Dostupni linkovi

logo-print

Cipele Tamare Pelević u časopisu Vogue


Sandale Tamare Pelević (pod brojem 17) u članku magazina Vogue

Sandale Tamare Pelević (pod brojem 17) u članku magazina Vogue

Tamara Pelević u svom ateljeu u Podgorici ručno izrađuje žensku obuću i torbe od najkvalitetnije kože. Ova rođena Kotoranka čije sandale krase stranice engleskog izdanja prestižnog magazina "Vogue" o poslu, godinama rada u Italiji, ali i teškoćama sa kojim se suočavaju žene u biznisu u Crnoj Gori...

Ukoliko ste prethodnih dana imali priliku da u rukama držite majsko izdanje engleskog magazina Vogue među poželjnim stvarima koje preporučuju njegovi stilisti za ovu sezonu nalaze se i sandale Tamare Pelević.

Nakon studija modelarstva i dizajna cipela u prestižnoj školi "Polimoda" u Firenci, stažiranja u Bolonji, Tamara, majka dvoje djece, sada stvara u svom ateljeu u Podgorici.

Njenu žensku obuću i torbe sa potpisom "Tamara Luma" možete kupiti u Njegoševoj ulici u Podgorici, ali i u kotorskom Starom gradu.

"Kontaktirali su me iz Vogue, vidjeli su šta radim, njima se to svidjelo. Predložili su tu stranicu, soul propos, gdje oni promovišu neafirmisane dizajnere koji postoje, koji lijepo rade, ali svijet za njih ne zna jer nijesu ta velika imena i izabrali su jedne od mojih sandala. Te sandale oni preporučuju za ovu sezonu, na toj stranici su uz nekih četiri-pet rečenica teksta. Zbog toga sam veoma zadovoljna jer to afirmacija i satisfakcija za moj rad", priča Tamara.

Tamara Pelević u radionici, foto: Lela Šćepanović

Tamara Pelević u radionici, foto: Lela Šćepanović

Ako ste se nekada zapitali koliko sati rada i santimetra kože je potrebno za izradu jednog para cipela i kako to malo remek-dijelo urade ruke jedne dame, a kupuju bogate Njujorčanke ili Engleskinje Tamara će sa žarom pričati o onome što je naučila u Italiji, gdje je kod najboljih majstora "ispekla zanat". Kožu za svoju obuću Tamara i dalje nabavlja kod najboljih kožara u Toskani.

"Proces je dug i komplikovan, a počinje od pravljenja modela. Onda se radi model u kartonu, jer sam i modelar po profesiji pošto sam studirala dizajn i modelarstvo, što je bitno za izradu obuće da bi ona bila dobro tehnički izvedena. Potom se taj model prenosi na kožu. Na osnovu njega se kida koža i tanji po ivicama da bi se mogla prošiti. Sama šijem kožno lice koje se montira na kalup - ručno. Što bi obućari, kod nas, rekli 'cvika se'. Dakle, zateže se pomoću ekserčića na taj kalup i tako ostaje neko vrijeme da se oblikuje. Poslije se lijepi kožni đon, koji se posebno obrađuje, poslije gumena potpetica. Proces je jako dug i traje desetak dana po sedam - osam sati rada", pojašnjava naša sagovornica.

Tamarine mušterije su strankinje koje posjete butik u Podgorici ili kotorskom Starom gradu, ali i žene iz Crne Gore koje su otkrile kvalitet njene ručno rađene kožne obuće.

Cipele "Tamara Luma" se prodaju od 150 do 250 eura, a sanadale od 50 do 75 eura.

Međutim, Tamara smatra da se u Crnoj Gori, za razliku od inostranstva, i dalje malo cijeni kvalitetan ručni rad. Žene u Podgorici i Crnoj Gori prije će kupiti obuću sa potpisom svjetskih kreatora, makar znale da je to kopija, nego kvalitetnu robu.

Tamara Pelević sa jednim od svojih ručno rađenih komada obuće, foto: Lela Šćepanović

Tamara Pelević sa jednim od svojih ručno rađenih komada obuće, foto: Lela Šćepanović

"I da se Anna Wintour (glavna urednica američkog Vogue), pojavi u mojoj radnji i kaže: 'Vidite žene kako je ovo lijepo', mislim da to ne bi pomoglo da se prevaziđe kod nas ta barijera. To nedovoljno poštovanje prema ručnom radu i prema tom kvalitetu. Ja čak u mojoj radnji imam izložene i uzorke kože i materijale od kojih radim i pokušavam da objasnim ženama koliko je za njihova stopala važan, pored kože, i materijal koji danas ne stavljaju ni kreatori koji cipele prodaju 500 eura", priča Tamara.

Iz gradića Cortoni, Toskana, gdje je Tamara još 2007. godine imala svoj atelje, razrađen posao i sigurnu platu od 3.000 eura vratila se u Crnu Goru kada je postala majka. Htjela je da joj djeca rastu u domovini, ali je naišla na brojne prepreke u radu.

Biti žena preduzetnica u Crnoj Gori, objašnjava Tamara, je izrazito težak i mukotrpan posao. Pojašnjava to na primjeru predstojeće posjete sajmu u Njemačkoj gdje je pozvana da sa prijateljicom Jelenom Đukanović predstavi svoj rad podršku i pomoć je dobila samo od Ministarstva kulture.

"Apsolutno nema nikakve podrške od državnih institucija. U Podgorici plaćam prostor za radionicu u Zagoriču, plaćam lokal u centru u Njegoševoj ulici, dok 100 ili 200 opštinskih prostora u gradu prazni stoje, a ja izdržavam da plaćam tri kirije mjesečno jer plaćam i stan. To je jedna od barijera. Ali se trudim i neću odustati od ovog biznisa koliko god da mi je teško jer to volim", kazala je Pelević, objašnjavajući sa kojim se biznis barijerama suočavaju žene u biznisu u Crnoj Gori.

Naglašava da u teoriji "sve to lijepo zvuči, ali praksa je drugačija".

Tamara nije zažalila što se iz Italije vratilia u Podgoricu jer vjeruje u uspjeh svog biznisa, a iz iskustva u radu i života u Italiji ima mnoštvo lijepih uspomena i dogodovština, ali jedan susret posebno pamti.

Juliette Binoche

Juliette Binoche

"Bilo je raznih susreta ali je, možda, najljepši bio sa francuskom glumicom Juliette Binoche koja je zbog filma, koji se na italijanskom zove 'Copie conforme' - odnosno 'Ovjerena kopija', koji su snimali u Cortoni gdje sam imala atelje i gdje smo se srele. Njoj su trebale crvene cipele za jednu scenu tog filma i ja sam joj dala jedan par mojih crvenih sandala koje su joj poslužile. Ona je poslije za taj film dobila Oskara. Naravno, moje cipele su samo jedna sekvenca kratka... Ja kažem moj trenutak slave, jer se u jednom trenutku na filmu vide te moje sandale. Ali, žao mi je što sve to nijesam dokumentovala sa njom, nijesam iskoristila kao što bi drugi to uradili u marketinške svrhe. Nemam nijednu fotografiju sa njom, ostalo je sve na mojoj priči ali sve je to bilo jedno lijepo iskustvo", zaključuje Tamara Pelević.

  • 16x9 Image

    Lela Šćepanović

    U radio novinarstvu od studentskih dana 1997. Sarađivala sa brojnim radio i TV redakcijama, ali se najduže zadržala, šesnaest godina, u redakciji crnogorskog Montena radija. Za Radio Slobodna Evropa, kao dopisnica iz Nikšića, radi od 2008. godine. Od januara 2014. radi u birou RSE u Podgorici.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG