Budisti protiv milijardera

Budisti protiv milijardera

Fotografije i tekst: Amos Chapple

Pročitajte priču

Na ruskom području planine Ural mala grupa budista koju vodi veteran sovjetsko-afganistanskog rata, provela je posljednju 21 godinu u uspostavljanju manastira na izolovanom planinskom vrhu. Međutim, manastir je izgrađen na zemlji za koju se tvrdi da pripada ruskim najmoćnijim oligarsima. Nakon dugogodišnjeg odgađanja, utvrđen je datum uklanjanja ovog objekta. Fotoreporter RSE Amos Chapple posjetio je ovaj vjerski hram.

Šumska staza od sedam kilometara vodi ka manastiru smještenom na vrhu Kačkanar, na 888 metara nadmorske visine. Ovaj tim na saonicama krenuo je da se opskrbi hranom.

Ova sanskritska mantra "Om mane padne hum" na samom kraju staze ukazuje da je budistički manastir sasvim blizu. Nakon mećave, pješačenje može potrajati i sedam sati.

Novi poklonici budizma odaju poštovanje dvjema kapelama, odnosno oltarima. Ono što je najprije izgrađeno kao mala drvena koliba preraslo je u kompleks sa statuom Bude, prostorijama za boravak, zajedničkom kuhinjom i saunom. Manastir nosi naziv Shad Tchup Ling, u značenju "mjesto za praksu i realizaciju".

Mihail Sanikov, vojnik koji je postao budistički monah, osnovao je manastir 1995. Kao komandant sovjetske armije tokom okupacije Afganistana od 1979. do 1989. godine, ovaj 55-godišnji opat nagledao se mukotrpnog rata. Sanikov, koji se sada zove Lama Dokšit, kaže da je 1987. napustio vojsku nakon što je u odvojenim napadima zadobio povrede od "dva metka, noža i gelera". U godinama koje su nastupile ti prizori sa ratišta nisu mu dali mira. "Ponekad bi se te misli pojavile iznenada. Naprimjer, kada bih gledao kakav akcijski film počeo bih brojati koliko je tom liku u filmu ostalo neiskorištenih metaka. Noćima je bilo teško spavati".

Sanikov (u sredini) meditira tokom svojih prvih dana u manastiru Shad Tchup Ling.

Lična arhiva Mihaila Sanikova

Nakon što je napustio vojsku, Sanikov se prihvatio altruističkog posla i tražio "svoju svrhu". Godine 1989. je završio u Burjatiji, ruskoj republici, u kojoj je šest godina izučavao budizam. Tokom studiranja, navodi Sanikov, budizam se jedino praktikovao na istoku te republike. "Činilo mi se čudnim jer smo i u centralnoj Rusiji imali dobre ljude. Tada mi je učitelj rekao: 'Pa, onda idi tamo' ". Sanikov priča da mu je, nakon što je učitelj nacrtao siluetu planine, "njegov zadatak postao jasan".

Ono što Sanikov nije uspio shvatiti je bogatstvo metalne rude koja leži podno planina koje prkose vjetrovima.

Počeci manastira, rane 2000. godine.

Lična arhiva Mihaila Sanikova

Prostorije za stanovanje. Šest metara visoka Budina statua od staklene vune postavljena je u ljeto 2016. I pored opasnosti od rušenja, budisti sa Kačkanara nastavljaju sa dogradnjom manastira. Sanikov se nada da će jednog dana otvoriti i školu za budizam.

Osam je stalnih stanovnika manastira, a tu su neki koji redovno dolaze i odlaze. Sanikov kaže da ovdje svako može živjeti, "dokle god su dobri ljudi". Pravila kuće su uklesana u kamenu: nema alkohola, droga, grubog jezika; grupne meditacije su ujutro od 7 do 8 sati; od svakog se zahtijeva dnevni petosatni rad.

Boleslav Vavilov sakuplja drva za ogrijev. Ovaj 27-godišnjak već nekoliko puta je posjetio manastir, provodeći slobodno vrijeme od redovnog posla – fizioterapeuta.

"Danas je Crkva u Rusiji postala biznis. Mnogi mladi ljudi traže nove duhovne puteve", ističe Vavilov.

Tokom moje posjete, ovaj pas se pojavio iz šume i počeo spavati podno manastira. Potom se priključio ostalim psima u vuči saonica, a kasnije postao i jedan od rasplodnih mužjaka.

Julija Gaševa jedna je od triju žena u manastiru. Ova 30-godišnjakinja je zapravo recepcionerka u jednom hotelu. Preferira miran manastirski život u kojem radi neprestano i po 16 sati, praveći jednostavna jela poput paste i ona od heljde.

Gaševa se moli ispred jedne od kapela. "Ovakav mir nikad ne biste našli u normalnom životu."

Međutim, taj mir povremeno prekine buka iz kamenoloma, jednog od nekoliko kamenoloma u blizini manastira koji pripadaju multinacionalnoj rudarskoj tvrtki Evraz. Radnici izvlače željezo i vanadij, metale koji osnažuju čelik.

Suvlasnik Evraza je Roman Abramovič, oligarh koji ima tijesne veze sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Firma zapošljava u regionu oko 6.000 ljudi. Kada je trebalo zatvoriti jedan od rudnika Evraza, tvrtka je objavila da treba iskopati zemlju bogatu teškim metalima ispod manastira da bi rudnik ostao profitabilan.

Carlos Coelho, RFE/RL

Željezne grede proizvedene su u jednom od postrojenja visokih peći. Kompanija je na upit RSE o planiranom izmještanju manastira odgovorila saopštenjem u kojem navodi: "Zgrade na Kačkanaru su smještene direktno na površini rudnog bazena Sobstvenno-Kachkanarskoe Ore. Prema zakonu Ruske Federacije gradnja bilo kakvih objekata, posebno onih za stanovanje, iznad rudnih bazena je zabranjena iz sigurnosnih razloga. Ovo je pitanje u nadležnosti vlasti".

Ustupljena fotografija: Evraz

Te vlasti su planirale izmjestiti i srušiti manastirski kompleks 1. marta. Međutim, plan zabrinjava stanovnike manastira jer bi izmještanje statue Bude, da bi se otvorio put poslovnim interesima, moglo izazvati nevolje.

Zatim, tu su i turisti. Manastir godišnje posjeti hiljade avanturista, većinom Rusa. Ovaj mladi par dio je grupe od 30 ljudi koji su noćili u manastiru tokom mog boravka.

Boleslav Vavilov meditira nakon što je objavljeno da još turista dolazi u noći u kojoj je već malo prostora za spavanje. I mada se turisti smatraju kao nešto što ometa budiste, manastir treba hranu i posebno sada, pažnju javnosti kako bi opstao.

Evraz navodi kako je spreman pomoći u izmještanju manastira na drugu lokaciju, ali budisti iz Kačkanara kažu da su mjesto i objekti manastira sveti. "Ne možete, tek tako, pomjeriti te kapele".

Sanikov je ignorisao zvanične zahtjeve za izmještanje manastira, te dobio dvije kazne od lokalnih vlasti. Javnost je podijeljena o tome da li manastir treba ostati na vrhu planine. Peticiju za spas samostana potpisale su hiljade ljudi i javno je podržala ruska muzička ikona Boris Grebenščikov. Neki stanovnici Kačkanara, međutim, kažu da manastir stoji na putu budućnosti samog grada. Ljudmila Lepteva, odgovorna urednica novina Kachanar Chetverg, za RSE kaže kako je "ovaj grad izgrađen ekspresno zbog eksploatacije ruda". "Ako Evraz ne može ovdje iskopavati, onda će i grad prestati da postoji", dodaje Lepteva.