Dostupni linkovi

logo-print

Dnevnik: Crnogorski privatizacioni aranžmani za Ginisa


Jadranka Rabrenović

Jadranka Rabrenović

Jadranka Rabrenović je urednica ekonomske rubrike u podgoričkom dnevniku Dan. Radila je u sarajevskim dnevnicima Oslobođenje i Večernje novine, u podgoričkim Vijestima, tjedniku Monitor, surađivala sa finansijskim časopsima u regiji.

Dnevnik je počela voditi u subotu 20.aprila na dan protesta opozicije u Podgorici, na kojima se tražilo raspisivanje novih predsjedničkih izbora. Pojašnjava zašto su crnogorske privatizacije KAP-a i Svetog Stefana zaslužile mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda. Otkriva nam zašto je premjer Milo Đukanović prodao za milion eura svoj udio u bratovoj Prvoj banci.

Osvrće se na izvinjenje koje je žrtvama izgovorio predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i podsjeća da su do sada sedam predsjednika iz četiri balkanske države izgovorili riječi žaljenja. Vjeruje da je većina građana na Balkanu odahnula, a da manjina, „mora da se navikne na ideju da ne mrzi komšije, jer su druge vjere i nacije“.


Subota, 20. april

Danas je glavna tema u Crnoj Gori protest građana u Podgorici. Protest je opozicija organizovala zbog navodne krađe na predsjedničkim izborima, ali mi se čini da su ljudi izašli na ulicu, ili došli u Podgoricu zbog ličnog nezadovoljstva. Proljeće ove godine jeste kasnilo, ali prvi put nakon dugo vremena ne vidim smijeh na licima prolaznika. Smanjivanje plata, otkazi, stalni rast cijena, pritisli su građane Crne Gore, koja, brat bratu ima stanovnika koliko neki srednji grad u komšiluku. Kriza.

Podgorica je ovog sunčanog dana bila u pripravnosti. Otvarali su se kompovi da se vidi koje su ulice blokirane zbog protesta. Subota je dan sedmične i kupovine garderobe, porodičnog druženja, pa ću se ja baviti backstage-om protesta, jer o njima već sve znamo. Moji drugovi sa Velike pijace, zarobljeni za tezgama, jer subota je dan najvećeg prometa, raspituju se kako je prošao protest. Isto i konobari u kafiću u mom omiljenom mega marketu. Koliko je bilo ljudi - glavno je pitanje i mjerilo uspjeha organizatora. Licitira se i malo ko vjeruje policiji, koja tvrdi da se u centru grada sakupilo oko pet hiljada ljudi. To je standardno stanje u CG. Malo ko vjeruje institucijama od DIK-a do Ustavnog suda.

Protest 20. aprila u Podgorici

Protest 20. aprila u Podgorici

Na portalima ratuju dežurne pristalice vladajuće stranke i opozicije. Broje se zastave, a bilo ih je svakojakih, komentariše muzika koju su puštali organizatori protesta. Oda radosti, odsvirana na kraju skupa ispred zgrade predsjednika, podsjetila me na rješenje sa jedne svadbe, gdje je mlada bila iz familije cetinjskih liberala, a mladoženja iz SNP. Svatovi su nosili zastavu EU, sa sve jabukom i maramom.

Crnogorci nastoje da nađu najmanji zajednički sadržilac koji bi ih okupio pred zajedničkim neprijateljem - krizom koja svima kuca na vrata. DPS će morati da nađe neko drugo oružje, jer nacionalne podjele sve manje piju vode, kad ljudi ne mogu da skuhaju supu od grba i zastave. Nadam se da su konačno out.

Počinjemo da se okupljamo za porodičnim ručkom, tačnije večerom, jer smo se kasno probudili, a onda krenuli da u polublokiranom gradu trgujemo. U buticima renesansa 60-tih godina. Vojo, otac porodice, vratio se iz ateljea, mlađa kćerka Lidija je odlučila da nešto prigrize iako se vratila sa roštilja u Kujavi, Boris, momak starije kćerke Jelene je stigao sa Cetinja. Jelena i ja smo uspjele da napravimo musaku, gomilu zelene salate, hrvatsku štrudlu sa šumskim voćem i srpski sladoled jaffa. I crnogorski vranac. Živjeli.

Nedjelja, 21. april

Što je danas ljep i sunčan dan. Predivna nedjelja, kakvu nismo imali skoro tri mjeseca. Kod mene je nedjelja dan pospremanja stana i duha uz dugačke šetnje sa mužem i Zigijem, našim psom.

U medijima ekonomija u fokusu. Nakon što je protestom stavljena, zapravo, zapeta na predsjedničke izbore, vratili smo se onome od čega se živi. U centru pažnje je najavljeno povećanje PDV-a i budućnost Kombinata aluminijuma.

Vlada je krenula u akciju ispipavanja terena za već izvjesno povećanje PDV-a sa 17 na 19 odsto. Prvo je vicepremijer Vujica Lazović najavio da će to biti prije turističke sezone, sa komentarom da “turisti treba da podnesu dio tereta”. Onda je ministar turizma Branimir Gvozdenović sabrao dva i dva, znajući da je kriza svugdje, a povećanje PDV-a bi samo otjeralo turiste. Realno bi, sve su prilike, bilo povećanje poreza u trećem kvartalu.

To bi bila bolja solucija i sa makroekonomske tačke gledišta, jer treba očekivati skok cijena robe i usluga od najmanje pet odsto, na godišnju inflaciju od 5,1 odsto. Crna Gora ima problem što skoro sve uvozi, pa tako uvozi i inflaciju iz susjednih zemalja, koje imaju svoju valutu i valutnom akrobatikom pokušavaju da ublaže posljedice krize.

Sve što se dobije povećanjem PDV-a, računa se oko 40 miliona eura, otići će na isplaćivanje CEAK-a ruskog tajkuna Olega Deripaske, koji je odlučio da izađe iz KAP-a, uz cijenu od 51 milion eura. Vlada smatra da je u redu da ga ispratimo tako što ćemo otplatiti njegov kredit ruskoj VT banci i preuzeti dug od 250 miliona. Ruski menadžment, naime, od 2008. ne plaća ništa, osim neto zarade zaposlenim, tako da su dužni 60 miliona za struju, 20 miliona za porez…. Uz to su tekuće troskove KAP-a vodili kao investicije. Ova je privatizacija zaslužila svoje mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda.

Ponedjeljak, 22. april

Danas smo saznali da je prije pet dana došlo upozorenje iz Srbije, koja je regulator energetskog sistema za Crnu Goru, Srbiju i Makedoniju, da je krajnje vrijeme da se ugovorom reguliše potrosnja električne energije u KAP-u, koji nema ugovor o snabdjevanju od 1. oktobra prošle godine, zbog duga od 44 miiona eura Elektroprivredi. Do Nove godine KAP je napravio devet miliona eura državnom Montenegrobonusu, koji je nakon raskida ugovora sa EPCG nastavio da ga snabdjeva, a od tada do sada krade struju sa prenosnog sistema.

KAP

KAP

Upozorenje je došlo taman kad je skupštinski kolegijum trebalo da odredi datum rasprave o KAP-u, na kojem bi trebalo donijeti konačnu odluku o budućnosti te fabrike. Tačnije izabrati između zaključaka koje je predložila Vlada, opozicioni SNP, Demokratski front i Pozitivna.

Danas, međutim, na kolegijum nisu došli predstavnici DF-a, koji bojkotuju rad Skupštine, ali ni SDP-a, kao ni predsjednik parlamenta i njegovi zamjenici Ranko Krivokapić, Željko Šturanović i Branko Radulović. Odluka je odložena. I tako 75 dana, što građane samo za struju košta sedam miliona eura.

Suočena sa katastrofalnim posljedicama ove privatizacije, Vlada je odlučila da poslovnu politiku najveće crnogorske fabrike prepusti Skupštini. Takav institucionalni gaf odmah je povukao za sobom lavinu. SNP se, zaključima o budućnosti KAP-a, koji su prošli matični parlamentarni odbor, umiješala u poslovnu politiku Elektroprivrede, tražeći da omogući urednim platišama deset odsto popusta, a da siromasima oprosti dug. To se nije radilo ni u vrijeme komunista – da zakonodavni organ upravlja privrednim preduzećem.

Utorak, 23. april

Divan dan, a ja melanholična. Melanholija je kod mene obično vezana za kraj septembra, kad se cijela priroda sprema za zimsku hibernaciju, pa me taj osjećaj usred proljeća iznenadio.

A onda sam shvatila. Nakon duže vremena prošetala sam dijelom grada gdje je nekad bilo sjedište sad već ugašenih medija. Sa kolegama koji su u njima radili često sam sjedila u okolnim kafićima. Bila su to dobra vremena razmjene mišljenja, diskusija, tumačenja šta se iza brda valja.

Dio zgrade u kojoj je nekad bila Televizija in sad je prazan. Najveći dio kolega se poslovno udomio u drugim medijima, ali to nije isto. Malo dalje, prazne prostorije Elmaga, a još dalje nekadašnja redakcija beogradske Bete, koja se sada prodaje...

Nedavno je stigla vijest da je prestalo emitovanje radio Vijesti, a ta medijska kuća, koja ima svoj dnevni list, portal i televiziju, prolazi kroz težak poslovni period i otpušta ljude.

Teško mi pada da se ljudi iz ceha kojem pripadam nalaze u situaciji da ne znju šta će sutra biti.

To me podsjetilo i na tužnu činjenicu da je kod nas u medijskom svijetu, koji broji 3,5 hiljada zaposlenih, astupilo doba kad je sve manje cehovske solidarnosti, a sve više potrebe da se napadnu kolege neistomišljenici, ili kolege koji rade u medijima čija uređivačka politika podržava opoziciju ili vlast.

Najprije smo imali jedno samoregulatorno novinarsko tijelo, koje je kritikovalo samo neistomišljenike. Potom smo osnovali dva, a onda je jedna strana odustala od samoregulacije.

Pretpostavljam da je, zbog neregulisanog društvenog i materijalnog položaja, došlo do polarizacije, koja je nastavak podjela medju kolegama još od vremena posljednjeg balkanskog rata prije 23 godine.

Uvijek mi je bilo lako u razgovoru i međusobnim odnosima prevladati ideološke i identitetske razlike. Sad, kad te razlike povlače materijalne benefite, situacija je ozbiljnija. Pokušaj da se napravi najnoviji, četvrti sindikat novinara Crne Gore, čini mi se da je u startu osuđen na propast.

Na um mi padaju pokojni kolege Vesko Tomović i Čedo Prelević. Jedan okrenut Cetinju, drugi Beogradu. Zajedničko im je bilo skoro sve ostalo - ljubav prema ovom poslu, kafana, kozerija, dobro zezanje, brz um...

Srijeda, 24. april

Prva banka

Prva banka

Konačno smo saznali zašto je premijer Milo Đukanović prošle sedmice prodao svoj udio u bratovoj Prvoj banci za milion eura, po cijeni skoro duplo većoj od knjigovodstvene. Dodijalo mu, kaže, da ga prozivaju u javnosti zbog konflikta interesa, a i shvatio da će mu raniji poslovni planovi propasti. Promijenilo se, veli, poslovno okruženje, a on će biti premijer najmanje do 2016. godine. Jedino nismo saznali ko je to preplatio njegov udio u banci.

Dobra vijest za radnike KAP-a, ali i sve građane, koji dnevno samo struju za tu fabriku plaćaju 93 hiljade eura. Poslanici u parlamentu su odlučili da se u utorak, 30. aprila uhvate u koštac sa tim problemom i ne izadju iz zgrade Skupštine dok ga konačno ne riješe.

Do ponoći, ako treba, vele.

Na festivalu nekretnina i investicija premijer je kazao da će sve uraditi da privuče investitore, uključujući i zadržavanje niskih poreskih stopa. Dodao je kako najavljeno povećanje PDV-a na 19 odsto nije gotova stvar, upravo zbog stranih investitora.

Problem je što on strane investitore vidi samo kao graditelje luksuznih hotela, koji zaista nedostaju crnogorskoj turističkoj privredi, posljednjih šest godina orjentiranoj na gradnju apartmana za tržište na primorju.

Odavno je zaključio da za gradnju drugog bloka termoelektrane u Pljevljima neće naći starnog ulagača, pa taj posao preuzima poludržavna Elektroprivreda, u kojoj je drugi valsnik italijanska kompanija A2A, većinsko vlasništvo gradova Milano i Breša.

Za izgradnju autoputa, tačnije dionice od Podgorice do Mateševa, moraće se zadužiti država. Taj je put neophodan, jer je cesta kroz kanjon Platije postala krajnje nesigurna, a glavna je prometna državna žila kucavica. Prema novom planu, treba graditi brzu cestu, koja je preliminarno trebalo da košta pola milijarde.

Osupnula me najava kineskih kompanija da bi to trebalo koštati 300 miliona više, a oni u miraz donose niskokamatni zajam tamošnje banke, u okviru 12 milijardi investicija, koje je kineska vlada planirala za region jugoistočne Evrope.

Uz sadašnji dug od 2,3 milijarde, plus preuzimanje 300 miliona duga KAP-a, plus ove dvije investicije, javni dug bi znatno nadmašio crnogorski BDP, koji se kreće oko 3,3 milijarde.

Je li hrabrost ili ludost da u krizno vrijeme država koja nema realnu ekonomiju uleti u toliki dug. Svaki od ova dva projekta, autoput i drugi blok termoelektrane, znači spašavanje ove male ekonomije na kratak rok. A šta je sa dugim rokom – ko će to vraćati.

Četvrtak, 25. april

Kompanija Adriatic properties, koja upravlja biserom crnogorske turističke ponude, gradom hotelom Svetim Stefanom, najavila je danas da će hotel biti otvoren cijele sezone. To je prvi put, šest godina od privatizacije, da je Svetac spreman za turiste.

Čovjek bi rekao da je renoviranje grada na otoku bilo temeljito, ali avaj. Kompleks Svetog Stefana, koji obuhvata grad hotel, hotel Miločer i Kraljučinu plažu, tri restorana, tri plaže, parkove i SPA centar i u kojem tokom sezone, prema janavama treba da radi 350 zaposlenih, treba da se održava od 58 apartmana. Iili 116 gostiju.

Pri tome, cijene noćenja, koje se kreću od 900 do 3.500 eura, teško da mogu da omoguće plaćanje svih troškova i profitabilno poslovanje kompleksa. Tim prije što se kompanija zadužila 37 miliona eura kod Evropske banke za obnovu i razvoj, uz garanciju crnogorske vlade. Prije ulaska ovih vladinih strateških partnera samo Sveti Stefan je imao 200 apartmana, a sada četiri puta manje.

Na sudovima u Crnoj Gori svi vode sporove sa Adriatic properties-om, od kompnija koje su učestvovale u renoviranju i namještanju soba, preko Elektroprivrede,, Vodovoda i kanalizacije, do radnika i Budvanske rivijere, kojoj kao vlasniku kompleksa zakupac Adriatic properties duguje dvije i po kirije.

Svjestan problema, zakupac je uspio da kod Vlade izdejstvuje smanjenje kirije za skoro milion i produženje zakupa sa 30 na 42 godine. Valjda će im to biti dovoljno da umjesto hotela Kraljičina plaža izgade stanove za prodaju na tržištu, kako su planirali.

I ovo je privatizacioni aranžman za Ginisa.

A naš premijer juče kaže kako nam nedostaje hotela. I nije ništa pogriješio, osim što njegova vlada odobrava graditeljima da grade kondo, apart, boutique hotele, zapravo stambene zgrade sa apartmanima za tržiste. Herceg Novi, na primjer, sada im manje hotela nego nakon drugog svjetskog rata.

Petak, 26 april

Sedam predsjednika, ili članova predsjedništva iz četiri balkanske zemlje do sada se izvinilo zbog užasa posljednjeg balkanskog rata, započetog prije 23 godine. Posljednje je izvinjenje predsjendika Srbije Tomislava Nikolića, koje je iznenadilo većinu na Balkanu. Vjerovatno zbog njegove političke prošlosti i članstva u radikalnoj stranci.

Prvi je sezonu otvorio tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je "izrazio žajenje" zbog učešća crnogorskih trupa na dubrovačkom ratištu u ljeto 2000. Dvije godine kasnije uslijedilo je izvinjenje tadašnjeg predsjendika Hrvatske Stjepana Mesića i tadašnjeg predsjednika tadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozara Marovića. Oni su istovremeno uputili uzajamno žaljenje zbog svih zla i štete koje su građani dvije države uradili jedni drugima.

Potom je izvinjenje 2007. izvinjenje građanima Hrvatske uputio tadašnji predsjendik Srbije Boris Tadić.

Tri godine kasnije, građanima sadašnji hrvatski predsjednik IIvo Josipović se izvinio Srbima, žrtvama rata u Hrvatskoj, ali i Bosancima za učešće Hrvatske u politici podjele BiH 90-tih godina. Iste godine se i sin Alije izetbegovića, Bakir, izvinio za svakog nevinog čovjeka kojeg je ubila Armija BiH.

Samo Tadić i Josipović nijesu aktivno učestvovali i politici za koju su se kasnije izvinjavali.

Porodicama i preživjelim žrtvama tog krvavog sukoba vjerovatno izvinjenja nijesu dovoljna, ali predstavljaju satisfakciju. Ostalima je to konačno otvorilo put u neku novu budućnost. Dio, hoću da vjerujem većina građana sa Balkana, je odahnula. Dio, hoću da vjerujem manjina, mora da se navikne na ideju da ne mrzi komšije jer su druge vjere i nacije.

Put do tolerancije nije samo dijalog, već i dobra šala. Kad ljudi uspiju da se šale na svoj i račun svoje vjere i nacije, znači da su uspjeli da prevladaju barijere koje im godinama postavljaju nacionalisti svake vrste.

Jutros kad ne muž dovezao do redakcije, kolega se našalio riječima. "E da se Vojo oženio Crnogorkom, do sada bi sigurno bio udovac, ali ste vi Hrvatice nedoder".
XS
SM
MD
LG