Godinu 2013., ali i sve godine od 2009. do sada, obilježila je upornost bh.lidera da se usprotive odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, donesenoj u tužbi Sejdić-Finci protiv BiH. Tom odlukom naloženo je otklanjanje diskriminacije prema onim koji nisu konstitutivni narodi, odnosno prema tzv. ostalim, kako bi se mogli kandidovati i biti birani u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamenta BiH. Lideri su se bavili svim drugim pitanjima, posebno hrvatskim, umjesto provođenjem konkretne presude.
Evropski komesar za proširenje Štefan File, koji je uložio i previše truda i strepljenja kako bi bh. lideri postigli dogovor, nakon jednog od brojnih sastanaka je zaključio:
„Sa žaljenjem konstatujem da političke stranke nisu uspjele da ostvare nikakav značajan napredak na izvršenju presude u predmetu Sejdić-Finci.“
Neprovođenje presude Evropskog suda za ljudska prava donijelo je BiH i druge međunarodne osude. Vijeće Evrope je razmatralo prijedlog za suspenziju BiH iz njenog članstva, u više rezolucija Evropskog parlamenta država je označena kao crna rupa u regionu, uskraćeno joj je 45 miliona eura iz pretpristupnih fondova.
Tužilaštvo BiH je pokrenulo istragu o tome ko je kriv za i gubitak novca, kojim su se najvećim dijelom trebali finansirati projekti od životne važnosti, kaže Zara Halilović, Direkcija za evropske integracije:
„Da posebno istaknem koridor 5C i sito mrežu, transportnu mrežu za jugoistočnu Evropu, projekt koji je obuhvatao podršku i cestama i željeznicama, svim dionicama na ovim koridorima za koje je bilo potrebno da se završe poslovi na izradi svih potrebnih studija, dokumentacije i odrede pripremni radovi kako bi izgradnja tih dionica krenula“, navodi Zara Halilović.
Više pregovora, manje dogovora - moglo bi se reći za brojne sastanke u Briselu, Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Budimpešti i Pragu.
„Naši političari se nisu naučili niti žele poštivati ustav i zakone svoje države, a evo i Suda za ljudska prava u Strazburu. Ovaj njihov nesistem, koji su pretvorili u sistem, apsolutno im odgovara“, zaključuje Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla.
Sa svakim novim sastankom otvarali su se novi problemi, a ključni zadatak padao je zaborav. Božo Ljubić, tada u ulozi predsjednika HDZ-a 1990., tokom pregovora bio je među onima koji su zastupali tezu da istovremeno treba jačati poziciju konstitutivnih naroda:
„Parafrazirajući Voltera, dragi su mi Sejdić i Finci, ali još mi je draži hrvatski narod“, kazao je Ljubić.
Konkretnije, natojala se spriječiti situaciju koja je Željka Komšića dovela u Predsjedništvo BiH u dva mandata. Toliko puta pomenuti, član Predsjedništva Željko Komšić kaže:
„Oni non-stop razgovaraju o slučaju Komšić i kako to ubuduće prevenirati, a ne o tome o čemu govori presuda Sejdić-Finci, dakle da su u Ustavu mora garantovati potpuna ravnopravnost svim ljudima u BiH. Nemam ja ništa protiv rješavanja hrvatskog pitanja, ja imam protiv toga što oni hoće da postignu, a to je da niko više sličan meni ne može doći nikako u situaciju da bude na ovom mjestu. Hajdemo se vratiti priči o Sejdić-Finci, hajdemo da pravimo normalnu državu.“
Na potezu federalna petorka
Gotovo je teško pobrojati sve prijedloge koji su u opticaju: kombinacija većinskog i elektorskog modela, direktan ili indirektan način biranja, kantoni kao podizborne jedinice, Federacija koja bi se kod izbora člana Predsjedništva dijelila na dva dijela. To je bio zajednički prijedlog SDA i HDZ-a BiH, čiji predsjednik Dragan Čović kaže:
„Dva člana u Federaciji biramo kroz dvije izborne jedinice, vrlo precizno. Dva člana Predsjedništa biramo kroz 10 županija ili kantona, po modelu minimalne multietničke zastupljenosti.“
Prijedlog je izazvao burne reakcije i protumačen je kao pokušaj stvaranja trećeg entiteta.
„Zloupotreba ide jako daleko u tome da se slučaj Sejdić-Finci pokušava iskoristiti za rješavanje tzv. hrvatskog pitanja, koji u konačnici ima interes da crta granicu trećeg entiteta. To je neprihvatljivo i EU mora biti vrlo selektivna i vrlo oštra prema onima koji te zahtjeve upućuju i prema onima koji na osnovu tog neprincipijelnog stava zaustavljaju našu zemlju prema EU“, kaže analitičar Zlatko Hurtić.
Stranke iz RS-a su postigle dogovor: član Predsjedništva iz ovog entiteta biraće se direktno, bez odrednice da je to Srbin. Sada je na potezu federalna petorka, kaže Lazar Prodanović, poslanik u Parlamentu BiH:
„Za nas je svaki prijedlog koji podrazumijeva direktan izbor članova Predsjedništva BiH, dakle jednog iz RS-a bez nacionalne odrednice i dva iz Federacije bez nacionalne odrednice, prihvatljiv", navodi Prodanović.
Prvog oktobra u Briselu je izgledalo da je dogovor čelnika sedam političkih partija na pomolu, ali u narednih 10 dana, što je bio rok, sve je palo u vodu. Tako su u decembru zaokružene četiri godine nadmudrivanja i rasprava o nečemu što treba izvršiti ili provesti, kaže sarajevski advokat Sead Hodžić:
„Pregovara se o nečemu o čemu se uopće ne smije pregovarati – jer o odlukama suda nema pregovora, ima samo izvršenje. Nažalost, tzv. lideri pregovaraju i o pitanjima koja uopće nisu tretirana oovom odlukom“, naglašava Hodžić.
Zlatiborka Popov Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo, smatra da se predmet Evropskog suda sasvim pogrešno naziva slučaj:
„Nisu ni Sejdić ni Finci slučaj, već je slučaj upravo ova postojeća garnitura koja nema tog senzibiliteta, koja uopšte nema razmijevanja za drugog i za drugačijeg“, zaključuje Zlatiborka Popov Momčinović.
Evropski komesar za proširenje Štefan File, koji je uložio i previše truda i strepljenja kako bi bh. lideri postigli dogovor, nakon jednog od brojnih sastanaka je zaključio:
„Sa žaljenjem konstatujem da političke stranke nisu uspjele da ostvare nikakav značajan napredak na izvršenju presude u predmetu Sejdić-Finci.“
Neprovođenje presude Evropskog suda za ljudska prava donijelo je BiH i druge međunarodne osude. Vijeće Evrope je razmatralo prijedlog za suspenziju BiH iz njenog članstva, u više rezolucija Evropskog parlamenta država je označena kao crna rupa u regionu, uskraćeno joj je 45 miliona eura iz pretpristupnih fondova.
Tužilaštvo BiH je pokrenulo istragu o tome ko je kriv za i gubitak novca, kojim su se najvećim dijelom trebali finansirati projekti od životne važnosti, kaže Zara Halilović, Direkcija za evropske integracije:
„Da posebno istaknem koridor 5C i sito mrežu, transportnu mrežu za jugoistočnu Evropu, projekt koji je obuhvatao podršku i cestama i željeznicama, svim dionicama na ovim koridorima za koje je bilo potrebno da se završe poslovi na izradi svih potrebnih studija, dokumentacije i odrede pripremni radovi kako bi izgradnja tih dionica krenula“, navodi Zara Halilović.
Više pregovora, manje dogovora - moglo bi se reći za brojne sastanke u Briselu, Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Budimpešti i Pragu.
„Naši političari se nisu naučili niti žele poštivati ustav i zakone svoje države, a evo i Suda za ljudska prava u Strazburu. Ovaj njihov nesistem, koji su pretvorili u sistem, apsolutno im odgovara“, zaključuje Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla.
Sa svakim novim sastankom otvarali su se novi problemi, a ključni zadatak padao je zaborav. Božo Ljubić, tada u ulozi predsjednika HDZ-a 1990., tokom pregovora bio je među onima koji su zastupali tezu da istovremeno treba jačati poziciju konstitutivnih naroda:
„Parafrazirajući Voltera, dragi su mi Sejdić i Finci, ali još mi je draži hrvatski narod“, kazao je Ljubić.
Konkretnije, natojala se spriječiti situaciju koja je Željka Komšića dovela u Predsjedništvo BiH u dva mandata. Toliko puta pomenuti, član Predsjedništva Željko Komšić kaže:
„Oni non-stop razgovaraju o slučaju Komšić i kako to ubuduće prevenirati, a ne o tome o čemu govori presuda Sejdić-Finci, dakle da su u Ustavu mora garantovati potpuna ravnopravnost svim ljudima u BiH. Nemam ja ništa protiv rješavanja hrvatskog pitanja, ja imam protiv toga što oni hoće da postignu, a to je da niko više sličan meni ne može doći nikako u situaciju da bude na ovom mjestu. Hajdemo se vratiti priči o Sejdić-Finci, hajdemo da pravimo normalnu državu.“
Na potezu federalna petorka
Gotovo je teško pobrojati sve prijedloge koji su u opticaju: kombinacija većinskog i elektorskog modela, direktan ili indirektan način biranja, kantoni kao podizborne jedinice, Federacija koja bi se kod izbora člana Predsjedništva dijelila na dva dijela. To je bio zajednički prijedlog SDA i HDZ-a BiH, čiji predsjednik Dragan Čović kaže:
„Dva člana u Federaciji biramo kroz dvije izborne jedinice, vrlo precizno. Dva člana Predsjedništa biramo kroz 10 županija ili kantona, po modelu minimalne multietničke zastupljenosti.“
Prijedlog je izazvao burne reakcije i protumačen je kao pokušaj stvaranja trećeg entiteta.
„Zloupotreba ide jako daleko u tome da se slučaj Sejdić-Finci pokušava iskoristiti za rješavanje tzv. hrvatskog pitanja, koji u konačnici ima interes da crta granicu trećeg entiteta. To je neprihvatljivo i EU mora biti vrlo selektivna i vrlo oštra prema onima koji te zahtjeve upućuju i prema onima koji na osnovu tog neprincipijelnog stava zaustavljaju našu zemlju prema EU“, kaže analitičar Zlatko Hurtić.
Stranke iz RS-a su postigle dogovor: član Predsjedništva iz ovog entiteta biraće se direktno, bez odrednice da je to Srbin. Sada je na potezu federalna petorka, kaže Lazar Prodanović, poslanik u Parlamentu BiH:
„Za nas je svaki prijedlog koji podrazumijeva direktan izbor članova Predsjedništva BiH, dakle jednog iz RS-a bez nacionalne odrednice i dva iz Federacije bez nacionalne odrednice, prihvatljiv", navodi Prodanović.
Prvog oktobra u Briselu je izgledalo da je dogovor čelnika sedam političkih partija na pomolu, ali u narednih 10 dana, što je bio rok, sve je palo u vodu. Tako su u decembru zaokružene četiri godine nadmudrivanja i rasprava o nečemu što treba izvršiti ili provesti, kaže sarajevski advokat Sead Hodžić:
„Pregovara se o nečemu o čemu se uopće ne smije pregovarati – jer o odlukama suda nema pregovora, ima samo izvršenje. Nažalost, tzv. lideri pregovaraju i o pitanjima koja uopće nisu tretirana oovom odlukom“, naglašava Hodžić.
Zlatiborka Popov Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo, smatra da se predmet Evropskog suda sasvim pogrešno naziva slučaj:
„Nisu ni Sejdić ni Finci slučaj, već je slučaj upravo ova postojeća garnitura koja nema tog senzibiliteta, koja uopšte nema razmijevanja za drugog i za drugačijeg“, zaključuje Zlatiborka Popov Momčinović.
