Šest nekadašnjih pripadnika Armije BiH zbog ratnih zločina nad Srbima osuđeno je na ukupno 30 godina zatvora.
Prvo je Sud BiH osudio trojicu bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH ukupno na 25 godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima u Bihaću i Cazinu, a potom je Kantonalni sud u Tuzli za zločin protiv civilnog stanovništva u okolini Srebrenika osudio trojicu pripadnika nekadašnje Armije BiH.
Iako pozdravljaju presude zbog ratnog zločina na Srbima, udruženja porodica žrtava nisu u potpunosti zadovoljna procesuiranjem ratnih zločina. Ističu da je privođenje odgovornih za stradanje Srba u proteklom ratu sporo, te da su srpske žrtve diskriminisane u odnosu na žrtve druga dva naroda.
Zbog ratnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u Bihaću i Cazinu, Sud BiH prvostepenom presudom osudio je Mehura Selimovića i Adila Ružnića na po osam godina zatvora, dok je Emir Mustafić osuđen na devet godina. Sudsko vijeće Suda BiH utvrdilo je da su trojica bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH od 1994. do 1996. godine odgovorni za fizičko i psihičko zlostavljanje zatvorenika srpske nacionalnosti u Bihaću i Cazinu.
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović kaže kako je djelimična satisfakcija porodicama žrtava zločina moguća jedino kada se Atif Dudaković, tadašnji komandant Petog korpusa Armije BiH, uhapsi i procesuira:
„Već imamo nekoliko pojedinačnih i grupnih presuda koje sigurno vode ka onome ko je izdavao naređenje, odnosno nije preduzimao mjere da spriječi takve zločine, koji su evidentni. To dokazuje upravo i ova zadnja presuda. Dudaković je u pitanju jer je on vladao situacijom, odlučivao o životu i smrti u tom regionu u toku rata.“
Komandnu odgovornost za nekoliko ratnih komandanata i generala godinama traže iz udruženja srpskih žrtava. Predsjednik Saveza udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić ističe kako je evidentan neujednačen tretman osumnjičenih za zločine iz srpskog u odnosu na bošnjački narod:
„Oficiri Armije BiH i oficiri Vojske RS po istoj komandnoj odgovornosti, na istim položajima - a oficir Vojske RS dobija 20, 30 godina zatvora, a oficir Armije BiH bude pretežno oslobođen ili dobije godinu, dvije zatvora, što je nedopustivo.“
Zahtjev za pravednim tretmanom svih žrtava
Do sada je nekoliko generala nekadašanje Armije BiH bilo uhapšeno u zemljama Evrope. Međutim, oslobođeni su odgovornosti za ratne zločine. Zbog toga, ali i, kako kaže Milan Mandić, sporosti procesuiranja odgovornih za stradanje Srbe u proteklom ratu, porodice žrtava u Republici Srpskoj su frustrirane:
„Zato smo za to da se svi ratni zločini u BiH, bilo nad kim da su načinjeni - a mi zaboravljamo da je ratnih zločina bilo u BiH svih nad svima - procesuiraju, a ne samo birati određene predmete, procesuirati ih, a ostale gurati u ladice i zaboravljati te ratne zločine.“
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva Nedžad Orić iz Srebrenice osuđen je na tri godine, a po jednu godinu zatvora dobili su Hamed Salihović i Azem Ahmić iz Bratunca. Kantonalni sud u Tuzli utvrdio je da su u julu 1995. godine u okolini Srebrenika izvršili napad na Stevu Tešića nanijevši mu teške tjelesne povrede usljed kojih je preminuo.
Iako podržava svaku osudu ratnog zločina, Nedeljko Mitrović, iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, ističe kako ne može biti zadovoljan procesuiranjem ratnih zločina nad srpskim narodom jer smatra da su srpske žrtve diskriminisane u odnosu na bošnjačke i hrvatske. Kaže da će ih zadovoljiti samo pravedan i pravičan tretman svih:
„Nas najviše zabrinjava, frustrira to što se čak ignoriše pokušaj da se pokrene tužilačka odluka. Samo pokretanje tužilačke odluke ne znači da je neko odgovoran. Bilo je slučajeva oslobađanja. To mi prihvatamo - jer ako je u sasvim korektnom, pravnom procesu utvrđeno da neko nije dogovoran, pa ne može se osuđivati neko ko nije odgovoran. To je suština - znači pravda za sve i satisfakcija za sve žrtve rata.“
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, u proteklom ratu stradalo je oko 5.600 Srba. Član kolegija direktora Instituta Milutin Mišić kaže da se još uvijek traga za više od hiljadu osoba srpske nacionalnosti:
„Pronađeno je i identifikovano oko 3.960, a blizu 1.700 se vode i dalje kao nestali.“
Prije nešto više od mjesec održana je sjednica Nadzornog tijela za praćenje provođenja Strategije za rad na predmetima ratnih zločina Visokog sudskog i tužilačkog vijaća BiH. I na ovom sastanku predstavnici institucija RS iskazali su nezadovoljstvo dosadašnjim provođenjem Strategije.
Vijeće Ministara BiH podsjetilo je na potrebu za potpunim poštivanjem principa jednakosti građana pred zakonom. Također, od nadležnih organa na svim nivoima vlasti zatraženo je da obezbijede finansijske i kadrovske resurse potrebne za adekvatno i blagovremeno procesuiranje predmeta ratnih zločina.
Ukoliko se ta sredstva u narednom periodu ne obezbijede, ozbiljno se dovodi u pitanje implementacija Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, naročito u tužilaštvima i sudovima u entitetima.
Prvo je Sud BiH osudio trojicu bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH ukupno na 25 godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima u Bihaću i Cazinu, a potom je Kantonalni sud u Tuzli za zločin protiv civilnog stanovništva u okolini Srebrenika osudio trojicu pripadnika nekadašnje Armije BiH.
Iako pozdravljaju presude zbog ratnog zločina na Srbima, udruženja porodica žrtava nisu u potpunosti zadovoljna procesuiranjem ratnih zločina. Ističu da je privođenje odgovornih za stradanje Srba u proteklom ratu sporo, te da su srpske žrtve diskriminisane u odnosu na žrtve druga dva naroda.
Zbog ratnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u Bihaću i Cazinu, Sud BiH prvostepenom presudom osudio je Mehura Selimovića i Adila Ružnića na po osam godina zatvora, dok je Emir Mustafić osuđen na devet godina. Sudsko vijeće Suda BiH utvrdilo je da su trojica bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH od 1994. do 1996. godine odgovorni za fizičko i psihičko zlostavljanje zatvorenika srpske nacionalnosti u Bihaću i Cazinu.
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović kaže kako je djelimična satisfakcija porodicama žrtava zločina moguća jedino kada se Atif Dudaković, tadašnji komandant Petog korpusa Armije BiH, uhapsi i procesuira:
„Već imamo nekoliko pojedinačnih i grupnih presuda koje sigurno vode ka onome ko je izdavao naređenje, odnosno nije preduzimao mjere da spriječi takve zločine, koji su evidentni. To dokazuje upravo i ova zadnja presuda. Dudaković je u pitanju jer je on vladao situacijom, odlučivao o životu i smrti u tom regionu u toku rata.“
Komandnu odgovornost za nekoliko ratnih komandanata i generala godinama traže iz udruženja srpskih žrtava. Predsjednik Saveza udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić ističe kako je evidentan neujednačen tretman osumnjičenih za zločine iz srpskog u odnosu na bošnjački narod:
„Oficiri Armije BiH i oficiri Vojske RS po istoj komandnoj odgovornosti, na istim položajima - a oficir Vojske RS dobija 20, 30 godina zatvora, a oficir Armije BiH bude pretežno oslobođen ili dobije godinu, dvije zatvora, što je nedopustivo.“
Zahtjev za pravednim tretmanom svih žrtava
Do sada je nekoliko generala nekadašanje Armije BiH bilo uhapšeno u zemljama Evrope. Međutim, oslobođeni su odgovornosti za ratne zločine. Zbog toga, ali i, kako kaže Milan Mandić, sporosti procesuiranja odgovornih za stradanje Srbe u proteklom ratu, porodice žrtava u Republici Srpskoj su frustrirane:
„Zato smo za to da se svi ratni zločini u BiH, bilo nad kim da su načinjeni - a mi zaboravljamo da je ratnih zločina bilo u BiH svih nad svima - procesuiraju, a ne samo birati određene predmete, procesuirati ih, a ostale gurati u ladice i zaboravljati te ratne zločine.“
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva Nedžad Orić iz Srebrenice osuđen je na tri godine, a po jednu godinu zatvora dobili su Hamed Salihović i Azem Ahmić iz Bratunca. Kantonalni sud u Tuzli utvrdio je da su u julu 1995. godine u okolini Srebrenika izvršili napad na Stevu Tešića nanijevši mu teške tjelesne povrede usljed kojih je preminuo.
Iako podržava svaku osudu ratnog zločina, Nedeljko Mitrović, iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, ističe kako ne može biti zadovoljan procesuiranjem ratnih zločina nad srpskim narodom jer smatra da su srpske žrtve diskriminisane u odnosu na bošnjačke i hrvatske. Kaže da će ih zadovoljiti samo pravedan i pravičan tretman svih:
„Nas najviše zabrinjava, frustrira to što se čak ignoriše pokušaj da se pokrene tužilačka odluka. Samo pokretanje tužilačke odluke ne znači da je neko odgovoran. Bilo je slučajeva oslobađanja. To mi prihvatamo - jer ako je u sasvim korektnom, pravnom procesu utvrđeno da neko nije dogovoran, pa ne može se osuđivati neko ko nije odgovoran. To je suština - znači pravda za sve i satisfakcija za sve žrtve rata.“
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, u proteklom ratu stradalo je oko 5.600 Srba. Član kolegija direktora Instituta Milutin Mišić kaže da se još uvijek traga za više od hiljadu osoba srpske nacionalnosti:
„Pronađeno je i identifikovano oko 3.960, a blizu 1.700 se vode i dalje kao nestali.“
Prije nešto više od mjesec održana je sjednica Nadzornog tijela za praćenje provođenja Strategije za rad na predmetima ratnih zločina Visokog sudskog i tužilačkog vijaća BiH. I na ovom sastanku predstavnici institucija RS iskazali su nezadovoljstvo dosadašnjim provođenjem Strategije.
Vijeće Ministara BiH podsjetilo je na potrebu za potpunim poštivanjem principa jednakosti građana pred zakonom. Također, od nadležnih organa na svim nivoima vlasti zatraženo je da obezbijede finansijske i kadrovske resurse potrebne za adekvatno i blagovremeno procesuiranje predmeta ratnih zločina.
Ukoliko se ta sredstva u narednom periodu ne obezbijede, ozbiljno se dovodi u pitanje implementacija Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, naročito u tužilaštvima i sudovima u entitetima.