Ukoliko dobije poziv za članstvo u NATO na narednom samitu Alijanse u Velsu, Crna Gora će postati članica tog vojnog saveza, ne zbog zasluga u smislu okončanja reforme bezbjednosti i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već zbog spoljnih okolnosti, odnosno krize na Krimu i tenzija koje tamo vladaju. To je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa rekao direktor ALFA centra, Aleksandar Dedović.
RSE: Kriza na Krimu natjerala je mnoge u NATO na razmišljanje da li da naredni samit u Velsu ipak bude samit proširenja. Dvije države bi mogle biti pozvane u članstvo - Gruzija i Crna Gora. Koliko je realno da zbog novonastalih okolnosti i zaista dobiju taj poziv?
Dedović: To ne bi bio prvi put da dešavanja u geopolitičkom smislu, pa i krize u različitim drugim zemljama, utiču, ne samo na povećano raspoloženje i podršku javnosti u ostalim zemljama na članstvo u nekom kolektivnom sistemu bezbednosti, koji bi pod svoj kišobran primio i ostale zemlje, nego je to bio slučaj kada su zemlje Centralne Evrope, pa i bivše Jugoslavije, primane u članstvo u NATO. Sasvim je sigurno da kriza na Krimu i veliki uticaj Rusije, kao spoljašnji faktor djeluje na neku zemlju koja pretenduje da bude članica NATO sistema.
Ilustracija
Sasvim sigurno da to može pozitivno uticati na države kao što su Crna Gora i Gruzija, koje su već na nekoliko koraka od punopravnog članstva. Gruzija nešto duže nego Crna Gora. To bi uticalo na donosioce odluka u NATO savezu, na ministre odbrane i predsjednike vlada zemalja NATO članica, da u ubrzanom procesu i proceduri donesu pozitivnu odluku. Moguće je očekivati da već iz Velsa, i Crna Gora i Gruzija, dobiju poziv za punopravno članstvo.
Na neki način to je preventivno djelovanje od ruskog uticaja, koji je poslije referenduma na Krimu, itekako jak, ne samo u dijelovima centralne, istočne i jugoistočne Evrope, nego se i cijeli svijet zamislio, a kreatori ideje slobodne i mirne EU i NATO saveza, su stavljeni pred jedan veliki ispit i jednu veliku dilemu kakvu možda nisu očekivali.
RSE: Američki senator Džon Mekejn je od predsjednika Obame već zatražio da iskoristi svoj uticaj da u Velsu, Gruzija i Crna Gora, budu najnovije članice Sjeverno atlantskog saveza.
Dedović: Sasvim sigurno da će Obama ozbiljno razmotriti prijedlog senatora Mekejna. Crna Gora bi vjerovatno bila u prilici da sačeka još par godina da bi zaslužila da dobije ovu pozivnicu, obzirom da je prije neki dan to jasno saopšteno iz ambasade SAD-a u Podgorici, gdje je pomenuta afera korupcije oko privatizacije Telekoma. Kao građanin Crne Gore se radujem članstvu u kolektivnom sistemu bezbjednosti kakav Alijansa danas nudi svojim aktualnim i budućim članovima.
Vidim da je taj put ka ozdravljenju institucija crnogorskog društva, depolitizacije državnog sistema i aparata, kao i borba protiv korupcije, na najvećem mogućem nivou. Na neki način se plašim da će biti stagnirana i možda usporena, ali nikako prekinuta. Crna Gora će, i po dobijanju pozivnice za članstvo u NATO, morati poraditi i pokazati konkretne rezultate u borbi protiv kriminala i korupcije, i to rezultate koji se mogu pronaći u samom političkom establišmentu u Crnoj Gori.
Milo Đukanović
Očekujem da će najavljena posjeta predsjednika Mila Đukanovića Vašingtonu i razgovori sa tamošnjim dužnostnicima, u prvom mjestu sa potpredsjednikom Bajednom, u nekoj bliskoj budućnosti rezultirati početkom ozdravljenja sistema crnogorske državne uprave i konkretnim rezultatima, kojima se nadam do kraja ove godine. Nadam se da će se pokazati procesiranjem i privođenjem pravdi svih onih koji su na bilo koji način učestvovali u krupnim koruptivnim radnjama kod nas.
RSE: Da li to znači da Crna Gora, po vama, suštinski nije spremna za članstvo u NATO? Iako u Alijansi cijene napredak koji je ostvaren, ipak do sada su potcrtavali to da reforme bezbjednosnog sistema nisu završene, a ukazuju, kao i Brisel, na manjkavosti u vladavini prava.
Dedović: U cijelom regionu, pa i u Crnoj Gori, je bilo napretka i drugih pozitivnih razvoja događaja, što smatram da je posebno ohrabrujuće. Napredak je sasvim sigurno, u najvećem dijelu, rezultat više diplomatskog pritisak pojedinih evropskih zemalja i neprekidnog američkog angažmana i pomoći. Crna Gora u ovom momentu nije najpozvaniji i najbolji član, ali jeste najbliži za članstvo u NATO savezu.
Očekujem od samita u Velsu da se pošalje jedna vrsta uslovnog poziva za članstvo, s tim da Crna Gora mora ispuniti i konkretne obaveze, koje se od nje već godinama traže, koje su nedvosmislene, koje su jasne i koje svako, ko to hoće i želi, može pročitati i jasno shvatiti da NATO savez želi Crnu Goru kao buduću članicu, demokratsku, slobodnu, sa zaista visokim stepenom vladavine prava, što podrazumijeva slobodu i građana i medija.
Mislim da je to jedan podstrek, dodatni motiv i impuls crnogorskim građanima, da iskoriste ovu šansu, put i proces članstva u NATO, da zajednički poradimo na sređivanju svoje kuće. U tom smislu treba koristiti sve konkretne i raspoložive mehanizme i oruđe kojima sami građani raspolažu, a to je na prvom mjestu fer, korektni, pravedni i pošteni izbori. Ono što već sedam godina u Alfa centru pokušavamo da stavimo do znanja, naročito građanima Crna Gore, je da je referendum, kao jedna od najpoštenijih i najboljih demokratskih izjašnjavanja građana, možda i najbolji alat da građani kažu šta misle o budućem članstvu Crna Gore u NATO savezu.
Ukoliko podrška javnosti ostane prilično niska kao danas, a u Vladi i Skupštini donesu odluku o članstvu u NATO, možda su onda sazreli uslovi da ovo bude tema koja će građane inicirati da razmišljaju o pitanju povjerenja i Skupštini i Vladi. Prioriteti, koje je odredila Vlada i Skupština, i u ime građana donijeli tu odluku, a građani se istovremeno ne slažu sa tim, je još jedna dobar motiv za razmišljanje crnogorskim građanima da se aktivnije uključe u aktivne društveno-političke procese i na taj način pokažu da smo zreli, i građani i država, da možemo biti dobri partneri kolegama u NATO savezu, ali i kolegama u EU.
RSE: Kako komentarišete odnos NATO prema krizi u Ukrajini? Koliko je realno moguće da se Rusija, odnosno Vladimir Putin, zaustavi na Krimu? Postoje strahovi od nastavka prodora Rusa dublje u teritoriju Ukrajine, a zabrinute su i neke baltičke zemlje, inače članice NATO.
Dedović: Svi možemo da primjetimo da su članovi NATO i EU ipak pomalo zatečeni razvojem događaja u Ukrajini i na Krimu i konačno referendumom, čiji su rezultati pokazali, a kasnije i zvanična Moskva potvrdila, da je Krim ruski. Ruski uticaj je itekako veliki.
Zadržaću se na regiji Balkana, pa i Crnoj Gori. Crna Gora tu mora da bira između, ne samo dvije strane, nego i između dvije vrijednosti. Da li će se okrenuti vrijednostima Zapada, demokratiji i ljudskim pravima i slobodi, ili će se tradicionalno i emotivno vezati za Rusiju i ruski uticaj u Crnoj Gori. To su pitanja koja će podijeliti, ne samo građane u Crnoj Gori, nego se već dešavaju podjele u državama regiona. Mnogi čelnici i politički lideri država regiona su euforično pozdravili i čestitali Rusiji i Krimu na referendumu, a možda u ovom momentu i nisu svjesni da na određen način daju podršku samostalnosti Kosova, čemu se protive već godinama.
Zastava NATO-a
Smatram da ipak dolazi vrijeme da Crna Gora i ostale zemlje u regionu moraju jasno da zauzmu stav i definišu svoj kurs - da li će nastaviti putem ka ispunjenju uslova i standardima koje se vide na Zapadu i koje nude članstvo u NATO i EU? Mislim da više neće moći koketirati i sjediti na dvije stolice i igrati dvije paralelne partije. Dolazi vrijeme kada se mora objasniti, prvo građanima, a potom i međunarodnoj zajednici, koji je to put kojim Crna Gora želi da ide.
Ovdje imam u vidu promjene koje se dešavaju u Republici Srbiji, koja će sigurno nastaviti proevropskim putem, bez obzira što sada dio Republike Srpske i dio Kosova gledaju u Srbiju kao u neku buduću Rusiju, koja će podržati eventualne separatističke pokrete za otcepljenje Republike Srpske i sjevernog Kosova. Mislim da će se Srbija pametnom politikom prema Zapadu i pametnim potezima u komunikaciji sa međunarodnom zajednicom, odrediti da zadrži kurs ka Evropi.
Izvan regiona imamo Moldaviju, Jermeniju, Škotsku, Veneciju, Azerbejdžan i druge. Naravno da su dešavanja na Krimu probudila stare duhove, otvorila Pandorinu kutiju. Svjesni smo svi da međunarodna politika mora ići drugim pravcem i napraviti jedan snažan zaokret, a zemlje koje učestvuju u kreiranju svjetske politike, moraju biti jasnije i preciznije u svojim stavovima i namjerama.
