Dostupni linkovi

logo-print

Da li biste se ispovijedili virtualnom psihologu


Ilustracija

Ilustracija

Autor: Alix Spiegl (prevela: Ena Stevanović)

Njena kosa je smeđa i zavezana u rep. Obučena je u plavu majicu, bež džemper i na vratu nosi tanki zlatni lančić. Prvi put je upoznala čovjeka koji sjedi preko puta nje, gleda u njega znatiželjnim očima.

„Pa kako ste mi danas?“ pita oprezno, pokušavajući izgraditi odnos.

„Dobro sam,“ odgovara on treptajući očima.

„To je dobro,“ nastavlja ona. „Odakle ste porijeklom?“

„Iz Los Angelesa,“ odgovara on, na šta se ona blago nasmijala.

„Oh“, kaže ona iznenađenim glasom. „I ja sam iz Los Angelesa.“

Ona jeste iz Los Angelesa. Ona je kreirana u Los Angelesu i živi svoj život na kompjuterskom ekranu u laboratoriji Univerziteta u Južnoj Kaliforniji. Ona nije stvarna žena već virtualna, stvorena da razgovara s ljudima koji imaju emocionalne probleme.

Njeni tvorci smatraju da će njena sposobnost da sluša i razumije promijeniti način na koji se prakticiraju tretmani u oblasti mentalnog zdravlja. Njeno ime je Ellie.

Projekt čiji je Ellie rezultat je počeo prije dvije godine na Institutu za kreativnu tehnologiju Univerziteta u Južnoj Kaliforniji. Dva znanstvenika su posebno zaslužna za njeno postojanje: psiholog Albert Rizzo i kompjuterski znanstvenik Louis-Philippe Morency.

Rizzo i Morency su proveli mjesece radeći na svim elementima Elline prezentacije i interakcije sa pacijentima, eksperimentirajući sa nizom različitih osobnosti, glasova i stilova odijevanja.

„Sve je promišljeno,“ kaže Morency. Naprimjer, kada pacijenti pričaju, Ellie ih potiče da nastave s dobro tempiranim „aha“, baš kao što to čine i pravi psiholozi.

„Snimili smo više od 200 ovih aha zvukova jer oni su vrlo moćni. Jer obično aha i tišina, ako se iskoriste u pravo vrijeme mogu biti jako učinkoviti. Dakle, proveli smo puno vremena radeći na ovim detaljima,“ rekao je Morency.

No najvažnija stvar vezana uz Ellie nije njena nježna podrška ljudima koje su znanstvenici doveli u laboratoriju kako bi razgovarali s njom. Njena stvarna vrijednost i razlog zašto je kreirana leži u njenoj sposobnosti da analizira hiljade različitih stanja tih ljudi.

Ispod ekrana na kojem se nalazi Ellie su postavljena tri uređaja, video kamera koja prati izraze lica osobe koja sjedi nasuprot ekrana, senzor koji prati pokrete i geste i mikrofon koji bilježi sve modulacije i ton glasa pacijenta. Cilj je, kako kaže Rizzo, analizirati gotovo mikroskopski detaljno način na koji ljudi govore i kreću se odnosno čitati njihov govor tijela.

„Možemo promatrati položaj glave i očiju,“ kaže Rizzo. „Da li je glava nagnuta prema naprijed. Da li je statična i fiksirana? Ellie zapravo prati i analizira oko 60 različitih značajki, od pokreta tijela i lica do različitih aspekata glasa."

Teorija koja stoji iza svega toga tvrdi da se detaljnom analizom glasa i pokreta može dobiti uvid u emocionalna stanja ljudi.

„Znate, ljudi neprestalno upravljaju svojim ponašanjem. Oni imaju svoje stvarno ja i ja koje žele projicirati u svijet. Znamo da tijelo pokazuje stvari koje ljudi često pokušavaju prikriti,“ kaže Rizzo.

Morency kaže da strojevi izvrše 30 mjerenja u sekundi ili oko 1800 mjerenja u minuti. Doslovno svaki treptaj, pauza i verbalni znak se snima i kasnije analizira.

Kao uzorak krvi

Ellie je prvobitno naručilo američko Ministarstvo odbrane. Nakon angažmana u Iraku i Afganistanu, vojska je bila zabrinuta zbog sve većeg broja samoubistava. Vojnici ne žele uvijek priznati da imaju problema pa će možda njihova tijela reći nešto što riječi neće.

Ellie je programirana da nakon svake sesije izbaci izvještaj. Za svaki indikator se prikazuju tri stvari. U izvještaju je prvo prikazano fizičko ponašanje osobe koju je Ellie upravo intervjuirala, naprimjer koliko puta se nasmijala i koliko dugo. U izvještaju je zatim prikazano koliko dugo se u prosjeku smiju zdrave osobe, a koliko depresivne.

Zapravo, radi se o vizualizaciji ponašanja osobe koje se upoređuje sa ponašanjem populacije depresivnih i nedepresivnih osoba.

Ako je fizičko ponašanje osobe slično ponašanju depresivnih osoba, ta osoba će onda biti označena.

Ne radi se o tome da će Ellie zapravo vršiti dijagnozu i zamijeniti stvarne terapeute.
Ona je tu da terapeutima da uvid u stanje, dajući im neke objektivne mjere.

„To je kao uzorak krvi. Pošaljete ga u laboratoriju i dobijete rezultat. Osobe koje rade dijagnozu su još uvijek liječnici, ali oni koriste ove objektivne mjere kako bi uspostavili dijagnozu,“ kaže Morency.

Naravno, ovaj projekat je pokrenuo mnoga pitanja. Čak i na praktičnoj razini postoje mnoge prepreke za njegovu implementaciju. Jeff Cohn, posiholog sa Univerziteta u Pittsburgu koji se bavi odnosom između pokreta i emocija kaže da je interpretacija govora tijela, glasa i lica izuzetno komplicirana.

„Osobe se uveliko razlikuju u tome koliko su ekspresivne. Znate, ako sam ja vrlo ekspresivna osoba koja se često smije, čak i kada se manje smijem jer sam depresivan, još uvijek se smijem više nego neka šutljiva i izrazito emotivna osoba,“ objašnjava Cohn.

„Stoga, smatram da je malo vjerojatno da će nam lice ili glas dati sigurne i tačne informacije,“ dodaje on.

Međutim psiholog Rezzo smatra da će ova tehnologija promijeniti oblast mentalnog zdravlja.

„Vi možete biti istrenirani zdravstveni radnik ili psiholog i pokušati biti što objektivniji, ali sve to je veliki izazov. Vi ćete uvijek biti pristrani. Ono što kompjuteri nude jeste sposobnost da analiziraju ogromnu količinu podataka i da u tome pronađu obrasce, što mislim da daleko nadmašuje obični mozak smrtnika.“

Ellie će ovog ljeta biti testirana. Naspram nje će sjediti deseci veterana iz Afganistana i Iraka.

Ona će ih pitati o njihovim životima i potaknuti ih da se otvore.

Onda će u tišini izmjeriti njihove odgovore.
XS
SM
MD
LG