U iščekivanju konačnog raspleta, afera Telekom ne prestaje da intrigira domaću javnost.
Mediji, dio nevladinog sektora i zainteresovani pojedinci nastoje da pribave i objave svaku informaciju koja bi mogla dodatno rasvijetliti ovu aferu, u kojoj su, prema nalazima američke Komisije za hartije od vrijednosti visoki crnogorski funkcioneri i dio menadžmenta CG Telekoma primili sedam i po miliona eura od predstavnika Magyar i Deutsche Telekom-a.
S druge strane, u vladajućoj strukturi, shodno već ustaljenoj praksi, smatraju da to negativno utiče na interesovanje stranih investitora.
Tvrdnje da medijska dimenzija raznih netransparentnih aranžmana i korupcionaških poslova negativno utiče na interesovanje stranih investitora za Crnu Goru, iz vladajućih struktura nikad nijesu pomenute kao usputni dodatak uz ozbiljnu zabrinutosti za činjenicu da takve afere uopšte postoje, već kao način da se dio medija, nevladinog sektora i zainteresovanih pojedinaca označe kao anti-državne štetočine.
U skladu sa praksom iz devedesetih godina, kada je netransparentan i po mnogima štetan aranžman koji je država u ime podgoričkog Kombinata aluminijuma sklopila sa švajcarskim Glenkor-om, koji je profesor podgoričkog pravnog fakulteta Milan Popović nazvao "tomahavk privatizacijom", danas se za podizanje maskirne zavjese umjesto tomahavka koristi teza o zlonamjernim društvenim subjektima.
Popović je taj period nazvao tomahawk privatizacijom jer je dramatičan period prijetnji bombardovanjem tadašnje Srbije i Crne Gore zbog politike Slobodana Miloševića prema Kosovu iskorišten za skretanje pažnje javnosti.
Vanja Ćalović
Direktorka NVO MANS koja je zbog ukazivanja na razna nezakonita ponašanja vlasti proglašavana državnim neprijateljem, Vanja Ćalović podsjeća na brojne prethodne primjere zbog kojih je njena organizacija stekla takav status.
"Od KAP preko privatizacije Telekoma, kada su mnogi u ovoj državi ukazivali da ne postoji niti jedan konkretan razlog zbog čega bismo prodali nešto što se smatra srebrom jedne države, do slučaja Valdanos i posljednjih slučajeva koji su se dešavali u vezi i sa drugim inevstitorima koji su željeli da dođu u Crnu Goru, uključujući i gospodina Taksina Šinavatru, uključujući gospodina Stanka Subotića, koga su nam do skoro pominjali kao jednog od strateških partnera i nekoga koga Vlada i pojedinci koji su u njoj ne treba da se stide. Mi nijednom nijesmo došli u situaciju da takvu aferu otkrije državno tužilaštvo Crne Gore ili, ne daj bože naša policija pa da oni kažu da neće da dozvole da kažu da bilo ko krši zakon ove države, bilo strani investitori bilo domaći tajkuni", kaže Ćalovićeva.
Ni jedan investitor zbog afera nije napustio Crnu Goru
Najnoviji primjer problematizovanja medijskog i uopšte javnog bavljenja aferama, jer to može imati negativan uticaj na interesovanje stranih investitora, je nedavna izjava direktora Agencije za promociju stranih investicija Petra Ivanovića koji je rekao da "ako želimo da privučemo atraktivnije investitore, moramo promijeniti stil rada", te da " slučajevi poput afere Telekom ne idu u prilog promociji Crne Gore već jako negativno utiču na njen imidž, naročito u svijetu potencijalnih investitora".
Iako je svoj stav prethodno obrazložio ocjenom da se, za razliku od drugih zemalja gdje se prije objavljivanja sumnji, podaci dugo provjeravaju, kod nas u startu izlazi
sa osudama firme ili pojedinca, od Ivanovića smo zatražili i odgovor na pitanje - da li na, eventualni, manjak interesovanja stranih investitora za Crnu Goru utiče to što se o korupcionaškim aferama javno govori ili činjenica da te afere uopšte postoje.
Direktora crnogorske Agencije za promociju stranih investicija smo podsjetili da je američka Komisija za hartje od vrijednosti već utvrdila da su Magyar i Deutsche Telekom crnogorskim funkcionerima, kao mito, dali najmanje sedam i po miliona eura.
"Prvo ja ne pripadam stvarno ljudima koji smatraju da medijima treba zabraniti da rade svoj posao ili da ne treba javno govoriti o bilo kojoj aferi. To ja nikada nijesam izjavio. Međutim, mislim da ćemo se ipak složiti da ovo o čemu se piše nije stvar koja je presuđena nego je process koji će, koliko sam ja razumio, da traje možda čak nekoliko godina", rekao je Ivanović.
Podsjetili smo ga da smo zato i pomenuli da je činjenice utvrdila američka Komisija za hartije od vrijednosti, da je Dojče, odnosno Mađar Telekom platili 100 miliona da bi se postupak ipak prekinuo, što je na indirektan način priznanje krivice .
"Ja nijesam razumio da je to baš tako. Naime, nakon što je papir koji ste vi pomenuli potpisan sa obje strane a koji može biti tretiran i kao proceduralni uslov da bi se dalje Dojč Telekom možda obratio istoj toj komisiji za neke druge poslove koji su u ingerenciji same komisije. Spor se sada vodi pred sudom koji je građanske prirode i tek nakon toga možemo govoriti da li su neke činjenice baš onakve kave se prezentuju danas u javnosti ovdje.Dakle, sva moja upozorenja su bila da se možda ovdje previše žuri sa iznošenjem nekih konstatacija i osuda a da još uvijek nemamo na raspolaganju sve činjenice", naglasio je Ivanović.
Vanja Ćalović je, ističući da ovaj put nalazi o korupcionaškim poslovima predstavnika vlasti nijesu došli od domaćih medija i nevladinih organizacija, prokomentarisala i nedavnu izjavu direktora Agencije za promociju stranih investicija.
"Mislim da je krajnje bezobzirno od nekoga ko je bio dio izvršne vlasti svih ovih godina da konstatuje na bilo koji način da neko drugi, a ne pojedinci iz izvršne vlasti tjeraju prave investiture iz Crne Gore. Zaista smatram da je krajnje neprihvatljivo da nam institucije drugih država otvaraju oči i objašnjavaju koliko su korumpirani naši funkcioneri i koliko su korumpirane naše privatizacije i da mi u suštini plaćamo cijenu tih loših privatizacija odnosno tih korupcionaških dogovora. Mislim da je slučaj Telekoma apsolutno pokazao da je razlog zbog čega mi plaćamo najveću cijenu impulsa u regionu taj što su se neki visoki funkcioneri i njihovi rođaci okoristili privatizacijom Telekoma", kaže Vanja Ćalović.
Urednik ekonomske rubrike nedjeljnika Monitor Zoran Radulović kaže da je laž da investitori strahuju od razobličavanja afera i javnog bavljenja mutnim poslovima i njihovim akterima.
"Evo, mi imamo aferu Telekom a ni Matav ni Dojč Telekom nijesu otišli iz Crne Gore. Imali smo aferu Jugopetrol a Helenik petroleum nije otišao iz Crne Gore. Imali smo i aferu u Trebjesi pa belgijska kompanija nije otišla iz Crne Gore. Ni Oleg Deripaska nije otišao iz Crne Gore. Laž je da afere tjeraju investitore. Od afera je strah samo one koji su se tokom crnogorske privatizacije bavili nečasnim poslovima i žestoko profitirali na ekonomskom beznađu i pljački Crne Gore", kaže Radulović.
