Dostupni linkovi

logo-print

Radusinović: Volim crnogorske paradokse


Stevan Radusinović

Stevan Radusinović

Stevan Radusinović je rođeni Podgoričanin. Glumačku akademiju završio je na Cetinju. Od 2001. je član Crnogorskog narodnog pozorišta. Igrao u "Lažnom caru Šćepanu Malom", "Smrtnim grijesima", "Snu ljetne noći", "Višnjiku", "Don Žuanu"... Usljed divnih uspomene sa studijskih dana 2012. započinje doživotni studij na Brahma Kumaris World Spiritual University u Mt. Abu, Rajastan, Indija. Ima jedno biciklo, dva člana porodice i tri psa. Miran je i srećan.

Sabota, dvanaesetiot dekemvri

Poslije 20 godina opet pišem dnevnik... Na Akademiji morali smo da pišemo dnevnik, svakodnevno, prvih godina. Bolji sam bio usmeno. Sinoć smo došli, sa gostovanja, iz Sarajeva. Igrali smo dvije noći. Jednu noć smo igrali na Festivalu u Istočnom Novom Sarajevu, baš precizan naziv, a sljedeće u SARTR-u. To je Sarajevski Ratni Teatar, prostor u kome se, za vrijeme rata u Bosni, dešavao neki kulturni život. To Istočno Sarajevo živi paralelnu realnost.

Čekamo publiku. Publikane ulazi. Pretpostavljamo da se, kao i obično, čeka neki bitan političar. Domaćini govore: Ne, ne, pa mi vas čekamo. Kažem: "Ne, ne, vi nekoga čekate. Ko je to došao?" Oklijevaju sa odgovorom. Počinje predstava. Ja kroz zavjesu uočavam korpulentnog, sijedog muškarca. "Pa ko vam je ono?" Sa primjećujućom dozom ponosa izgovaraju Momčilo Krajišnik. (!?!?) Pitam: Pa zar on nije u zatvoru? "Ooo, ne. On je odslužio svoje."

Poslije jutarnjeg časa na Skype-u idem do majke po Gretu. Proljeće u decembru. Biciklom se vraćamo u grad. Greta i ja u večernju šetnju kroz centar grada. Sa razglasa prepoznajem glas - Momir Bulatović. Pitam se, jesam li u paralelnoj zbilji. Protest protiv ulaska u NATO. Tamo su bili svi oni koji su prije 20 godina podržavali onog korpuletnog sijedog muškarca u odijelu koji nam je bio gost u teatru. Nema Kesića više na TV-u!

Neđelja, 13. decembar

Parada ponosa, Podgorica, 13. decembar 2015.

Parada ponosa, Podgorica, 13. decembar 2015.

Savršen dan za šetnju. Ja volim da je zovem Parada Ljubavi, to je najistinitije. Idem naravno sa Gretom. Ne daju nam policajci da najkraćim putem dođemo do skupa a ne znaju da mi odgovore. "Pa kuda mogu?" Kaže: "Ne znam, ovuda ne možeš!" Možda je prvi put u Titogradu. Jedan dobar mi pokazuje put. Stižemo. I Greta je uzela bedž. Učesnici šetnje svi nasmijani, šetalo se kroz strogi centar, ljudi su mahali sa prozora okolnih zgrada, mi odmahujemo i dogodi se ljubav. Niti jedno jaje, paradajz ili psovka. Samo osmjesi i podrška. Mission complete. Uveče čujem da je treći put u poslednju godinu izgorjela psihijatrijska bolnica u Rusiji. Sa žrtvama. Može li to biti slučajno?

Ponedjeljak, 14. prosinca

Danas imamo zakazan susret sa ministrom kulture da, kao predstavnici Udruženja glumaca, čujemo što oni to misle s nama. Ljetos je, kontinuirano i po danu, ukraden krov sa CNP-a u kojem radim. Primijetili su tek kad je pala prva kiša, u septembru. 700 kg. Danima su bacani komadi bakra s krova, dolje je uredno čeka kombi i puni. Prolaznici, doduše rijetki na 45C, koliko je ljetos bilo u Podgorici, misle da to tako treba.

Ubrzo zatim i teatar ostaje bez krova, tj. uprava bez glave. Direktoru je istekao ugovor i neće da dolazi na posao. Iako ge samo vlada može razriješiti. Direktor odlučuje da više ne bude direktor. Na Cetinju, kod ministra, prijatno, otvoreno i direktno. Čovjek je pjesnik, pa i razumije. Ulazimo u deseti mjesec bez premijere. Mi pravimo predstave, govorimo mu, a sad ne radimo to. Da bi opustili atmosferu, predlažemo da ga zatvore malo, dok ne urade renoviranje dotrajalih stvari i da kupe novi krov. Uvjerava nas da će do sredine januara doći v.d. Misteriozni vršilac dužnosti. Napominjemo da više ne prihvatamo nestručna lica.

A što se tiče vremena, postoji samo sadašnjost. Čuje nam se glas. Jako. Poslije sastanka promocija Monografije Veljka Bulajića, koju su, naravno, napravili Hrvati. Dino Mustafić kaže u intervjuu da je svaki uspjeh ovdje incident. Dukovski: "Što je u svijetu incident, kod nas je sistem. I obratno." I istina je.

Petnajsti torek, december

Dozvoliće bolnica da građani koriste njen ogroman parking, koji je zvrio pust. Šest mjeseci im je trebalo da odluče da dignu rampu. Nikakvi tenderi, samo da podignu rampu.

Poneđeljkom i utorkom se javljam u jednu zanimljivu kontakt radio-emisiju. Žalio sam se da se ne može trotoarima proći trotoarom ni biciklom, ni pješke, ni s djetetom u kolicima ni s paščadima a da ne izađeš na ulicu i riskiraš. Urednik radija nas obavještava da je problem od jutros riješen. Dozvoliće bolnica da građani koriste njen ogroman parking, koji je zvrio pust. Šest mjeseci im je trebalo da odluče da dignu rampu, ništa nisu morali da ulažu. Nikakvi tenderi, samo da podignu rampu. Volim crnogorske paradokse.

Uveče idemo na premijeru predstave "Ćelava pjevačica" u režiji Sloba Milatovića u Domu kulture u Zeti (gradska opština u okviru Podgorice). Pretežno se bave zemljoradnjom i poljoprivredom. Tamošnji narod, ne navikao na alternativu i apsurd, prvih desetak minuta strpljivo prati. Ista se scena odvija sedam puta sa sličnim tekstom... I mi. Vatrogasac, lik, ulazi na scenu i nosi na tanjiru pečenu kokošku. Kreće da je raskuba. To je poljoprivredni region i rekvizitu su dobijali od okolnih seljana. U tišini mraka pozorišta čuje se: "Ovo je moja kokoška!" I onda tek počinje šou. Dobacivanja, telefoniranja, slikanja i smijanje do suza. I to nam je realnost i vrlo smo je svjesni.

Sreda, 16. decembar

Gretu vodim do pansiona, odakle sam je usvojio. Tamo joj je još uvijek majka. Idemo joj u posjetu sa hranom, slatkišima. Interesuje me samo reakcija njih obje. Kako se približavamo Greta reaguje, dešava se prepoznavanje i izliv najčistijih emocija. A meni milo. Psi su me mnogo učinili humanijim i tolerantnijim. Imam ih tri.

Selimo se. Prodali smo porodični stan gdje živimo 33 godine i ja selim u garsonjeru, majkin poklon. Opet sam dobro prošao, hvala Majko. Izgleda da će mi 40 godina stati u 4 veeeeelika paketa.

Uveče idemo do FIAT-a, direkcije Festivala Internacionalnog Alternativnog Teatra, osnovao ga onaj isti Milatović od juče. Isti ministar od prekjuče podržao da FIAT postane ustanova kulture od nacionalnog i lokalnog značaja. Ali, i oni se sele. Dobiće status ustanove kulture i koliko-toliko pristojan budžet, ali nema ustanove, zgrade. Pakujemo i tamo 30 godina FIAT-a. Sada je na potezu grad, da obezbijedi prostor za rad. Optimizam raste.

Četvrtak, 17. decembar

Moj je ritam poslednjih tri godine, otkako sam student Svjetskog Duhovnog Univerziteta, takav da do 8.00 sati završim sve studentske obaveze a onda građanske obavim do 13.00 sati. I onda sam slobodan za sebe.

Policija privodi Svetozara Marovića

Policija privodi Svetozara Marovića

Na onom istom radiju čujem: Uhapšen Sveto Marović. Za slušaoce koji ne znaju, S.M. je bio predsjednik Skupštine Crne Gore, predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gore, grbaljski filozof, drugi čovjek DPS-a, i sad ispade Capo di Bu2. Pridružio se ostatku familije koja je kompletna pod istragom zbog korupcije i zloupotreba službenih ovlašćenja. Bio sam potpuno siguran da će i on doći na red. Poslije rođenog brata, ćerke, strine, sina i sinovljeve tašte. Badžinog šure pastorak je na liječenju od zaušaka.

Sada ozbiljno - meni sve to zvuči jako gnusno i perverzno. Obzirom da filozof nije imao službeni položaj da zloupotrijebi, imao je užu familiju koju je, poput makroa, podvodio i dovodio na položaje ne bi li preko njih punio, sada već čuveni, ŽENIN račun u švajcarskoj banci. Sada se većina optuženih iz te grupe utrkuje ko će više, naših, para da uplate državi i priznaju krivicu. Sad bi trebalo NOVI PRAVNI POREDAK da stupi na scenu, a logično bi bilo da im država, naravno, uzme sav novac, koji su izigravanjem zakona i varanjem države sakupili. A onda, pošto Robin Hudovski podijeli novac kome treba, da isti odu do Spuža malo. Da se rashlade.

U Novoj vidim izlivanje kanalizacije koje će zahvatiti jug Crne Gore. A i Mugi se čeka... Ima li pravde i kakva je? Moja školska drugarica Aida Ramusović u svom blogu piše da će kad poraste biti podvodačica. Izvjesna je Madam, iz Kotora, za podvođenje domaćih djevojaka bjelosvjetskom džet-setu, morala da prizna krivicu i plati nevjerovatnih 2.600 €. Momak iz Bijelog Polja je za nevjerovatnih 5,4 grama čiste domače marihuane, koja je za sopstvenu upotrebu, dobio 12 mjeseci zatvora. Aida ima dvije ćerke. Treba li da duvamo ili podvodimo?

Epremte tet)mb)vjet) vjetor

Šetnja s Gretom sabajle na momenat stvori stres. Istrčala je na kolovoz i vika nije pomagala, ali se odmah vratih na lekciju sa mog Duhovnog studija i ne dozvolih da se negativna misao formira i zadrži u intelektu. Imala je sreće. Večeras igamo predstavu "Hamlet u selu Mrduša Donja". Ostavljam Gretu samu, ostavljam brke i, poslije uzbudljive neđelje, idem u svoju drugu kuću. Da, da - onu bez glave i krova. Srećna vam Nova.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG