Dostupni linkovi

logo-print

Godinama su prosvjedovali na tuzlanskim ulicama. Zbog njihove obespravljenosti prošle godine došlo je do socijalnih nemira. Ni trodnevno pješačenje do granice s Hrvatskom nije im pomoglo da vlasti iznađu sluha za njihove probleme – da ih se vrati na posao i uveže radni staž. Vlasti su ih onda optužile da su najveći neradnici. A oni da bi dokazali suprotno vratili se u pogone kako bi dokazali da žele raditi. Radnici Dite, Aide i Tvornice transportnih uređaja (TTU) nekoliko dana već proizvode bez plaća i poručuju - sami će dignuti svoje tvornice na noge.

Radnici Dite samo pet dana nakon što su sami pokrenuli proizvodnju ne znaju kako odgovoriti potrebama tržišta. Mislili su da će trideset radnika biti sasvim dovoljno. Međutim, u BiH nema trgovačkog lanca koji se nije uključio u otkup poznatog 3de- a, Ide.

Sudbina svake fabrike je u rukama radnika. Jedna od parola koje smo mi nosili je "Fabrika radnicima!". Dok je bio radnički savjet radnici su radili i fabrike su radile. Radnici su o svemu odlučivali. Kažu da je ovo kapitalizam. Mi nismo bili upoznati s kapitalizmom. Ali ovo kod nas ne znam šta je, nešto što svjesno uništava komplet privredu“, rekla nam je radnica "Dite" Emina Busulađić.

I 130 radnika Tvornice obuće Aida vratilo se u pogone. Bez plaća, toplog obroka i prevoza. Sve kako bi Aidu spasili od potpunog propadanja.

„Pokušavamo spasiti Aidu. Borit ćemo se na sve moguće načine da spasimo svako radno mjesto. Nama se čak nudi, ako Aida nastavi raditi da se prime ljudi s biroa. Tako nam obećavaju. Aida ima ugovor s Intralom. Ovdje dolazi Intral i mi ćemo sigurno posla imati. Sada molimo Vladu da što prije završi ovaj proces uvezivanja radnog staža. I da nam pomogne da nam daju za kartu i hranu. Da ljudi ne rade gladni“, istaknuo je radnik "Aide" Tomo Galušić.

Nekoliko mjeseci na ulici su bili i radnici Tvornice transportnih uređaja jer ih je Vlada TK ostavila bez igdje ičega. A onda im je obećano po 70 eura pomoći. Pomoć su primili, ali za njih je i to malo novca bilo dovoljno da se vrate za mašine.

„Mi smo se vratili u pogone kako bismo dokazali Vladi da TTU može raditi i da rješenje nije stečaj. Rješenje za TTU je samo otvaranje novog računa. Posla ima i kupaca ima. Račun se može otvoriti. Ja kao sindikalac bi znao kako ga otvoriti, a premijer Gutić to još bolje zna. Mi hoćemo raditi, nećemo u stečaj. Za nas nije premijer Vlade koji gura firmu u stečaj“, rekao je predsjednik Sindikata TTU-a Mehmed Terzić.

Pritisci i opstrukcije

Povratak samoinicijativno za mašine novi je oblik radničkog prosvjeda, ali i jasna poruka vlastima da je na njima ključni korak – hoće li dopustiti da i Dita i Aida i TTU poput Guminga završi u starom gvožđu ili će radnicima pružiti ruku spasa.

„Uvijek ima dobrih i zlih ljudi. To je problem ove Bosne. Problem je Bosne što pojedini mali ljudi nisu svjesni da bez proizvodnje nema budućnosti. Na kantonu imamo 107.000 ljudi koji su nezaposleni. Gdje će ljudi raditi? Ja sam rekao premijeru ovo je sada životna šansa da nam djeca ne idu u Njemačku. Nama ovdje fale tehnolozi, elektroinžinjeri, mašinski inžinjeri, ekonomisti. Nama taj kadar fali. Mi imamo znanje i imanje da sve možemo proizvesti“, rekao je radnik Dite Dževad Mehmedović za RSE.

No pritisci i dalje dolaze. Mnogo je onih čak i među radnicima koji proizvodnju ne podržavaju. Naprotiv. Opstruiraju je. Stoga radnici koji su se vratili u tvornice sada više strahuju od svojih kolega nego od vlasti.

„Mnogo je pritisaka, ali moja leđa su dovoljno snažna da sve to mogu istrpiti. Moramo se na sve moguće način boriti. Svjesni smo mi da je protiv nas politika i da imamo neprijatelje. Ali i neprijatelji moraju znati da imaju protivnike“, istaknula je Busulađić.

Jasminka Delić, bez čije nadležnosti nekada niti jedan deterdžent nije smio biti pušten u promet kaže da će već za godinu dana najveća tvornica deterdženata u BIH početi upošljavati tehnologe, mašince, inžinjere.

„Mi moramo ići naprijed i svjesni smo da ima onih koji nas guraju natrag. Ali ne damo se. Mi moramo biti ti koji ćemo i te što nas pokušavaju gurnuti nazad prikačiti za nas da idemo naprijed. Nema više osvrtanja unazad", naglašava Delić.

Sve ove tvornice i njeni radnici prije godinu dana doveli su do organiziranja građana u plenume koji danas okupljaju intelektualnu elitu Tuzle. Mirza Ćatibušić, tuzlanski glumac, već priprema reklamu za Ditu.

„Ovo je za mene najbolji, najgenijalniji oblik borbe za radnička prava. Nije destruktuivan. Ne uključuje nikakvo rušenje niti paljenje. Uključuje građenje odnosno paljenje mašina", kaže Ćatibušić.

Bude li namjera radnika ostvarena potpuno, a vlasti pokažu volju da pomognu Tuzla bi opet mogla biti industrijsko središte i tako nastaviti ispisivati stranice svoje slavne povijesti.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG