Dostupni linkovi

logo-print

Dnevnik: Homofobija je u Crnoj Gori društvena norma


Biljana Alković

Biljana Alković

Biljana Alković je izvršna direktorica Centra za socijalnu inkluziju u Podgorici. U svom dnevniku objašnjava što znači biti pripadnik manjinskog naroda u Crnoj Gori, te zašto smatra da je homofobija u Crnoj Gori društvena norma.

Upozorava da je "tolerisanje djece prosjaka na ulici zapravo proizvodnja dugoročnog siromaštva". U svom dnevniku Biljana sa gorčinom primjećuje da je većina građana prema djeci prosjacima ravnodušna. "Za njih su ta gola djeca kao mobilijar na ulici, bandera, semafor ili znak", piše Biljana.

Subota 21. decembar 2013

Napokon subota. Već duže vrijeme nijesam imala slobodan vikend. Posao, pojačan u poslednje vrijeme, nije dozvolio da se posvetim prijateljima, ali ni sebi. Dan sam provela s prijateljicom Milenom. Uz omiljene kolače i piće evocirale smo naš studentski život. Prijaju mi pozitivna sjećanja. Presmijale smo se, što bi se reklo, ko lude, našim šalama, ispadima, prvim ispitima, mom tadašnjem izgledu, oblačenju... Veče smo proveli s njenom majkom, divnom teta Bosom, uz film. Koliko sam ih doživljavala stresno sada priznajem da čeznem za studentskim danima, većom bezbrižnošću, i za više smijeha. Od kada radim upala sam u neke navodno ozbiljne priče koje su me udaljile od pravih prijatelja i od osmijeha. Želim da to promjenim. Dan sam završila svjesna da ne smijemo dozvoliti da zaboravimo jedni na druge.

Nedelja 22. decembar 2013

Uz kafu i muziku, ovo je bio dan spremanja. Sve je presloženo i pospremljeno u mom životnom kutku. Napokon su na svoje mjesto i knjige koje sam minule sedmice često konsultovala. Idilu i prijatnu atmosferu pokvarili bi povremeni blic osjećaji da sjutra počinje radna nedjelja. Osjećam se kao učenica iz škole kojoj je petak najmiliji a nedjelja i ne tako drag dan. Radim na nekom tekstu. Čitam o socijalnom dijalogu u našoj zemlji. Žao mi je što je sporno, između poslodavaca i sindikata, pitanje sigurnosti. Pa svi želimo sigurnost. To nam svima znači. Poslodavac u Crnoj Gori treba da se prisjeti svoje prošlosti, svojih minulih dana, kada je i sam bio u drugačijoj poziciji. Prisjećanje bi mu pomoglo da bolje razumije radnika i njegovu opravdanu potrebu da bude siguran. Poznajem službenicu ugledne banke. Banke koja se reklamira, dodjeljuje stipendije. Već devet godina je na ugovoru u određeno vrijeme. Sa tim ugovorom je čak i unaprijeđena. To mora prestati. Siguran radnik je bolji, kvalitetniji i pouzdaniji radnik.

Ponedeljak 23.12.2013

Počela je sedmica u kojoj se događa sve i svašta. Svi, a rekla bih posebno nevladine organizacije, u ovoj sedmici će uraditi sve ono što nisu u minulih mjeseci. U ruke mi dolazi publikacija čija sam koautorka.
Prijatelj Saša poslao je knjigu “Policija, Tolerancija i Prihvatanje identiteta” čiji je urednik i priređivač. Knjiga je zaista jedinstvena. Napisalo je 20 autora od kojih su većina LGBT osobe. Moj rad govori o onome u čemu zaista mislim da sam dobra. Napisala sam prilog o značaju partnerstva između medija, LGBT zajednice i policije u odbrani i očuvanju vladavine prava. Ponosna sam na knjigu. Ponosna sam šta smo sve kao društvo postigli u ovoj godini kada je riječ o pravima LGBT zajednice. Homofobija je u Crnoj Gori društvena norma. To je kao što se u nekoj zemlji kulturološki podrazumijeva da ne možete baciti papir ili smeće na ulici. Zabrana o tome nema jer se podrazumijeva da se to ne radi. U nas se mržnja prema LGBT podrazumijeva. To moramo mijenjati. Čini se da imamo Vladu uz nas. Dan završavam čitanjem policijske knjige. Odlični tekstovi, odličan izbor fotografija. Na mnogima Zdravko. Nedostaje. Tamo je bar siguran.

Utorak 24.12.2013

Zgrada sa stanom policijskog službenika ispred koje je eksplodirala Bomba

Zgrada sa stanom policijskog službenika ispred koje je eksplodirala Bomba

Dan je obilježila sjednica Savjeta za kvalifikacije. Dobro sam se pripremila za konačnu odbranu potrebe usvajanja dva nova standarda zanimanja. Priznajem da je bilo i treme. Tamo sjede i višedecenijske birokrate koje mogu osporiti težnje civilnog društva i jedne marginalizovane zajednice. Opet me obuzeo ponos. Usvojena su standradi, i programi obuke, za zanimanja organizator i saradnik socijalne inkluzije. To je za Crnu Goru ali i naše zajednice istorijska stvar. Pet godina na tome uporno radimo. Nakon podrške premijera Đukanovića i Savjeta za zaštitu od diskriminacije procedura je napokon ubrzana. Dva nova zanimanja omogućiće otvaranje novih radnih mjesta za Rome i Egipćane kao i lakše i kvalitetnije ostvarivanje osnovnih ljudskih prava osoba iz ovih zajednica. Napokon će Romi i Egipćani koji završe srednju školu moći računati i na neko drugo radno mjesto izvan komunalnog sektora.
Dan završavam čitanjem štampe. Bomba na na kućnom pragu policajca. Postavljam pitanje ko vlada ovom zemljom? Želim da odzvoni kriminalu.

Srijeda 25.12.2013

Institut socijalne inkluzije drugu godinu za redom učestvuje u vladinom programu stručnog osposobljavanja. Dolaze nam petoro mladih judi. Radujemo im se.
Biće nam od velike koristi a imaće i priliku itekako toga novog i dobrog da nauče. Drago nam je kada učestvujemo u nečem što je pozitivno. Dobro je kada se ljudima daju šanse. Zabrinjava me vijest da se povećalo siromaštvo u Crnoj Gori. Znam da među njima preovladava moj narod. Mislim da još uvjek nemamo sistemski, državni, odgovor na problem siromaštva. Strani programi se ne potroše na siromašne. Potroši ih osoblje na svoje plate i stručne dnevnice. Uz to tolerišemo razvoj siromaštva. Godinama govorim da je odsustvo iz škole, i tolerisanje djece prosjaka na ulici, zapravo proizvodnja dugoročnog siromaštva. Potrebna nam je dosljedna primjena zakona. Odsustvo diskriminacije se podrazumijeva. Sa obrazovanjem veće su šanse za posao. Stvarno je dosta više i programa koji uz zastavice, šolje i autobuse, promovišu Evropu. Znamo šta je Evropa. I hoćemo u Evropu. Svi, bez razlike. trebamo programe za socijalnu koheziju i borbu protiv siromaštva. Od velikih NVO ne možemo ih dobiti.

Četvrtak 26.12.2013

Imala sam važan sastanak u vezi sa mentorskom podrškom srednjoškolcima i studentima. Pogodili smo potrebe naših stipendista. Osim mentorske podrške obezbijediće se i materijalna podrška za srednjoškolce i studente u naredne dvije godine. Premostiće se kašnjenja u stipendiranju. Moramo osigurati bolje rezultate u školi i na fakultetu. Znam i sama koliko mi je to značilo. Osjećam se dobro kad sam u stanju da pomognem. Srećna sam kada radimo i na tuđoj sreći.
Šetam gradom i nailazim opet na prosjake. Većina građana prema njima je toliko ravnodušna. Za njih su ta gola djeca kao mobilijar na ulici. ulična bandera, semafor ili znak. Zar je zaista boja kože toliko presudna da budemo zainteresovani? Pozvala sam policiju da djecu sklone s ulice. Par dana će možda biti na toplom i nahranjeni. Onda opet ulica. Znam i one koji su u prosječenju proveli kompletno djetinjstvo. Boli me njihova sudbina ali i odnos društva i institucija.

Petak 27.12.2013

Jutros me je sačekala vijest o još jednom bombaškom napadu na nezavisni dnevnik „Vijesti“. Napadi iz prethodnog perioda još nijesu rasvijetljeni. Ovo je još jedan u nizu napada na slobodu izražavanja i govora. Izostanak u rezultatima istraga prethodnih slučajeva brine. Bez obzira na slaganje ili neslaganje sa nečijim stavovima nasilje je nedozvoljeno. Sa kolegama Sašom, Stevanom i Andrijom uputiću zajedničku izjavu osude ovog napada i zahtjeve da se slučaj rasvijetli do kraja. Ukoliko i dalje ne bude rezultata u istragama napada na novinare očekujem odgovornost nadležnih.
Upravo sam se vratila sa novogodišnjeg koktela koji je organizovao Premijer. Možda 2014. bude godina raščišćavanja na političkoj sceni, novih pomirenja, ali i napokon političke participacije Roma i Egipćana. Neka nam svima to bude sigurna i ugodna godina. Srećno.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG