Dostupni linkovi

Dan kada je otišao šah Reza Pahlavi


Građani Teherana mašu novinama sa naslovom "Šah je otišao" 1979. godine

Građani Teherana mašu novinama sa naslovom "Šah je otišao" 1979. godine

Autor: Houshang Asadi, The Wall Street Journal, prevela: Ena Stevanović

Svega nekoliko novinskih naslova je ušlo u historiju i postalo priča sama za sebe. Naslov „Šah raft“, što na perzijskom znači „Šah je otišao“ je jedan od njih. Taj naslov se našao na naslovnoj stranici dviju najvažnijih iranskih dnevnih novina „Kayhan“ i „Ettelaat“ i to 16. januara 1979. godine nakon što je šah Muhamed Reza Pahlavi zauvijek napustio Teheran.

Naslov „Šah raft“ je sažeti prikaz pobjede revolucije. Ispisan je boldiranim perzijskim slovima veličine 84 na vrhu naslovnice novina koje su štampane u preko milijun primjeraka.

Naslov je u iranskim novinarskim krugovima pokrenuo lavinu rasprava: Ko ga je napisao? Ko ga je osmislio? Kako je do svega toga došlo?

Ovog mjeseca se obilježavaju 34 godine otkako je naslov „Šah raft“ objavljen u štampi. Ja sam u to vrijeme bio zamjenik glavnog urednika „Kayhana“. Evo čega se sve sjećam iz redakcije u Teheranu te noći:

Uredi „Kayhana“ su bili krcati cijeli dan 16. januara. Donijeli smo televizor u redakciju kako bismo pratili odlazak šaha. Novinar kojem je dodijeljena priča je bio zalijepljen za televizijski ekran u iščekivanju ishoda. Njegovi rukavi su bili zavrnuti i bio je spreman za pisanje.

Drugi novinar se nalazio na teheranskom aerodromu i izvještavao je uživo sa telefonske govornice. Tada nije bilo mobitela. Ja sam bio zadužen da proslijeđujem njegova izviješća uredništvu.

Osoblje redakcije je podsjećalo na lutajuće duhove koji prelijeću preko televizijskog prijemnika ka telefonu sve do uredničkog stola.

Na jutarnjem sastanku uredništva smo raspravljali o tome kako riješiti pitanje naslova ukoliko je šah doista napustio Iran. Hoćemo li staviti šahovo ime uz glagol „napustiti“ u jednini ili množini? U perzijskom jeziku se često koristi glagol u množini uz imenicu u jednini kako bi se iskazalo najviše poštovanje prema subjektu.

Do tada smo uvijek bili primorani koristiti glagol u množini kada smo pisali o šahu. Ali stvari su se promijenile. Rahman Hatefi, glavni urednik „Kayhana“ je na sastanku izjavio: „Jednom kada šah ode, više nema povratka. Najbolji je mrtav.“

Šah Muhamed Reza Pahlavi

Šah Muhamed Reza Pahlavi

Time je pitanje naslova razriješeno. Zabrinuti zbog mogućih posljedica, dogovorili smo se s novinama „Ettelaat“ da koristimo isti font i da štampamo novine u isto vrijeme. Sigurnost je u brojkama.

Ipak, dizajner naše naslovnice je bio uznemiren. S obzirom da je bio politički zatvorenik za vrijeme šaha, on je sanjao o ovom danu. Šetkao se po uredništvu, lančano pušeći cigaru za cigarom. Ponekad bi došao do mog stola i stavio ruke na moja ramena. Oči su mu sijale.

Niko od nas nije znao ono što danas znamo, a to je da će naslov „Šah raft“ za nas predstavljati kraj naših karijera. Niko od nas nije znao da će većina završiti u zatvoru i da ćemo biti ispitivani i mučeni. Nikad nismo mogli znati da će od 110 uposlenika koji su radili tog dana, samo jedan do danas ostati raditi u „Kayhanu“.

Oko podne sam čuo kako novinar vrišti na telefon: „Houshang, Houshang, šah je otišao!“

Nisam mogao vjerovati. „Je si li ga vidio svojim očima,“ pitao sam.

„Vidio sam svojim očima. Šah je otišao. Otišao je!“

Spustio sam slušalicu i uzviknuo: „Šah je otišao!“

Redakcija je vrvila od veselja. Kada su i „Kayhan“ i „Ettelaat“ izbacili na kioske novine sa identičnim naslovnicama, uslijedilo je slavlje diljem države. Ljudi su podizali novine i plesali na ulicama.

Jedna od starih fotografija šaha u rukama demonstranta

Jedna od starih fotografija šaha u rukama demonstranta

Dva glavna urednika koja su pratila vijesti tog dana su se na kraju dogovorili i oko drugog historijskog naslova: „Imam amad“ („Dolazi imam“), koji se odnosi na povratak ajatolaha Ruhollaha Homeinija, utemeljitelja revolucije iz Pariza.

Međutim, Islamska revolucija, koja je obećala da će iskorijeniti brutalnu diktaturu i uvesti Iran u doba slobode i pravde, nije održala svoja obećanja. Gotovo odmah nakon odlaska šaha su započeli sustavni napadi na „Kayhan“, uz demonstracije ispred naših ureda i stalne prijetnje. U roku od tri mjeseca je otpušteno gotovo čitavo osoblje „Kayhana“, uključujući i najbolje novinare u državi.

Glavni urednik Rahman je usljed mučenja preminuo u zatvoru. Drugom uredniku Gholamhusseinu Salehyariju je zabranjeno da se bavi novinarstvom. Umro je u svojoj kući, izoliran od svijeta.

A ostali? Većina nas koji smo izvještavali, pisali i dokumentirali odlazak šaha i dolazak imama je ostalo nezaposleno, prognano ili smo živjeli nomadskim životom. Kada je nekoliko godina nakon revolucije zloglasni isljednik imenovan za glavnog urednika „Kayhana“, mi novinari smo morali postati trgovci ili prodavači sladoleda. Mnogi su napustili državu.

Da smo samo znali, kada smo štampali „Šah raft“ da iza vrata naše redakcije vreba zla sila, spremna da zgniječi sva obećanja za promjene. Prije 34 godine ni ja ni Rahman ni Gholam ni bilo ko iz redakcije nije mogao predvidjeti šta će se dešavati u Iranu. Očekivali smo slobodu, a umjesto toga smo dobili vjersku diktaturu.

Još uvijek vidim Rahmanove ruke kako ispisuju kultni naslov. Još uvijek čujem Gholama kako daje naredbe redakciji. Živim za dan kada će se iranski novinski urednici dogovoriti i objaviti još jedan veliki, boldirani zajednički naslov: „Nema više diktature. Stigla je sloboda. Konačno."

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG