj je nepravedno oduzet i to koliko radi sebe, toliko i radi pravde. Melisa Ismičić bila je iznenađena jer je najmalađa od svih ovogodišnjih laureata, no kaže da sad ima veću odgovornost.

“Hvala vam što ste mi pokazali da mislim kako treba”, rekla je u svom govoru, koji je nekoliko puta bio prekidan aplauzom.

Za afirmaciju građanske hrabrosti nagrađena je novinarka Jelena Lovrić, koja je pisala za brojne medije u regionu, poput političkog tjednika "Danas", magazina „Feral Tribune”, „Slobodne Dalmacije“. Radila je i za Radio Slobodna Europa. Danas radi kao kolumnist u nedjeljniku „Globus“ i „Jutarnjem listu“.

Jelena Lovrić prima nagradu

Jelena Lovrić prima nagradu

Nagradu “Duško Kondor” je dobila jer je decenijama inspirisala mlade novinarke i novinare, a vlastitim primjerom afirmisala građansku hrabrost, dokazujući brojnim tekstovima da i u teškim vremenima ratova, zločina i mržnje, novinar može sačuvati čast i dostojanstvo profesije.

“Ja sebe ne doživljavam kao hrabru osobu. Ja sam samo radila svoj posao. Bilo je vrijeme u kojemu su novinari odigrali nečasnu ulogu. Bili smo dileri mržnje, funkcionirali smo kao neka vrsta instrumenta sukoba. Bez nas rat ne bi bio moguć, mi smo ga omogućili“, rekla je ona.

Nagrada „Duško Kondor“ ustanovljena je u čast i sjećanje na neumornog i beskompromisnog borca za građansku hrabrost, profesora iz Biljeljine Duška Kondora, koji je ubijen u svom stanu prije šest godina.

„To je veliko priznanje onima koji su napravili takvo djelo, a prije svega to je poruka mladima da čovjek u životu mora pomagati, ne smije se pomiriti sa zlom koje se nanosi drugome i to je sjajna prilika za njih da dobiju životno usmjerenje“, kazao je na ceremoniji dodjele nagrada u Sarajevu biviši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG