Dostupni linkovi

logo-print

Dan nezavisnosti BiH: Priča bez pomaka


Balansiranje između evropskog puta i unutrašnjih razmirica, nerazumijevanja i neprihvatanja istorijskih i zajedničkih datuma i vrijednosti najočitije je na primjeru 1. marta dana nezavisnosti BiH. Za jedne odlučna prekretnica u sudbini BiH i njenih građana, za druge okov koji ne prihvataju, i 24 godine nakon nezavisnosti priča je bez pomaka.

Od bivše jugoslovenske republike, preko nezavisne države koja je svoje proglašenje dočekala s barikadama i ratom, pa do države na euroatlanskom putu, suštinski se u prihvatanju 1. marta kao praznika i Dana nezavisnosti 24 godine u mnogim oblastima malo šta promijenilo.

Statistika koja govori o 64 posto građana koji su izašli na referendum o nezavisnosti, od kojih je 99 posto odabralo izlazak iz Jugoslavije, ma kako neumoljiva i danas je ostala nekima kao znamen da su se dva naroda urotila protiv jednog – srpskog.

Ipak, i Srbi su izašli na referendum, jer kako tvrde poznavaoci prilika bez pristanka dijela tog naroda ne bi bilo moguće proglasiti nezavisnost, što je potvrdila i tadašnja Evropska zajednica nazvavši referendum građanskim, a ne nacionalnim, kakvim će ga u BiH kasnije proglasiti. Ipak, jedan od osnivača SDS, pjesnik Vladimir Srebrov i 1992. je tvrdio:

„Prisustvujem ovom časnom skupu kao Srbin, da bih podvukao nešto – da na ovaj referendum će izići onaj deo Srba, onaj deo srpskih intelektualaca koji BiH smatraju svojom domovinom i svojim zavičajem.“

Uslijedile su kontrabarikade, a nedugo potom BiH je ušla u rat koji je okončan 1995. godine Dejtonskim sporazumom. Građani koji su očekivali prosperitet i tada, a i danas nisu dobili očekivani rezultat. Motivi za su, pak, za svakoga bili različiti. Na ruku nacionalistima išlo je i ubistvo srpskog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji koje se dogodilo 1. marta i koje ni do danas nije kažnjeno. Istu noć SDS je organizirala barikade na punktovima u Sarajevu, a potom i drugim gradovima, označavajući njima područja koja će kasnije proglasiti srpskim.

Oni građanske provinijencije su vjerovali u mogućnost stvaranja demokratske, cjelovite i sekularne države, rukovodstvo bosanskih Srba već se odredilo po pitanju teritorijalizacije svojih nacionalnih interesa, ali su i Hrvati u BiH, mada podržavali ideju nezavisnosti, također planirali ostvariti svoja prava na svom teritoriju. Tako je bar govorio njihov predstavnik Mate Boban. Na bovinarski pitanje koja je to BiH koja bi odgovarala hrvatskom narodu je rekao

„Suverena i nezavisna BiH, sa suverenim hrvatskim narodom što do sada nije bio“, kazao je Boban, te dodao da se „ne može biti suveren bez svog teritorija“.

Baš kao i danas, BiH je za jedne domovina, za druge tek zajednica u kojoj svi narodi nisu terirorijalno ostvareni, a treće okov kojeg se žele riješiti i nastaviti samostalno svoje postojanje.

Glasački listić sa referenduma 1992.

Glasački listić sa referenduma 1992.

Građanski je koncept izgubljen negdje usputm kaže profesorica na Univerzitetu Istočno Sarajevo Zlatiborka Popov – Momčinović.

Nema građana i građanski u pravom smislu reči. Imamo više raspršene individue. Prepustili smo svoju sudbinu političkim elitama“, ocjenjuje Popov - Momčinović.

BIH je sa dva entiteta, distriktom i deset kantona takva zemlja da je pitanje i ko je nosilac njenog suvereniteta.

„Ako se pozovemo na Karla Šmita, on kaže: 'Suveren je onaj ko može proglasiti vanredno stanje', tako da ćemo vidjeti ko je ta vlast za vanredno stanje u BiH i ko može proglasiti vanredno stanje. Po mišljenju Venecijanske komisije, a na zahtjev Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope vlast za vanredno stanje je visoki predstavnik u BiH“, navodi Lada Sadiković, profesorica sa Univerziteta u Sarajevu.

Negiranje međunarodnih faktora koji garantuju stabilnost BiH, osporavanje institucija na državnom nivou, saplitanje evropskog puta, sve je to sastavni dio bh političkog života, baš kao i osporavanje njene nezavisnosti. Predsjednik RS Milorad Dodik jedan je od najglasnijih koji je i ovaj put jasno kazao šta misli o danu koji je, definisao državu koju negira.

„Za nas 1. mart, kao bilo kakav dan važan za BiH ne postoji. Mislim da će ga opet obilježavati Bošnjaci, Hrvati koliko budu morali, a Srbi uopšte neće“, riječi su Dodika.

Mladen Ivanić

Mladen Ivanić

U stopu ga prati i član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić za kojeg, kako je rekao, taj dan ne vrijedi i za srpski narod nikada neće biti „nikakav praznik, jer naš praznik jeste 9. januar, dan kada je voljom srpskog naroda nastala Republika Srpska. Taj dan mi ćemo slaviti dok smo živi, i nikakav sud niti sudska odluka nas u tome ne mogu spriječiti"

Upravo zahvaljujući takvim stavovima u BiH je stvorena klima koja pogoduje podjelama smatra direktor Bosanskog Kulturnog centra Mario Pejić.

Mi, 24 godine nakon referenduma, imamo iluziju neovisnosti. Dakle, mnogobrojne probleme, podjelu obrazovanja na etničkom principu, nedostatak kulturne strategije na državnom nivou, evo podjela i javnih servisa...“, navodi Pejić.

Prvi čovjek Međunarodnog foruma Bosna Rusmir Mahmutčehajić kaže kako je svjestan da će uvijek biti onih koji će osporavati, ali i onih koji će braniti pluralističko društvo i državu koja ima svoju tradiciju i kulturu. Samo ako ga znamo razumjeti.

„Ništa u svijetu više ne ide protiv Bosne – osim tog što je mi ne razumijemo. Pitanje razumijevanja te velike bosanske ideje koja će okupiti svoje ljude, okupiti svoje različitosti u održivi politički sistem, je nezaustavljiv proces. Na svakom od nas je pitanje sudjelujemo li u njemu, doprinosimo li. Može to izgledati, znate, mali glas u pomrčini, mala svjetiljka u pomrčini, ali to je jedini odnos prema tom stanju u kome se nalazimo i prema boljoj budućnosti“, poručuje Mahmutčehajić čiji intervju možete pročitati OVDJE.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG