Dostupni linkovi

logo-print

Redžepagić: Glavna vrijednost ste vi sami


Nina Redžepagić

Nina Redžepagić

Nina Redžepagić je rođena u Podgorici, 1982 godine. Ona je producentkinja i specijalista za komunikacije iz oblasti životne sredine i energetike. Studirala je u Bolonji, na Fakultetu DAMS, smjer za istoriju i kritiku pozorišta i televizije. Diplomirala je multimedijalnu režiju na filmskoj akademiji Esra u Skoplju, nakon čega je upisala i magistarske studije iz oblasti produkcije. Vlasnica je OR firme iz Podgorice, specijalizovane za restauraciju i reparaciju antike, kolekcionarstvo, produkciju i organizaciju događaja, za filmsku i pozorišnu produkciju, marketing i komunikacije.

Subota, 27. septembar

Nijesmo imali vremena da se odmorimo od organizacije Electronic beats festivala, čekala nas je priprema otvaranja festivala "Dani nauke”. Moja dva omiljena posla tokom godine. Okružena divnim, kreativnim ljudima iz raznih zemalja - to je radno okruženje koje mi odgovara.

Tri sata je do otvaranja "Dana nauke". Kao i pred svaki događaj, raste uzbuđenje, odlično glumim smirenost. Milenu iz Ministarstva nauke po hiljaditi put molim da pita Miceva za vremensku prognozu. Miriše na kišu, ali ja svima govorim u tipično podgoričkom maniru: "Ma neee, završila sam da ne pada večeras". Ustvari, ne ide mi se ma plan B, neću da selimo otvaranje u zatvoreni prostor…Počinje proba

"Nauka čini da život spoznamo bolje i dublje, ali i omogućava da stvaramo budućnost, a ne da čekamo da nam se desi", sa zvučnika se čuje glas ministarke Vlahović. Sve teče baš onako kako smo zamislili. Tačno u momentu kada ministarka Vlahović daje znak za najsvečaniji momenat otvaranja, kreće nevrijeme. Pitaju me u šali jesam li naručila ovakav vjetar i grmljavinu. Ma neee, Tesla nas odozgo pozdravlja. Sad slijedi fenomenalna izložba Italia del futuro i mnogo drugih sadržaja. Šteta što nemam prostora pričati o ovom festivalu. Preporučujem sajt daninauke.me.

Volim što je žena na čelu ovog Ministarstva. Ne zato što sam feministkinja, već zato što je nauka u ženskom rodu... A i mi bi prve izmislile te stvari da to u početku nije bio muški posao!

Čim se pomene Italija, obuzme me blaga sjeta. Ljudi, decenija provedena u toj divnoj zemlji, ukusi crnog vina i pašte. I nervoza što su restorani zatvoreni poslije 14.30h…A ja, Crnogorka, navikla da jedem kad ja hoću, a ne kad je vrijeme za ručak.

Nedjelja, 28. septembar

Zovem brataničnu Laru da joj čujem glas. Volim kada mi dan krene uz dječiju radost… Meksički bar i meračenje kafe uz čitanje dnevne štampe, ritual kojim započinjem radni dan. I evo ga ispred mene jednosmjernom ulicom, ali u suprotnom pravcu crveno vozilo. Vlasnik "Meksičkog" upozorava vozača, ali ovaj ljutito grana rukama. Sjetih se vica kad je Mujo, vozeći u autoputem u Njemačkoj, čuo na radiju: "Upozoravaju se vozači, jedan ludak na autoputu vozi u suprotnom smjeru!" A Mujo viče: "Čuj jedan, stotine ih ima!"

Leo Đokaj mi daje svoje nove note posvećene pokojnom Igoru Peraziću. Teško da mogu sakriti suze. Moj divni komšija čiji je glas obilježio moje djetinjstvo. I pomislim na vrhunsko, a naše, i onu njegovu pjesmu "Da si tu"… Eh, da je tu… Korim sebe a prozivam i druge, štitimo i pazimo ljude dok su živi!

Tribina u okviru Dana nauke. Dr. Dragan Hajduković govori o fizici i postavlja novu naučnu revoluciju ili se makar nadam. Zvuči mi prilično logično ova nova teorija gravitacije.

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Pita ga student: "Mislite li da ćete dobiti Nobelovu nagradu?". "Nije važno, mladi prijatelju, ukoliko uspijem da napravim naučnu revoluciju". I u pravu je. Ko određuje mjere? Mainstream? Dr. Hajduković, čovjek čija je bila ideja o Crnog Gori kao ekološkoj državi. Naučnik koji je na Zapadu zvijezda, o kojoj prestižni kanali snimaju emisije. Gledam ga sa kojom strašću i na kako jednostavan način priča... Sviđa mi se kod doktora što je odabrao jabuku kao glavnu rekvizitu svoje teorije. I Adam je tako krenuo u projekat sa Evom... i bio uspješan!

Kad smo kod jabuke… dobijam jedan neodoljiv poziv. Ne mogu o tome. Nešto ljubavno je u pitanju, pa da ne brčkamo stvarčice.

Ponedjeljak, 29. septembar

Porukom dobijam link s jutuba. Vidim onu rozu fleku u uglu ekrana i nadam se da nije minut, dva… kad ono pozitivno iznenađenje. Djevojčica pjeva Ninu Simone, 10 godina... Kakvi talenti. I naravno, oduševljenje rađa pitanje hoće li ovakav talenat završiti u nekom Folk Show-u jer su "tamo pare". Trend je đe su pare, vele. NARAVNO, UOPŠTE SE NE SLAŽEM.

Ulijeće mi u kancelariju bratanić Andrej uz himnu Juventusa. od svih pjesama omiljene su mu baš dvije himne: Crne Gore i Juventusa. Drago mi je što ima sluha, to nam je familijarno. Da smo na vrijeme pustili glasove ili da su na vrijeme počeli faktori X ili ne daj bože Zvijezde Granda, Pinka i ostalih mega estradnih ubrzanja, imao bi bar neko od Redžepagića zagarantovanih 5 do 10 hiljada za vikend u diskotekama po Evropi. Ovako se patimo sa manje slušanom muzikom… šta da se radi?

Utorak, 30. septembar

Gej parada u Beogradu. Sjedim u gradskom kafiću, Bokeška ulica, mjesto urbanih likova. Jeste…i nije uvijek. Čujem neke komentare koji mi se ne sviđaju. Iskreno, neću ni da ih pominjem. Ne dajem važnost gluposti. Svakog dana nam radnici iz zatvorenih fabrika šetaju ulicama, tražeći svoja prava. E sad nam smetaju homoseksualci koji šetaju. Ma neka šeta ko god želi.

Zastava Crne Gore

Zastava Crne Gore

Vjerujem i znam, a mnogi to ne vjeruju a još manje znaju, da je Crna Gora zemlja koja najvećom brzinom na svijetu prihvata razlike. Živim za dan kada ćemo mi početi i da ih namećemo kao normalne velikoj Evropi i ostaku svijeta. Crna Gora, mjesto velike ljubavi kopna i mora… Sad bih himnu zapjevala. I svi bi morali da ustanu. To je Ustav i treba da se poštuje. Nemojmo da se igramo s ozbiljnim stvarima.

Srijeda, 1. oktobar

Dizajniram svoju novu bankovnu karticu jedne banke. "Prilično lično" će biti slogan u kampanji za tu karticu. Ćekalica ga je smislio. Pošto mogu staviti fotografiju koju želim, odlučujem se za sliku magarca i slogan "Pamet u glavu". Ne da bude opomena da manje trošim, nego da više razmišljam.

Mada bi mi trebao neko da me opominje i oko trošenja. Ali tu su mi krivi roditelji. Uvijek su bili široke ruke i gle sada odakle Nina ispade trošadžija. Možda bi trebala da se udam za nekog Škota da malo osvježim gene na tu temu a i oni se možda malo kroz mene još jednom osnaže oko nezavisnosti! Sjetih se Cetinjana koji su u "Škotskom pabu" organizovali referendum na dan kada je Škotska glasala na istom. Kakav fantastičan izvor humora. Volim Cetinje. I bilo bi sjajno da se diplomatija opet tamo preseli. Ljudi čine grad. Pametan potez da Ministarstvo kulture bude tamo. Umjetnički fakulteti takođe. Sviđa mi se ideja koju taj grad nosi…

Čitam intervju sa Nikolom Vukčevićem. Film "Dječaci" je crnogorski kandidat za Oskara. Srećna sam što sam dio tima. Film "Varvari" i "Dječaci" niżu nagrade na svim festivalima. Ali, đe je je zakon o filmu? Bolje da ne pričam o ovome. Dosadila sam narodu.

Četvrtak, 2. oktobar

Danas su u "Meksički" dolazili Džontra i Ćekalica. Džontre već duže vremena nema. Rekli su mi da je u svom maniru svima javio da je malo Tumoran. Njegov neiscrpni duh se na taj način bori sa opakom bolešću. Ne dozvoljava joj da ona bude glavna. Ona je samo još jedna nepovoljna životna okolnost koja kao i svaka druga pokušuva da ugrabi svoj prostor. Neće uspjeti u tome, govori Džontra! Obuzima me tuga. Neće uspjeti, barem dok je on živ. I ja mu vjerujem!

Danas događaj koji povezuje mađarske i crnogorske privrednike. Orle, stari maher, uvijek sa nekim iznenađenjem iz depoa fenomenalnih antikviteta. Fotografija o prvoj saradnji Mađarske i Crne Gore iz sredine prošlog vijeka. Gledam Kuslevovu kuću. Šteta u kakvom je stanju. Pitam bi li je Kuslev zavještao gradu da je znao kako ćemo o njoj brinuti. Znaju li Podgoričani ko je bio Kuslev? Pomene li ga koji podgorički nastavnik?

Kuslevova kuća jedna je od rijetkih građevina u Podgorici sa sačuvanom autentičnom arhitekturom s početka dvadesetog vijeka. A ovaj zubni ljekar je zaista napravio fenomenalno zdanje… Kad smo kod kulture i zuba, da se nešto prezalogaji s prijateljima… odavno nijesmo.

Petak, 3. oktobar

Večeras je 50-ti Maćado u "HL - clubu". Svi smo obuzeti organizacijom. Nevjerovatno je kako jedan projekat može na pravi način da objedini ljude. A sjećam se početka u kojem smo se samo dogovorili da krećemo u projekat. Produkcija iz ljubavi, cilj dobra pozorišna predstava, početni kapital tekst i zajednička volja svih nas. Hoću da ohrabrim mlade producente, glumce, pisce i reditelje. Vjerujte u projekte! Ne čekajte da vam neko da novac! Glavna vrijednost ste vi sami. Vaš talenat i vaš rad! Pobijedite donatorsku svijest koja čeka da se pronađu pare pa da se krene u stvaralaštvo. Dobrom stvaralaštvu će same doći pare! Počnite! Radite! Vjerujte!

Moram da završim, u 21 sat je predstava, a izvršni producent ima posla i kad sve izgleda da je u redu… a biće to dobro! Ljubim vas!

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG