Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorska porodilišta: Nehuman odnos i neuslovnost


Ilustracija

Ilustracija

Nedavna analiza UNICEF-a ukazala je da nijedno porodilište u Crnoj Gori u 21. vijeku nije opremljeno i pripremljeno da pruži punu njegu majki i djetetu tokom i poslije porođaja. Ova analiza konstatuje ozbiljne sistemske nedostatke u ovom segmentu zdravstva.

Razgovarali smo sa dvije majke koje, na žalost, nijesu usamljene u tome i pripadaju velikom broju žena koje u porodilište odlaze sa velikim nepovjerenjem. Sa nama su podijelile svoje priče u nadi da će UNUCEF-ova analiza pokrenuti stvari i porodilišta učiniti toplijim i humanijim mjestom.

Marija Jovetić, majka je dvogodišnjeg dječaka i nerado se prisjeća dolaska na svijet svog prvijenca. Nešto što je trebao da bude najljepši trenutak u životu, za nju je bila trauma i to, kako je podijelila sa nama, zbog odnosa ljekara u porodilištu u Podgorici:

"Iskrena da budem, samo sam čekala da idem odatle, da nestanem, da me nema i da ne dođem više. Andrej sada ima godinu i 7 mjeseci a ja imam toliki strah ne od same trudnoće, ne od vođenja trudnoće, nego od samog porođaja", priča Marija.

Ova mlada žena sa nama dijeli zapanjujući odnos doktorice koja je porađala:

"Ležiš na stolu 12 sati i ja kažem da ne mogu više. Na to meni doktorica kaže da će vrlo brzo da me porode ali je njihova koleginica upravo završila doktorat i odradila je prvi carski rez, naručila je neku hranu, pa kada oni završe oni će mene da porode. Poslije izvjesnog vremena, kada su završili gozbu, oni su došli i porodili me."

Porodilišta se nerado sjeća i Sanja Radonjić, mlada majka već četvoro djece, uzrasta od deset godina do 4,5 mjeseca:

"Stave te na CTV i onda svako svoju politku - odu u sobu, ostave te u salu i odu. Kada sam ih zvala i govorila da se porađam onda su tek dotrčali. Ako se pobuniš viču na tebe da ućutiš", priča Sanja.

Povišeni ton i grube riječi su ustaljen medicinski pristup u porodilištu, pričaju nam naše sagovornice i potvrđuju priče koje se godinama prepričavaju gradom:

"'Ajde bre izdrži to za čas. Svaka je to preživjela pa ćeš i ti.' Naravno da ću da preživim ali takav stav nije u redu jer ja rađam dijete. Jedan doktor se čak izvikao na moju prijateljicu koja se takođe porađala i govorio joj je: 'Nijesi se tako drala kada si pravila dijete'. Kakve su to riječi?", pita se Marija.

Bebe se nakon porođaja odmah odvajaju od majki i samo par porodilišta u Crnoj Gori praktikuje smještaj beba uz majke. Naša sagovornica Sanja je čekala čak dvanaest sati da po prvi put prigrli svoju bebu:

"To mi je najteže palo i sve vrijeme sam plakala. 12 sati nije osjetila miris i dodir majke."

Marija i Sanja su izričite da porodilje nemaju jednak tretman, te da su za bezbjedniji i i lakši porođaj preporuka i lično poznanstvo najčešće neophodni:

"Ako imaš neku vezu vjerovatno će neko da dođe i da te pogleda i pita kako si. Ako nemaš onda moraš sam da isplivaš, da se jednostavno pomoliš Bogu da sve bude dobro i da što prije izađeš odatle", kaže Marija.

Uslovi u porodilištima daleko su od razvijenog svijeta i standarda koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (STO). Naše sagovornice ukazuju na elentarne stvari poput higijene toaleta, koja je po Mariji nedovoljna:

"Sobe su i neke jade pristojne ali kupatilo je nešto sa čim mogu da poredim. To je strašno."

Sanja, koja je prvu bebu na svijet donijela prije deset godina, konstatuje napredak u higijeni, ali pri tom za parametar uzima broj bubašvama sa kojim se sretala u porodilištu:

"Higijena je sada bolja u odnosu na period prije 10 godina kada su prostorije bile pune bubašvaba."

Ove dvije mlade žene i dalje žele da doprinesu natalitetu i jedne su od rijetkih koje su se odlučile da podijele sa nama svoja iskustva u nadi da će njihov naredni susret sa porodilištem biti lišen trauma, humaniji i topliji.
XS
SM
MD
LG