Dostupni linkovi

logo-print

Slučaj iz Konjević Polja: Diskriminacija i dalje stanuje u bh. školama


Protest u Sarajevu, 24. septembar 2013. Fotografije uz tekst: Dženana Karabegović

Protest u Sarajevu, 24. septembar 2013. Fotografije uz tekst: Dženana Karabegović

Već četvrtu sedmicu djeca bošnjačke nacionalnosti u Konjević Polju kod Bratunca, mjestu koje pripada Republici Srpskoj, ne idu u školu, jer njihovi roditelji traže uvođenje nacionalne grupe predmeta. Njihova profesorica na nastavu dolazi iz Srbije i predaje ekavicom, srpski jezik, u školi u kojoj su sva djeca bošnjačke nacionalnosti. No ovo nije jedina diskriminacija u Bosni i Hercegovini.

Već 20 godina u Federaciji BiH postoje „dvije škole pod jednim krovom“, u kojima su djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti i fizički odvojena. Svi ovi problemi u bh. obrazovnom sistemu se ne rješavaju, za što su krive vlasti koji ovakvu politiku podržavaju. Jer da nije tako, pitanje segregacije i diskriminacije u 21. vijeku u BiH bi već bilo riješeno.

Segregacija i diskriminacija u obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini nije nikakva novost. S vremena na vrijeme se aktuelizira, a posljednji put početkom septembra, kada su roditelji bošnjačke nacionalnosti u Konjević Polju, selu nedaleko od Bratunca, zabranili djeci da idu u školu.

Oni, naime, traže uvođenje nacionalne grupe predmeta, odnosno da njihova djeca uče prema planu i programu Tuzlanskog kantona. U prevodu to znači da umjesto srpskog uče bosanski jezik, te istoriju i geografiju kakvu uče djeca u Federaciji BiH.

Kako problem već četvrtu sedmicu ne mogu riješiti sa resornim ministarstvom u Republici Srpskoj, u utorak su u Sarajevu djeca i roditelji, sa transparentima, rješenje pokušali da nađu ispred zgrade državnih institucija:


Zatvaranje i razdvajanje

I dok su djeca i roditelji bili na ulici, o pitanju segregacije i diskriminacije se govorilo u zgradi državnih institucija. Ministri obrazovanja na svim nivoima vlasti u BiH su pokušali doći do zaključka kako riješiti pitanje segregacije i diskriminacije u obrazovanju.

No sudeći po izjavama koje su dali tokom sastanka, ništa bitnije u ovoj oblasti se neće promijeniti. Entitetski ministri Damir Mašić i Goran Mutabdžija:

„Pitajte ministra iz Kantona 10 kako je organizirana nastava u Drvaru, gdje djeca imaju nacionalnu grupu predmeta zato što je u Drvaru većinski srpsko stanovništvo. Za mene to nije problem srpske, bošnjačke, hrvatske ili neke druge djece - za mene je to problem djece i nas svih koji zajedno trebamo rješavati, bez obzira da li se radi o jednom ili drugom entitetu, ili o jednom ili drugom kantonu.“

„Razlog zbog čega ne može biti grupa nacionalnih predmeta od prvog do petoga razreda - i, molim vas, budimo precizni. U područnom odjeljenju u Konjević Polju postoji nacionalna grupa predmeta od šestog do devetog razreda prema nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona.“


To što djeca bošnjačke nacionalnosti u Republici Srpskoj do šestog razreda moraju učiti srpski jezik, kako to navodi ministar Mutabdžija, nije jedini problem diskriminacije u obrazovnom procesu.

Već 20 godina u Federaciji BiH postoje tzv. „dvije škole pod jednim krovom“. Djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti uče prema dva nastavna plana i programa, a čak su i fizički odvojena. I sve se to događa u 52 škole u 21. vijeku. Profesorica bosanskog jezika u Gornjem Vakufu Jasminka Drino Kirlić o tome kaže:

„Možete sad biti Kineskinja u BiH i živjeti u dijelu iznad crte, ali vi ste zna se šta - mi smo oni gore, i mi smo oni dolje, da ne budem išla u verablizaciju onoga što mi jesmo jedni drugima, od toga da smo Bošnjaci, Hrvati, katolici, muslimani, ustaše i balije. To je strašno.“

Mladi u Bosni i Hercegovini plaćaju najveću cijenu podjela koje već dvije decenije propagiraju stranke na vlasti. Iako žele promjene, mladi su nemoćni.

„Kada su veliki odmori i kada izlazimo iz kabineta, susrećemo se s njima, ali nema nikakvog kontakta, niti pozdrava. U školskom dvorištu kada je veliki odmor, oni imaju svoj dio, mi imamo svoj. Željeli smo da se to riješi, međutim, nismo uspjeli iz razloga što druga strana nije nikad dokazala nama da i oni to žele“, priča Amela Pokvić, učenica Mješovite srednje škole u Gornjem Vakufu.

To da političari ne žele da riješe pitanje segregacije i diskriminacije u obrazovnom sistemu pokazuje i primjer kako je tužbu za etničku diskriminaciju u školama, koju su usporedili sa apartheidom u Južnoj Africi, podnijela nevladina organizacija “Vaša prava”. No, pokazalo se da ni to nije bilo dovoljno. Nakon što je mostarski sud presudio protiv prakse etničke i vjerske segregacije u javnim školama, kantonalni je presudu poništio - i cijela stvar je ponovo vraćena na početak. Zbog toga Ahmet Salčin iz ove nevladine organizacije zaključuje:

„Zatvaraju se djeca jedne nacije u jedan školski sistem, druga u drugi. Ta djeca nemaju dodira, nemaju komunikacije sami između sebe, nema prema tome ni druženja. I samim tim vidimo čemu sve to vodi. Vodi razdvajanju, vodi zatvaranju. Vidite šta se stvara – stvara se razdvajanje, što je, ja mislim, i želja političkih elita.“
  • 16x9 Image

    Dženana Karabegović

    Diplomirani žurnalista. Od 1999. prelazi iz Tuzle u Sarajevo, gdje u bh. dopisništvu RSE počinje raditi kao novinarka. Obrađuje političke teme, uređuje i vodi radijske emisije i urednica je magazina TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG