Dostupni linkovi

logo-print

Kantonalni sud u Novom Travniku osudio je nepravomoćno Brunu Šarića na četiri godine zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništvom počinjenog 1992. u Travniku. Šarić je proglašen krivim da je sa dvojicom pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji više nisu živi, sudjelovao u odvođenju civila Alekse Kostreša ispred njegove zgrade u Travniku. Nakon toga se Kostrešu izgubio svaki trag, sve do 2005., kada su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.

Optužnicom iz juna prošle godine, Kantonalno tužilaštvo u Travniku teretilo je Šarića da je kao pripadnik satnije “Rosa Brandis” HVO-a, 24. maja 1992. godine sudjelovao u odvođenju Alekse Kostreša iz njegovog doma u Travniku.

Obrazlažući osuđujuću presudu, predsjedavajući sudskog vijeća Mehmedalija Huseinović kazao je kako je ona donesena, među ostalim, na temelju iskaza svjedoka optužbe među kojima je bilo i direktnih očevidaca onoga što se dogodilo u maju 1992.

"U poslijepodnevnim satima, u Ulici 29. novembar, a sadašnjoj Ulica Šehida u Travniku, Srećko Veber, Zoran Tuka i Bruno Šarić, uniformisani i naoružani puškama, došli su do zgrade u kojoj je stanovao Aleksa Kostreš sa porodicom. Bruno Šarić uperio je pušku u suprugu Alekse Kostreša koja se u to vrijeme nalazila na balkonu, pa su upotrebom oružja i pod prijetnjom izveli Aleksu Kostreša iz zgrade. Nakon toga je Šarić uperio pušku i prijetio oružjem njegovom mlađem sinu koji je htio da se oprosti i da poljubi oca. Nakon toga su prisilili Kostreša da uđe u vozilo te su ga protupravno i nezakonito lišili slobode, znajući da je civil i da ne postoji valjan razlog za njegovo odvođenje", naveo je Huseinović.

Obrazlažući zbog čega nisu prihvaćeni dokazi odbrane, Huseinović je kazao da nijedan od šest ispitanih svjedoka nije bio očevidac događaja, nego je riječ o pripadnicima satnije "Rosa Brandis", u kojoj je bio i Šarić.

Bruni Šariću koji nije prisustvovao izricanju presude, produžene su mjere zabrane napuštanja boravišta, prelaska državne granice i izdavanja novih putnih dokumenata, a ostaju na snazi do pravomoćnosti presude.

Inače, ovo je jedna od ukupno četiri presude koje je Kantonalni sud u Novom Travniku donio u ovoj godini u predmetima ratnih zločina. Najviša kazna izrečena je Iliji Đogatoviću koji je osuđen na šest godina za ratne zločin protiv civilnog stanovništva u Donjem Vakufu.

Ipak, članovi obitelji žrtava i dalje su nezadovoljni dinamikom procesuiranja ratnih zločina, te upozoravaju kako bi pravda za mnoge mogla ostati nedostižna. Među njima je i Lazar Popović čiji je otac Dragoljub nestao 1993. godine u Travniku, a njegovo tijelo do danas nije pronađeno.

"Otac mi je odveden 18. listopada 1993. godine iz Travnika, a 20. listopada je ubijen u mudžahedinskom kampu Orašac kod Travnika. Nakon toliko godina, tijelo nismo pronašli, a počinioci nisu pronađeni i kažnjeni. Dva putu je bilo pokušaja ekshumacije da se pronađe tijelo, ali izgleda da je svaki put premiještano. Nakon svih ovih godina,, gubimo nadu da ćemo tijelo ikada pronaći, a to nam je najbitnije", kaže Popović.

Tužilaštvo Srednjobosanskog kantona podiglo je u 2014. godini šest optužnica za ratne zločine, dok se pred kantonalnim sudom trenutno vode tri predmeta. Glasnogovornik suda Naiče Arnaut smatra kako je ohrabrujuće što kaznena djela ratnih zločina ne zastarijevaju.

"Nakon potvrđivanja optužnica, odnosno donošenja rješenja od Suda BiH, Kantonalni sud u Novom Travniku u zakonskim rokovima zakazuje ročišta i procesuira ove predmete. Ono što je ohrabrujuće da krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupit, pa će u tom slučaju svaka osoba za koju bude potvrđena optužnica, bez obzira na protok vremena, biti procesuirano u sudskom postupku i u skladu s tim će biti donesena i adekvatna sudska odluka", kazao je Arnaut.

Osim što produbljuje nepovjerenje članova obitelji žrtava prema pravosuđu, odugovlačenje u procesuiranju ratnih zločina obeshrabruje i svjedoke. Udruženja žrtava rata. također, već odavno upozoravaju da se odugovlačenjem sudskih procesa smanjuju šanse da počinioci ratnih zločina odgovaraju za svoja djela jer svjedoci umiru.

  • 16x9 Image

    Marija Augustinović

    Novinarstvom se profesionalno počela baviti 2007. godine u redakciji Novinske agencije ONASA u Sarajevu. Nakon višegodišnjeg iskustva u agencijskom novinarstvu, angažirana je u radijskom i web novinarstvu.

XS
SM
MD
LG