Dnevnik je vodila Danijela Božić Domazet, sarajevska novinarka, trenutačno na porodiljskom dopustu. U Dnevniku podsjeća bosanskog čovjeka da hrani više predsjednika, njihovih zamjenika, pa zamjenika zamjenika, 14 vlada bezbrojnih parlamenta i skupština.....Pojašnjava zašto misli da je BiH smijurija od države, zašto potez Milorada Dodika da za mandatara izabere ženu smatra bacanjem prašine građanima u oči. Dnevnik je završila u petak, na Međunarodni dan žena....
Subota, 2. ožujka
Danas sam željela s djecom pobjeći na jug. Ako ne do mora onda do Mostara. Malo da odmorim dušu i nakupim energije. No, pusti snovi. Kada sam pomislila kako „veselo“ može biti putovanje od dva – tri sata sa dvoje djece u automobilu te koliko novca treba za gorivo, ručak pa koju igračkicu... odustala sam. Zazvonio je telefon. Zove me moja dugogodišnja prijateljica i poziva na podnevnu kavicu. Prihvatam poziv i „Nikolica i dvije prikolice „ ostadoše u Sarajevu. Prijateljici se u šali žalim da moram pisati dnevnik za Radio Slobodna Europa. Kažem da ne znam što bi to zanimljivo mogla reći sada kada sam, iako u duši vječita novinarka, na privremenom dopustu i najodgovornijem poslu zvanom mama. Odgovara da krenem s tim da je dan super počeo jer sam se našla s njom. U pravu je ! Razgovaramo o svemu, te i jednom nedavnom događaju koji me potiče da razmislim o nekim stvarima. Koliko danas vrijede prijateljstva i koliko je onih pravih, bez kalkulacija , skrivenih interesa i dvosmislenih igara? Jesmo li postali robovi vremena u kojemu živimo i koliko ono upravlja nama umjesto mi njime ? Pitanja je puno i što više razmišljam sve mi je manje jasno. Netko je nekad napisao da veseli i dobri ljudi traže prijateljstvo, a rđavi jatake i ortake. Bez lažne skromnosti drago mi je da sam veseo i dobar čovjek. No, biću iskrena i reći da svoje prijatelje mogu na prste jedne ruke izbrojati. I s tim brojem sam sretna. Jer s njima se usuđujem biti ono što jesam i možemo se uzdati jedni u druge. Ostale jednostavno svrstavam u poznanike.
Nedjelja, 3. ožujka
Proljeće je prvih dana ožujka nadmudrilo sarajevsku zimu. Sunčan i prekrasan dan rezerviran je za obitelj. Suprug je nakon napornog radnog tjedna s nama i to cijeli dan. Prilika je to i meni da s njim razgovaram o svemu što ne stignemo. Šetnja, kavica, sokići ...Djeca se vrzmaju oko nas. Smiju se, onda su malo nestašna pa se posvađaju oko igračke. Stariji brat izaziva mlađu sestru. Ona plače, mi ružimo. Za minutu kao da se ništa nije dogodilo ... I tako ukrug. Sve su ovo slatke muke i što bi narod rekao - mala djeca male brige. O onome što me čeka kako budu odrastali za sada mi se previše ne razmišlja. Znam da ne želim stvarati mikrosvijet u kojem će odrastati moja djeca i u kojem ću ih odgajati. Istodobno, ono što im nudi okruženje nije za pohvalu. Suviše je opterećenja iz prošlosti. Ja im želim široke vidike, iskustva koja će im pomoći da se u životu izbore sa onim što ih čeka. U ovoj našoj Bosni i Hercegovini male su šanse za to. I dok su ovako mali još je dobro. No, što ću kada uđu u doba odrastanja? Kad počnu odbacivati autoritete, roditeljsku kontrolu i zbližavati se s vršnjacima? Kada uđu u vrijeme buntovništva, ispitivanja granica i kada dođu u sukob sa sobom i s okolinom... Preteška razmišljanja za nedjelju. Ali, kada su oni u pitanju, moj mozak nema stanke. Zato se nadam da ću položiti ispit zvan biti Roditelj.
Ponedjeljak, 4. ožujka
Parlament Federacije BiH, jedan od bezbroj parlamenata u BiH
Dan je počeo u pet sati za mog supruga. Odlazi na posao. Ne nije časni rudar. Časni je privatni poduzetnik sa tipičnom modernom bolešću koja se zove menadžerski stres. Teško je u ovom vremenu hraniti petnaest usta puta tri. Bori se grčevito da radi, zaradi, zadrži sve radnike, isplati svaki mjesec plaću i ostane na nogama kada i mali i veliki diljem Europe padaju na koljena. No, te tamo ima tko da pripazi. Razmišlja o njima, pravi realne i u vremenu recesije moguće i sprovodive planove. A ove naše voždove, neka mi oprosti pučanstvo na jeziku ulice ... zabole baš! Nemaju oni vremena baviti se onima i raditi za one od kojih žive i koji im pune proračune. Samo su sebi bitni. Opći izbori davno su bili. A i danas padaju vlade, prave se kalkulacije tko će s kim, kako? Tko će kome i tako u nedogled.... E moj bosanski čovječe, zar ti nije više dosta hraniti nekoliko predsjednika, pa njihovih zamjenika, pa zamjenika zamjenika, 14 vlada, bezbroj parlamenata i skupština. 183 ministarstva, više od 184 tisuće uposlenih u javnoj upravi i administraciji .... A 75 posto je u ovoj zemlji siromašnih, oko 550 tisuća neuposlenih, 630 tisuća umirovljenika .... Znaš li bosanski čovječe da iz ovih brojeva postoji i bolji život? Zar ga ne poželiš? Pusti se one: "Živo se, zdravo se i neka ne puca". Eh, kada bi se u ovoj zemlji skinuli povezi sa očiju, izvadili čepovi iz ušiju i progledalo sve bi bilo drugačije.
Utorak, 5. ožujka
Danas nisam raspoložena za pisanje i razmišljanje. Borim se sa inhalacijama, drenažom, Singularom, Flixotideom. Prislanjam uho na leđa, svako malo osluškujem čuje li se “zviždanje”… Borim se da prehlada ne pređe u opstruktivni bronhitis. Tko je jednom ovo prošao sve mu je jasno. A ja sam dva puta završila u bolnici sa jednim od svoje dvoje djece. Ne postoji univerzalni lijek niti univerzalna doktrina za liječenje opstruktivnog bronhitisa. Kažu to je bolest Sarajeva. Količina vlage u zraku je povećana, magle ima u izbobilju, smoga i naravno prašine. Ovaj grad je i najzagađeniji grad u Europi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je Sarajevo najzagađenijim gradom 2011. godine. Isto je bilo i prošle godine pa onda ponovno početkom ove. Najveći problem u zagađenosti zraka u Sarajevu predstavljaju lebdeće čestice. Maksimalna dozvoljena vrijednost ovih čestica u zraku je 50 mikrograma, a u Sarajevu je izmjereno i do 97, što je izravna posljedica alternativnih zagrijavanja stambenih jedinica te veliki broj automobila na cestama. Želim živjeti na jugu, uz more, jer ovdje ne znam koliko će trajati moja borba sa vjetrenjačama.
Srijeda, 6. ožujka
Redovi za karte za meč BiH-Grčka
Umro je Hugo Chavez, jedan od najeksponiranijih, najglasnijih i najkontroverznijih lidera u Latinskoj Americi. Uhićen je Branimir Minić, član organizirane kriminalne skupine osumnjičenog Darka Eleza. Minić je osumnjičen za više ubojstava u Sarajevu. Štrajkuju radnici jedne od največe pekarske industrije u BIH. Sve su ovo vijesti koje su obilježile ovaj dan. No od svih pozornost mi privlače fotografije iz Sarajeva i Zenice. Redovi navijača, da bi se kupila karta za utakmicu reprezentacije BIH sa Grčkom. Proveli su noć pod vedrim nebom, smijalo se i bilo je zabave, pišu portali. Naježim se od miline i pomislim, ima nade. Ako išta, nogomet nam može dati vjetar u leđa. Neka se barem kroz sport osjeti duh zajedništva. I kada je BiH u groznici, ali nogometnoj. U ovakvim trenucima nije bitno tko je tko. Svi su plavo-žuti, pjeva se, bodri. Hoću da vjerujem da su svi za jedanaestoricu, jedanaestorica za BIH. Ako ne može drugačije, onda neka nogometno ujedinjenje počne. Zmajevi sretno na Bilinom polju 22. ožujka.
Četvrtak, 7. ožujka
Bože koja smo mi smijurija od države. Pratim tjednima opstrukcije predsjednika Federacije BIH Živka Budimira oko rekonstrukcije vlasti. Vuče on za nos mnoge, a današnjim potezom samo je dokazao da ljudskoj pohlepi nema kraja. Budimir, koji kaže da BiH ne vidi kao građansku državu, eto napusti Hrvatsku stranku prava BiH, gdje je obnašao funkciju člana Predsjedništva i osniva svoju stranku. Hoće čovjek da bude sam svoj gazda. A nekoliko kilometara dalje od Sarajeva, u Republici Srpskoj i mandatarka za sastav nove Vlade RS Željka Cvijanović ili kako je zovu Dodik u suknji, pokazala zube. Kaže ona samouvjereno: "Ja uopće ne slušam kritike oporbe. Zabavlja me ono što čujem od njih, odnosno, kakva ću ja biti premijerka, jer oni ne znaju kakva ću ja biti premijerka“. E i mene živo interesira kakva će ona biti premijerka u entitetu gdje je broj umirovljenika veći od broja uposlenih, gdje dolazi do stalnog otpuštanja i gdje nema novih investicija a prodalo se sve što se moglo prodati. U entitetu koji ima Milorada Dodika. Bojim se da je smjena Vlade ovog bh entiteta i dovođenje žene na njeno čelo samo bacanje prašine u oči građanima. I ovaj put Dodik je pokazao da ga neko dobro savjetuje i da tom nekom treba čestitati na marketinškom potezu kojem je cilj da određeni proizvod (čitaj žena premijer) prilagodi tržištu, da s njim upoznaju potrošača (čitaj glasače), da istaknu razlike u odnosu na konkurenciju (čitaj oporbu ) te da, s minimumom sredstava, optimaliziraju profit od prodaje (čitaj ponovno 2014. dobiju glasove). Presmješno je sve to. Smiješno je i to da eto SDA dobija jedno mjesto u Vladi. Rekli bi bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Jednom davno je jedna političarka, izrugujući se teatralno na račun jednog događaja, rekla “A mi svi kažemo, oooo"! Sve u svemu, eto njima još zabave a nama šta Bog da ...
Petak, 8. ožujka
Žene sretan vam Međunarodni dan žena. Radujte se poklonima, cvijeću, sitnim znacima pažnje. Obucite najbolju opravu, našminkajte se iako to ne činite, zapjevajte i zaplešite sat-dva u svoju čast. Podsjećam medije, raznorazne organizacije, zvanične institucije, da ne zaborave danas progovoriti o pravima žena jer se ostalih 364 dana nestigne...Po tko zna koji put ista priča da je položaj žena u svim sferama društva garantiran mnogobrojnim zakonodavnim okvirima i da nažalost predstavljaju samo normativni ideal. Nikako dostići magičnih 40 posto... Davno je bila 1857. godina i demonstracije žena u New Yorku, te u Čikagu 1909. godine. Tko se Klare Cetkin sjeća još… Čast izuzecima. Koncept borbe za prava žena kroz povijest je doživio brojne promjene. Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje u kojoj se mjeri mogu slaviti ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Ja ću iz pristojnosti zahvaliti se na čestitkama koje mi budu upućene. Jer svih ovih godina ostala sam vjerna svom stavu da je ovaj dan izgubio svoju ideološku osnovu. Zašto ? Žene bi trebale znati odgovor.
