Zbog teške situacije koju je, neodgovornom prodajom podgoričkog Kombinata aluminijuma, kreirala Vlada i u kojoj se našlo cijelo društvo, Crna Gora sve dublje tone u spiralu iz koje ne uspijeva da nađe izlaz. Kontroverzan privatizacioni aranžman, specifičan tehnološki proces KAP-a i investitor koji nemilosrdno ispumpava novac iz Crne Gore kojoj zauzvrat gomila dugove, samo su dio razloga koji Crnu Goru čine taocem jedne kompanije.
Podgorički Kombinat aluminijuma je kompanija kojoj se neprestano pripisuje životni značaj za Crnu Goru. Ključni je činilac tzv. repro-lanca koji čini zajedno sa nikšićkim Rudnicima boksita, Željeznicom i Lukom Bar, pa bi se njegov nestanak, navodno, pogubno odrazio na domaću ekonomiju.
Međutim, konstantno se prenebregavaju činjenice da ruski investitor u KAP-u ne koristi domaći boksit, a da transport preusmjerava na luku Ploče, pa od ove fabrike više nemaju korist ni Luka Bar ni Željeznica.
Pored toga, KAP se, kao veliki izvoznik, konstantno ističe kao glavni faktor za peglanje spoljno-trgovinskog deficita, ali se redovno prećutkuje činjenica da je KAP i najveći uvoznik: sirovine, repro-materijala, opreme, a prije svega, ova fabrika je gigantski potrošač električne energije i, pošto troši subvencionisanu domaću, primorava državu da plaća skupu uvoznu struju.
Konačno, suštinski Kombinat aluminijuma više i ne postoji kao kombinat jer su svi njegovi pogoni pogašeni, tako da je sada aktivan samo pogon Elektroliza iz koje aluminijum izlazi u obliku tzv. ingota, odnosno, izvozi se u statusu sirovine od koga se drastično manje zaradjuje nego proizvodnjom polufabrikata i gotovih proizvoda.
Dodatne probleme predstavljaju činjenice da je KAP opterećen dugovima od preko 350 miliona eura, da građani moraju da otplaćuju 170 miliona eura dugova koje su uz podršku Vlade Crne Gore napravili ruski investitori, a koji su za sedam godina gazdovanja KAP-om nebrojeno puta prekršili zakon i izbjegavali obaveze iz privatizacionog ugovora.
Logičan odgovor odgovorne Vlade bi bio raskid ugovora, ali ne u Crnoj Gori gdje se Vlada, inače ekstremno samouvjerena u vrijeme privatizacije, sada "sakriva" iza skupštinskih odluka.
Privatizacionim ugovorom nije, u slučaju kršenja njegovih klauzula, predviđen automatski povraćaj akcija državi, a menadžment Centralno-evropske aluminijumske kompanije ruskog oligarha Olega Deripaske neće da ode. Državu začikava da pokuša da prava ostvari na međunarodnoj arbitraži što Vlada iz njoj znanih razloga uporno izbjegava.
Za to vrijeme Rusi ne plaćaju električnu energiju pa se dug po tom osnovu popeo na skoro 40 miliona eura. Elektroprivreda ne može da im isključi struju, jer bi to zbog specifičnosti tehnološkog procesa značilo definitivan kraj KAP-a. Tome su se suprotstavili i radnici fabrike.
Radnici se ne osjećaju odgovornim
Iako sročene direktno i bez uvijanja, izjave predstavnika radnika koje interesuje isključivo njihova fabrika, a ne i ko će i na koji način riješiti postojeće probleme mogu izazvati negativne reakcije dijela građana i tako doprinijeti osjećaju da je Crna Gora talac KAP-a, radnici ove firme kažu da se ne osjećaju odgovornim.
Crna Gora jeste talac Kombinata aluminijuma, rekao je za naš program koordinator za ekonomiju novoosnovane partije Pozitivna Crna Gora Mladen Bojanić, naglasivši da iza te ocjene stoji veliko "ali":
Mladen Bojanić
"Crna Gora jeste talac KAP-a ali je i talac jedne neodgovorne politike koja se vodila prema KAP-u. Ja razumijem radnike KAP-a koji su na kraju krajeva rekli Vladi da se jasno odredi da li da radi KAP ili da ne radi. Nije njihov posao da gledaju kako će to uticati na ekonomiju zemlje, njihvoo je da rade i da time obezbijede normalan život svojim porodicama."
Nakon upozorenja radnika KAP-a da neće dopustiti najavljenu redukciju struje Kombinatu zbog neplaćenih računa, iz Elektroprivrede je poručeno da će u slučaju da radnici spriječe smanjenje isporuke struje KAP-u ispaštati građani, odnosno, da "postoji mogućnost da će doći do restrikcija u kontinentalnom dijelu države", a to bi, može se pretpostaviti, moglo da preusmjeri nezadovoljstvo javnosti sa Vlade na radnike.
"Ne osjećam ni najmanju odgovornost", kaže predsjednik Sindikata KAP-a Rade Krivokapić.
"Da je Elektroprivreda radila svoj posao mi bi smo imali novi izvor električne energije tako da ne bi bili u ovoj situaciji u kojoj jesmo. Da imamo Vladu koja zna šta hoće sigurno bi išla u pravcu razvoja metalsjke industrije jer smo vidjeli kakav su doživjele promašaj one zemlje koje su se oslanjale na turizam i ekologiju", navodi Krivokapić.
Potpredsjednik opozicionog Pokreta za promjene Branko Radulović kaže kako se ne smijuzamjenjivati teze, jer Crna Gora nije talac KAP-a, već sadašnje vlasti.
"Da je odgovorna vlast ne bi ni napravila takav ugovor. Da je ova vlast odgovorna prema ugovoru koj je napravila prethodna vlast odmah bi ga raskinula. Da je javni vrhovni državni tužilac profesionalac davno bi mnoge poslao u Spuž. U tome je suština", smatra Radulović.
Podgorički Kombinat aluminijuma je 2005. godine prodat za nepunih 50 miliona eura offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, ali njena vlasnička struktura nikad nije objelodanjena, pa značajan dio javnosti sumnja da nju čine i pojedini moćnici iz same Crne Gore i da je razlog višegodišnjeg mrcvarenja sa ovom kompanijom isključivo rezultat činjenice da ona predstavlja instrument za isisavanje novca gradjana Crne Gore.
