Reuters (priredila Sabina Čabaravdić)
Tek što su stanovnici Berlina počeli uzimati komadiće razbijenog Zida nakon njegovog dramatičnog rušenja, sportski svijet je počeo predviđati zlatnu budućnost ujedinjenoj Njemačkoj.
Njemački su dužnosnici počeli zagovarati organizaciju Olimpijskih igara u Istočnom i Zapadnom Berlinu, kako bi se proslavio kraj Hladnoga rata.
Na Olimpijadi u Seulu, 1988. godine, Savezna Republika Njemačka osvojila je 40, a Demokratska republika Njemačka 102 medalje. Tada su svi govorili da će Njemačka, kad se ujedini postati super sportska sila.
Uoči samog službenog ujedinjenja zemlje zapadni su Nijemci u Rimu dobili Svjetsko prvenstvo u nogometu. Tadašnji trener reprezentacije, Franz Beckenbauer izjavio je kako će njemački nogomet biti "nepobjediv" kada se talentovani istočni Nijemci poput Matthiasa Sammera, Ulfa Kirstena i Thomasa Dolla udruže s velikim zvijezdama kakvi su Juergen Klinsmann i Lothar Matthaeus.
No, 25 godina kasnije, nakon trijumfa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, skoro su svi jednoglasni u tome da je Beckenbauerovo predskazanje “malo promašilo realnost”. Pobjeda bi se desila i bez Istoka.
Iz bivše Demokratske republike Njemačke nema više klubova u Bundesligi, kakvi su bili Dinamo iz Dresdena, ili Lokomotiva iz Lepziga. A ni zemlja očigledno nije postala sportska sila. Naprotiv! Iz godine u godinu rang njemačkih olimpijaca je sve niži.
U Barseloni, 1992. su bili na trećem mjestu, baš kao i u Atlanti 1996.godine. Nakon toga kreće “proklizavanje”: peti u Sudney-u, šesti u Atini, peti u Pekingu, a šesti u Londonu. Na zimskim olimpijskim igrama, u sportovima u kojima su oduvijek bili jaki, ove godine su u Sočiju završili na šestom mjestu.
Dakle, zašto ujedinjena država čak i uz mrežu specijaliziranih sportskih škola i sportskih naučnih centara sa Istoka, te uz podršku jakih njemačkih firmi sa Zapada, nije uspjela zatalasati globalni sport.
Ferdinand Koesters, koji je, u vrijeme pada Zida, bio uključen u sportsku problematiku zapadnonjemačke vlade, kaže da sport nije zauzimao dovoljno veliki dio u ugovorima i planovima o ponovnom ujedinjenju.
"Istočna Njemačka je bila vrlo uspješna u sportu, i trebali smo se potruditi da neke od objekata za obuku zadržimo na tom nivou. Sve je bilo na jednom mjestu, cijeli sportski gradovi, što je trebalo sačuvati. Ali tu smo priliku propustili”, kazao je Koesters.
Ujedinjena Njemačka nije si mogla priuštiti (jer nisu imali dovoljno novca u budžetu) da zadrži sve otvorene sportske škole na istoku, sa deset hiljada zaposlenih visokih sportskih dužnosnika, od kojih su skoro polovina bili treneri.
Osim toga, zapadni Nijemci nisu sačuvali sve sportske centre na Istoku djelimično i zbog uvriježenih navika za dopingom. Mnogi su naime bili šokirani kada su, nakon pada Zida, sportski treneri iz Istočne Njemačke otvoreno priznavali da dopingu duguju mnoge uspjehe svojih sportista.
Kina, koja također ima specijalizirane sportske škole i sistematski traži talente, sada je zamijenila bivši DDR na mjestu nove sportske supersile. U posljednjim “hladnoratovskim” Igrama u Seulu, Kinezi su završili kao 11. na tablici medalja. U Londonu 2012 Kina je zauzela drugo mjesto, odmah iza Amerikanaca, a ispred timova Velike Britanije i Rusije.
Dominacija nogometa takodje igra veliku ulogu u cijeloj priči. Ako mu se da šansa da bira, talentovani mladi sportista u Njemačkoj sigurno će prije izabrati da bud proslavljeni i bogati fudbaler u Bundesligi, nego što će se opredijeliti da “preživljava” u atletici ili da se bavi nekim zimskim olimpijskim sportom.
Iz svih ovih razloga, više je vjerovatno da će Njemačka u sljedećih 25 godina velike sportske uspjehe ostvarivati na nogometnom igralištu nego bilo gdje drugdje.
