Predsjednik novog Rezidualnog mehanizma Haškog suda (MMKS) Theodor Meron, imenovao je južnoafričkog suca Bakone (Justice) Molotoa kako bi istražio navodno nepoštivanje suda od strane bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte.
Meron se inače prije par dana proglasio nenadležnim za taj zahtjev za istragom kao predsjednik Haškog suda (ICTY) i prebacio ga sebi kao predsjedniku spomenutog Mehanizma, na čije je čelno mjesto također postavljen.
On se naime proglasio nenadležnim kao predsjednik Haškog suda, nakon što je specijalna komisija tročlanog sudskog vijeća koju je prvo imenovao - odlučila da je istraga Del Ponte u rukama novog Mehanizma, formiranog u srpnju ove godine sa ciljem dovršetka rada Haškog suda.
Podsjetimo, Karadžić je svoj prvi zahtjev - za istragom za nepoštivanje suda od strane Del Ponte, utemeljio na objavama WikiLeaks-a koji je objavio niz povjerljivih depeša i diplomatske korespodencije, između važnih dužnosnika suda s veleposlanicima i dužnosnicima vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Prema njima, Del Ponte je objavila 2004. godine povjerljivu listu svjedoka obrane bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, a Karadžić se pribojao da se takva praksa nastavila i do danas, jer za sporni prekršaj nitko nije odgovarao.
Odnosno izrazio je bojazan da visoki dužnosnici suda mogu i dalje dobiti uvid u njegovu listu povjerljivih svjedoka u obrani koju zastupa sam, braneći se od optužbi za dvostruki genocid, progone diljem BiH, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Objave WikiLeaksa su od velike vrijednosti za analitičare rada UN-ovog suda za bivšu Jugoslaviju, budući da su dale uvid u razloge nekih spornih sudskih odluka, kao i u sukobe između samih djelatnika suda - u vezi pogleda na međunarodnu pravdu.
Pogotovo u vezi djelovanja samog predsjednika suda Merona koji se prema depešama - nije slagao s Del Ponte, zatraživši od predstavnika SAD-a uskraćivanje potpore za idući mandat kao glavne tužiteljice.
Objavljena je i Meronova prepiska s američkim diplomatama u kojoj je otkriveno da zastupa njihovu politiku na Haškom sudu, a što je haški sudac zviždač Frederik Harhoff okarakterizirao - kao utjecaj američko-izraelskog vojnog lobija na sudske odluke što znači „sumrak za međunarodnu pravdu“.
Protiv procesuiranja svoje bivše šefice usprotivilo se prethodno haško tužiteljstvo argumentirajući da formirana komisija nema nadležnost nad novim predmetima, budući da je posao Haškog suda službeno preuzeo novi Mehanizam početkom srpnja ove godine – što je i uvaženo od strane specijalne komisije kao argument.
Budući da je predsjednik Haškog suda, kao i novog Mehanizma - Theodor Meron, komisija mu je vratila slučaj na razmatranje, a Karadžić mu uputio novi zahtjev – o imenovanju suca i amicus curie (prijatelja suda) tužitelja kako bi se istražilo navodno nepoštivanje suda od strane Del Ponte.
Meron je nakon toga odbacio zahtjev Karadžića kao predsjednik Haškog suda i nakon par dana ga odobrio kao predsjednik novog Mehanizma, imenujući suca Moloto-a kao nadležnog za istragu bivše glavne haške tužiteljice od koje se nije odustalo.
Meron se inače prije par dana proglasio nenadležnim za taj zahtjev za istragom kao predsjednik Haškog suda (ICTY) i prebacio ga sebi kao predsjedniku spomenutog Mehanizma, na čije je čelno mjesto također postavljen.
On se naime proglasio nenadležnim kao predsjednik Haškog suda, nakon što je specijalna komisija tročlanog sudskog vijeća koju je prvo imenovao - odlučila da je istraga Del Ponte u rukama novog Mehanizma, formiranog u srpnju ove godine sa ciljem dovršetka rada Haškog suda.
Podsjetimo, Karadžić je svoj prvi zahtjev - za istragom za nepoštivanje suda od strane Del Ponte, utemeljio na objavama WikiLeaks-a koji je objavio niz povjerljivih depeša i diplomatske korespodencije, između važnih dužnosnika suda s veleposlanicima i dužnosnicima vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Prema njima, Del Ponte je objavila 2004. godine povjerljivu listu svjedoka obrane bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, a Karadžić se pribojao da se takva praksa nastavila i do danas, jer za sporni prekršaj nitko nije odgovarao.
Odnosno izrazio je bojazan da visoki dužnosnici suda mogu i dalje dobiti uvid u njegovu listu povjerljivih svjedoka u obrani koju zastupa sam, braneći se od optužbi za dvostruki genocid, progone diljem BiH, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Objave WikiLeaksa su od velike vrijednosti za analitičare rada UN-ovog suda za bivšu Jugoslaviju, budući da su dale uvid u razloge nekih spornih sudskih odluka, kao i u sukobe između samih djelatnika suda - u vezi pogleda na međunarodnu pravdu.
Pogotovo u vezi djelovanja samog predsjednika suda Merona koji se prema depešama - nije slagao s Del Ponte, zatraživši od predstavnika SAD-a uskraćivanje potpore za idući mandat kao glavne tužiteljice.
Objavljena je i Meronova prepiska s američkim diplomatama u kojoj je otkriveno da zastupa njihovu politiku na Haškom sudu, a što je haški sudac zviždač Frederik Harhoff okarakterizirao - kao utjecaj američko-izraelskog vojnog lobija na sudske odluke što znači „sumrak za međunarodnu pravdu“.
Protiv procesuiranja svoje bivše šefice usprotivilo se prethodno haško tužiteljstvo argumentirajući da formirana komisija nema nadležnost nad novim predmetima, budući da je posao Haškog suda službeno preuzeo novi Mehanizam početkom srpnja ove godine – što je i uvaženo od strane specijalne komisije kao argument.
Budući da je predsjednik Haškog suda, kao i novog Mehanizma - Theodor Meron, komisija mu je vratila slučaj na razmatranje, a Karadžić mu uputio novi zahtjev – o imenovanju suca i amicus curie (prijatelja suda) tužitelja kako bi se istražilo navodno nepoštivanje suda od strane Del Ponte.
Meron je nakon toga odbacio zahtjev Karadžića kao predsjednik Haškog suda i nakon par dana ga odobrio kao predsjednik novog Mehanizma, imenujući suca Moloto-a kao nadležnog za istragu bivše glavne haške tužiteljice od koje se nije odustalo.
