Dostupni linkovi

logo-print

Brankina borba za golu egzistenciju: Dajte mi barem da metem ulice


Branka Perović

Branka Perović

Branka Perović (44) iz Nikšića, supruga i majka tri dječaka, iako 20-godina radi razne poslove u knjižici ima samo osam mjeseci radnog staža. Suočena sa poslednjim otkazom, u jednoj srednjoj školi u kojoj je radila kao čistačica, Branka i njena porodica su po ko zna koji put bez ikakvih primanja. Po zanimanju daktilograf Branka od nadležnih traži posao u gradskoj "Čistoći" da bi prehranila porodicu.

Poslednjih 20 godina Branka Perović nije odbila nijedan posao, pa ni fizički, ne bi li prehranila djecu jer ni njen suprug ne može da pronađe siguran posao. Branka je radila sve: od cijepanja drva, ručnog pranja tepiha do prodavačice u kineskim buticima. Sve su to bili privremeni poslovi, na mjesec - dva, "kod privatnika bez osiguranja i onda otkaz"- kaže Branka. Poslednji otkaz je dobila nedavno od uprave jedne srednje škole u kojoj je radila kao čistačica - priča nam svoju životnu priču.

"Znači cijeli život radim, bez osiguranja, bez radnog staža, bez išta - samo za tu platu. Od privatnika do privatnika, od kafane, kineskih prodavnica, trafike do butika...Znači, svuda sam radila, ali ništa. Radila sam u školi, godinu i dva mjeseca - čistila za 187 eura i ja sam bila prezadovoljna. Ali šta mogu sa 187 eura da uradim, na nas petoro - znači ništa. Krpila, samo duh da im vodim, život da im održavam", kaže Branka.

RSE: A vaša djeca, da li idu u školu?

"Ne ide ovaj mali, a za ovog srednjeg sam kasnila. Godinu dana sam ga kasnije poslala u školu od njegove generacije zbog toga što nijesam imala. Sad je borba bila, jesenas: kako da ga pošaljem, na koji način... Nemam socijalnu pomoć, kažu, zato što imamo kuću. Znači, svi znaju kako živimo, cijelo naselje Ćemenca zna, sav komšiluk zna da 'krepavamo od gladi'. Znači svi to znaju - ali ja socijalno nikada nijesam mogla dobiti. Jedino Elektrodistribucija koja mi đecu nije ostavljala bez struje. Dolazili su oni da nas isključe - ali kad sam ih uvela u kuću i pokazala šta ću đeci da dam da jedu, kako i gdje živimo nikad nas nijesu isključili", zahvalna je Branka.

Borbu za 'golu egzistenciju' svoje porodice Branka ilustruje još jednim primjerom: zbog trošne i neuslovne kuće koja je u njihovom vlasništvu, kod države ne ispunjavaju potrebne uslove za socijalu, a i Opština je ovoj petočlanoj porodici, iz istih razloga, uskratila bilo kakvu pomoć. Kakvi su uslovi u kojima žive - priča Branka.

"Moja đeca zadnjih godinu dana žive u pećini. Svi prozori su od nevremena nastradali. Prozor mi je jedan izletio - nema ga, vrata nema. Ljetos kad je bilo ono nevrijeme. Od čega da napravim to? Znači, s njima sam provela zimu tako. Išla sam ja i kod nadležne komisije u Opštini, bila sam tamo, nema đe nijesam bila. Nije mene sramota za moju đecu ali ništa- niko mi niđe nije izašao u susret. A nijesam tražla pare, tražila sam nešto materijala da mogu da popravim kuću, da napravim to", kaže Branka.O

na ne traži milostinju, nego da radi jer je, kaže, zdrava i sposobna za rad. Na Birou za nezaposlena lica je tražila da se zaposli u gradskoj "Čistoći" ali joj ni to nije moglo biti, prepričava Branka svoja iskustva u traženju posla u Nikšiću.

"Ne tražim ja da pišem, ne tražim da mi neko dadne, ja tražim da metem ulice samo da mi djeca imaju neku sigurnost - to tražim i ne mogu ni to da dobijem. Da imamo mjesečno tu platu, da znam da je imam jer sam po sedam mjeseci živjela bez ijednog dinara. Niodkuda primanja, kako sam mogla da živim - da prosim, je li? To sam i radila, da bi mi ostali živi - to sam radila. Nijesam na ulici, nego kod komšija, kod rođaka, kod sestara...Donosile su mi, znači da mi sestra iz Danilovgrada nije poslala dijete u školu ono ne bi išlo u školu ni ove godine. Dijete od osam godina - je li to strašno za jednu državu? A svuda sam tražila posao, nema gdje nijesam išla. Znači niko, ka' da ja sve tražim da mi neko donese, da ja sjedim i da šetam, a da mi neko ...Ali sam se obraćala svakome - tražila da metem ulice. Samo mi ljudi dajte posao!?"

RSE: Šta vam kažu na Birou za nezaposlena lica, jeste li na njihovoj evidenciji?

"Aktivno tržim posao i kažem: Dajte mi da metem, da čistim stanove. Prala sam tepihe i ćebad, cijepala sam drva - nema što nijesam radila ali to mi nije nikakva sigurnost. To sam mogla trenutno. Ima posla, radiš dva mjeseca, nema posla - prijatno, kući! Meni đeca bez hleba ostaju", priča Branka.

  • 16x9 Image

    Lela Šćepanović

    U radio novinarstvu od studentskih dana 1997. Sarađivala sa brojnim radio i TV redakcijama, ali se najduže zadržala, šesnaest godina, u redakciji crnogorskog Montena radija. Za Radio Slobodna Evropa, kao dopisnica iz Nikšića, radi od 2008. godine. Od januara 2014. radi u birou RSE u Podgorici.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG