Dostupni linkovi

logo-print

Sead Đulić je umjetnički direktor "Mostarskog teatra mladih 1974" (MTM). U svom dnevniku pojašnjava gdje je danas pozorište u Bosni i Hercegovini, kako se priprema za 39. Mostarski teatarski festival, te o mnogim drugim stvarima.

Subota, 2. avgust

Ustajem oko 8.00 sati, nenaspavan, i ljut i radostan. Juče sam bio u Sarajevu i obilazio kancelarije dužnika. Sve kolege, prijatelji, a godinama ne plaćaju obaveze Mostarskom teatru mladih 1974 za igranje predstava, za učešća na festivalima, vođenje radionica i slično. Mi jedva preživljavamo, a oni putuju, odmaraju, rade nove festivale… primaju pohvale, a nama se čini na naš račun.

Dokle?

Zato sam i danas ljut. A radostan sam jer mi dolazi sin u posjetu. Živi u Zagrebu, gdje ga je kao dijete odnio ratni vihor, ali voli Mostar kao da je tu stalno. Dolazi sa djevojkom i biće kod mene nekoliko dana. Vrlo smo bliski. Poručio je: "Ne pripremaj ništa za ručak, idemo na ćevape". Obožava ih.

Tako je i bilo.

Ubacujemo stvari u stan i žurimo na ćevape. Odlični su, ali pamtimo mnoštvo komaraca koji nas masakriraju. Komentarišemo cijene. Skuplja desetka u Mostaru od 300 grama pečene janjetine u Jablanici.

Stari most, Mostar

Stari most, Mostar

Turizam. Kratak predah i gubimo se u mnoštvu turista u Starom gradu. Odličan pogled na Most iz dvorišta Koski Mehmed-pašine džamije, pa hladno pivo sa pogledom na most sa druge strane i jedan sjajan skok na noge. Ne stižem na probu "Mimara" - predstave o graditelju Starog mosta koju obnavljamo za turističke potrebe. Molim kolegicu Amru da me zamijeni. U neki kasni sat me izvještava da je proba bila odlična. Svi skupa ćaskamo dok nas san ne obhrva i potjera, ranije nego obično, u krevet.

Nedjelja, 3. avgust

Jutarnja kafa na balkonu sa lijepim pogledom na grad. Pravimo planove za sutra. Odustajemo od ideje da idemo u Promajnu na jedan dan gdje moj brat ljetuje. Gužve su na granicama. Dobio od Johe iz Novog Sada prvu verziju plakata, po ideji koju sam mu poslao, za 39. Mostarski teatarski festival. Imam potrebu za nekim korekcijama. Pišem mu, a istovremeno sa Vedranom, mojim sinom, i sami pravimo neke korekcije. Šaljem i to Johi.

Ideja plakata je crtež slobodnog čovjeka Leonarda da Vincija vezan i razapet konopima. Želimo plakatom poručiti koja je sudbina umjetnika i slobodnog čovjeka danas u Mostaru, ali i u cjelokupnom bosanskohercegovačkom društvu. I dok se šalimo koliko debeli konopi moraju biti da bi metaforički predstavili našu situaciju imamo konačnu verziju plakata. Sa velikim nestrpljenjem stavljam ga na Facebook i šaljem svim učesnicima Festivala, prijateljima i svima koje bi to moglo zanimati. Vrlo brzo stižu dobri komentari. Zadovoljan sam.

Sa zakašnjenjem pravimo nedjeljni ručak i prisjećamo se nekih davnih vremena. Listamo albume koje je uprkos svemu sačuvala moja, nedavno otišla, majka i prepoznajemo na njima sebe, ali i brojne drage ljude. Nedjelja je tako iscurila u uspomenama. Opet nisam stigao na probu.

Ponedjeljak, 4. avgust

Danas je poseban dan. Kolegica Amra, glumica MTM 1974 ima rođendan - 30. Slavićemo ga na jezeru HE Mostar, možda se i kupati, biće tu i roštilj, a sa mora nam stiže i književnica i dramaturginja Ljubica Ostojić, naša dugogodišnja saradnica i moja prijateljica.

Ljubica Ostojić

Ljubica Ostojić

Jutarnja kupovina ćevapa, vina, krilca, piva, mesa, briketa…sa stalnim strahom da nešto fali. Zadužen sam za logistiku. Oko 10.00 sati se nalazimo i kombijem krećemo. Sve provjeravamo i kad smo skoro stigli konstatujem da nisam ponio kupaće gaće. Zezanje i nudističke ponude. U 12.00 stiže Ljubica na stanicu. Vraćam se po nju.

U međuvremenu roštilj se raspalio, a i kupanje je počelo. Voda je prohladna. Mezimo i sjajno se zabavljamo. Opet moram odvesti Ljubicu u Drežnicu u Pansion Teatar gdje je odsjela. Idemo. Po povratku naš privremeni kamp je pomjeren jer je voda nenadano nadošla. Odlučujemo ići pod Stari most i okupati se u Neretvi. Neretva hladna, ali ne marimo. Gazimo je, kvasimo se i ispijamo posljednju flašu Žilavke.

Polovina društva je prevesela i vrijeme je za za lagani razlaz. Kući konstatujemo da smo dobro izgorili i da bi moglo biti blagih posljedica. Svi smo malo ljuti. Takav stižem na probu Mimara, jer nisam mogao slavljenicu i danas za to moliti. Radimo jedan progon. Zadovoljan sam.

Utorak, 5. avgust

Ujutro ispraćam sina, jer ide dalje. Pospan je, malo od jučešnjeg vina, a malo od sunca koje ga je dobro obišlo. Pije i tabletu. Svratiće kod prijatelja u Ploče. Vijećamo kuda je bolje, Metković ili Crveni grm, jer Bijaču je preteško naći. Odlučuje se ići na Crveni grm. Kreće. Ja planiram malo odmoriti i idem u Drežnicu naći se sa Ljubicom Ostojić i glumicom Hadžijom Hadžibajramović koja tamo ima Pansion.

Naime, Ljubica je napisala monodrama "Čelična Lady" za Hadžiju povodom 50 godina njenog umjetničkog rada. Ja režiram taj zanimljiv i izazovan tekst. Počeli smo sa radom i namjera nam je pred publiku u septembru. Ljubica je tu zbog toga i namjera nam je napraviti još neke analize i porazgovarati o rješenjima.

Dok se spremam za polazak počinje nevrijeme u Mostaru. Munje, gromovi, kiša, grad, ulice plivaju... Nešto što ne pamtim. Zovem sina, kaže sunčano i već je u Pločama. Zovem Ljubicu, kaže kupaju se u Drežnici. Kad se sve smirilo odlazim do teatra da provjerim je li sve u redu pošto je jedan prozor od kancelarije ostao otvoren. Kancelarija je u redu, ali je hol dvorane poplavljen. Ne znamo od kuda, ali pliva. Čistimo. Javljam da u Drežnicu dolazim sutra.

Srijeda, 6. avgust

Konačno odlazim u Drežnicu. Idemo kolegica Amra i ja. Usput kupujemo neko vino i voće. Drežnica je fenomenalno mjesto za odmor. Sve što se čuje je tišina. Voda sjajna, jezerska, čista, sa puno riba, koje plivaju oko kupača. Pansion Teatar je ovaj put pun stranaca sa raznih strana, ali svako ima dovoljno prostora i niko nikoga ne sreće. Voće raste na sve strane. Berem šljive, jabuke, jagode, sve prirodno i direktno sa grane. Uživam u prirodi i tišini.

Pravimo probu. Čitamo i razgovaramo, podsjećamo se svega šta smo uradili, jer smo napravili malo dužu pauzu. Ide, zadovoljni smo. Ljubica je napisala tekst po mjeri glumice Hadžije i tu nema greške. Zatim ručamo, a saznanje da su svi sastojci u ručku tu izrasli fascinira nas. Onda se razdvajamo. Neko u hladovinu, neko u vodu, a neko u krevet. Mene mami hlad i pogled u vodu.

Sa Ljubicom razmjenjujem mišljenja o predstojećem Festivalu krajem avgusta koji valja organizovati iako nemamo novca. Računamo na prijatelje koji će doći o svom trošku i tako nam, po ko zna koji put, pomoći. Ne želimo ga zaustaviti u njegovoj 39. godini postojanja, ali došli smo do zida i stalnog pitanja: Dokle?

Četvrtak, 7. avgust

Budim se oko 10 sati. Ne pamtim kad mi se to desilo. Drežnička tišina me opila. Doručak u prirodi I prva proba. Provjeravamo podjelu teksta na parčad od ranije. Dodajemo neka nova, dajemo im imena, baš onako školski. I veselimo se tome kao da je prvi put. To daje neku novu energiju liku koji stvaramo, a I priči jedne snažne žene koju želimo ispričati. Opet kupanje iako svi kukaju da je voda hladna. Pravimo budžet predstave I iznalazimo mogućnosti za njeno finansiranje.

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Puno je ideja. Ići će to, svi vjerujemo. Još jedna proba. Čitamo, zaustavljamo se, vraćamo…pa opet čitamo I naša F.F, kako se zove lik, oživljava pred nama. Pozdravljamo se i vraćamo u Mostar. Generalna proba Mimara.

Naime, Mimar je predstava koju smo napravili 1997. godine i sa njom stiglu u brojne zemlje, od Singapura do SAD, ali je zbog krađe kostima i kompletne opreme ne igramo posljednjih godina. Predstava je to koja govori o gradnji Starog mosta u Mostaru i kroz stvaralačke napore graditelja Hajrudina govori o naporima koje svaki čovjek treba napraviti da bi izgradio svoj most, most prema drugom čovjeku. Zbog te metafore ova predstava nam je važna. Ponovo smo je oživjeli sa novim, mladim ansamblom. Igraćemo je na engleskom jeziku svako veče od 8. avgusta na našoj sceni.

Petak, 8. avgust

Ustajem ranije jer mnogo toga treba napraviti. Kostimi nisu u cijelosti gotovi, rekviziti takođe. Jurim od krojača do krojača, pa onda u razne specijalizirane prodavnice. Sam bojim neke rekvizite i pitam se da li je dobro. Kolegica Amra postavlja svjetlo, kontaktira turističke agencije koje treba da nam dovedu publiku.

Drhtim od treme, jer ulažemo novac koji nemamo vjerujući da će nam ovaj projekat vratiti sve uloženo i još obezbijediti plaćanje nekih starih računa. Sakrivam tremu i sve oko sebe ohrabrujem kako će biti dobro. Uistinu, vjerujem da će biti dobro, jer smo obnovili predstavu koja će večeras imati svoju 130. reprizu i svojim postojanjem obogatiti naš repertoar. U svoj ovoj frci zaboravljam dnevnik u Drežnici.

Propuštam prvo javljanje.

Dogovaramo drugi termin. Danas čitav dan dogovaram termine i mnoge odlažem jer ništa ne stižem kako bi želio. Jedino znam da će Mimar početi u osam sati. Tu nema odlaganja. A kad Selma izgovori prvu repliku: "Šta ti je to?", i ja ću odahnuti. Znam, kao što znam da je ova sedmica bila sedmica koju ću pamtiti jer su me okruživali dragi, možda najdraži ljudi u mom životu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG