Dostupni linkovi

logo-print

Nagrada za trud Nansen dijalog centra u Skoplju


Sasho Stojkovski

Sasho Stojkovski

Dnevnik za Radio Slobodna Europa vodio direktor Nansen dijalog centra Skopje Sasho Stojkovski

Subota, 22.10
Na putu smo za Solun, od tamo polijećemo za Brisel, a zatim za Hag. Putovanje će trajati više od 12 sati. Tu su i Veton, Biljana i Mirlinda, kao dio tima NDC Skoplja, u pratnji novinara koji će izvjestavati o našem najuzbudljivijem događaju do sada. Svi smo uzbuđeni, ali i zabrinuti kako će sve proteći, da li će sve biti u najboljem redu. U posljednjem trenutku agenda vezana za naš boravak u Hagu se promijenila jer su dodani novi sastanci.
Iz Brisela vozimo za Hag, mjesto koje znamo iz medija u negativnom kontekstu jer se u Hagu nalazi Međunarodni sud za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji, pravi kontrast osjećaja jer je cilj našeg putovanja primanje nagrade za naš uspješan rad u oblasti rekonsilijacije, dijaloga i integracije…
Umor nas sustiže kao i potreba za snom, ostaje još samo nekoliko kilometara i stižemo, većina mojih suputnika već spava.

Nedjelja, 23.10.
Dan prije dodijeljivanja nagrade smo iskoristili za razgledanje Haga. Stare zgrade, arhitektura posebnog specifičnog stila, ali uočljivi su i novi veliki biznis centri. Bio sam iznenađen kad sam video da sve trgovine rade i u nedjelju. Sreli smo Ivanu Milas, kolegicu iz Nansen kancelarije u Osijeku. Kratak shoping, a poslije je dobro došao ručak i predah u jednom od restorana u Hagu, zajedno sa kolegama: Vetonom, Biljanom, Jovanom, Markom, Anhelom i Ivanom. Pivo mjeseca je bilo naš izbor uz ručak, dobar energetik koji je smanjio napetost.

Ponedjeljak, 24.10.
Spremni smo za veliki dan. Prvo smo imali susret za Visokim komesarom za nacionalne manjine u OSCE-u, gospodinom Knutom Volebekom i njegovim suradnicima. Svi zaposlenici su nas toplo dočekali, a utisak je ostavila i stara zgrada u kojoj se nalaze njihove kancalarije, lijepe slike i simbolika svake sobe. Slijedi oficijalan ručak u galeriji u prisustvu nekoliko ambasadora OSCE-a, koji su došli iz Beča i makedonskog ambasadora u Nizozemskoj. Bila mi je osobita čast i zadovoljstvo što sam dio ovog događaja.
Uslijedila je kratka pauza, a zatim svečana ceremonija i dodjela nagrade. Pozvan je veliki broj ambasadora OSCE-a i Nizozemske. Nakon govora Visokog komesara Volebeka i ministra vanjskih poslova Nizozemske slijedio je najvažniji čin-primanje nagrade zajedno sa Vetonom.



Kao u snu, u trenutku nismo bili svjesni što se događa, znam samo da smo bili vrlo uzbuđeni i sretni sto primamo nagradu kao priznanje za naš višegodišnji rad i trud koji smo uložili u rekonsilijaciju i integraciju u Makedoniji. Uzbuđenost tu nije prestala, jer sam se za prvi put u životu trebao obratiti prisutnim gostima, njih oko 160, pola njih su bili ambasadori i članovi diplomatskog kora u Nizozemskoj. Aplauz i čestitke za nagradu i govor, moram priznati da sam se lijepo osjećao, istovremeno sam bio ponosan na tim sa kojim radim, koji je na ceremonij sjedio u drugom redu. Dio njih je imao suze u očima kao znak radosti i uzbuđenosti.
Nakon toga, još jedno intervju za medije i kraj najvažnijeg događaja.
Najvažnije je završilo, prošlo… malo olakšanje.
Poslije kratke pauze, slijedi oficijalna večera sa organizatorima ceremonije i najbližima i najvažnijim ljudima sa ceremonije. Uz opuštenu prijatnu večeru, neformalne razgovore i kratku zabavu je završio veliki dan.

Utorak, 25.10.
Razmjena utisaka i razgovor o novi izazovima. Sa Anhelom u autu pričamo o planovima, o novim aktivnostima. On odlazi vlakom za Amsterdam, a mi krećemo dalje za Brisel. Iz Brisela za Solun, iz Soluna za Skoplje. Još uvijek pričamo o Hagu i ceremoniji, a mali Marko nam je bio glavna atrakcija i ujedno nam uljepšao putovanje.
Tim Nansen dijalog centra Skoplje

Tim Nansen dijalog centra Skoplje

Jovan nam je spomenuo da njegov prijatelj planira otvoriti novi bizins u Makedoniji, prvi krematorijum, posije čega je slijedilo veliko zezanje na ovu temu. Nakon 10 sati putovanja stizemo kući. Čekali su me supruga i djeca koji su mi mnogo nedostajali i jedva sam čekao da ih vidim.

Srijeda, 26.10.
Rano jutros je bio dogovoren konferencijski sastanak sa Bente i Anhelom. U kancalariji radno, pola mojih kolega nema na poslu zbog dugog putovanja. Najveći dio radnog vremena sam proveo u odgovaranju mail-ova i čitanju interneta, da bih doznao koji će sve mediji informirati o događu u Hagu.

Četvrtak, 27.10.
Dobili smo video materijal od novinara koji su bili sa nama u Hagu na ceremoniji, pa smo ga pogledali u kancalariji. Oživjeli su utisci koje nosimo sa ceremonije. Sad je bilo lakše i uživali smo u video materijalu. Na Facebook-u su objavljenje fotografije sa svečanosti, stigao je veliki broj čestitki za nagradu. Popodne je održan sastanak sa timom oko skorih aktivnosti, realizaciji projekta u skolama, a Natashi i Anici (koje nisu bile u mogućnosti doći sa nama u Hag) smo prepričali lijepe utiske i iskustva sa našeg putovanja.

Petak, 28.10.
U kancalariji je radno. Očekujemo da će biti gotovi prilozi za vijesti na jednoj nacinalnoj televiziji. Pojavili su se mali tehnički problemi, radimo na njihovom odstranjivanju i nadamo se da će sve biti u redu na kraju radnog dana.
XS
SM
MD
LG