Dostupni linkovi

Birači zaljubljeni u Vučića, male šanse za sinergiju opozicije


Čedomir Jovanović i Dragan Đilas
Čedomir Jovanović i Dragan Đilas
Da li je ostvariva ideja o udruživanju rascepkane i nejake opozicije u susret očekivanim vanrednim izborima u Beogradu radi rušenja sadašnjeg gradonačelnika Dragana Đilasa, lansirana javnim pozivom lidera Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića? Šta bi bile zajedničke tačke na kojima bi se mogle naći one partije koje su praktično većinom nastale iz Demokratske stranke? Stranke koja se u međuvremenu urušila i koja nosi teret odgovornosti za neuspeh ranijeg proevropskog bloka.

Ako je nekadašnji DOS, koji je ujedinio partije najrazličitijih orijentacija i uspeo da izbornom pobedom smeni Miloševića sa vlasti inspiracija za ovaj poziv, onda je to pogrešna računica, kažu sagovornici RSE.

Srđan Bogosavljević iz Ipsos stratedžik marketinga podseća da je DOS nastao u trenutku kada su birači otkazali ljubav dotadašnjem neprikosnovenom vođi Slobodanu Miloševiću, dok je danas situacija sasvim drugačija.

„Ozbiljnije parirati vlasti na taj način je moguće, sećamo se jako dobro vremena DOS-a kada ni jedna pojedinačna stranka nije bila ni blizu u to vreme SPS-u, ali je nezadovoljstvo SPS-om bilo veliko. Tadašnja sinergija nije bila bazirana na programu, na ličnim simpatijama, nego pre svega na nepopularnosti protivnika, Slobodana Miloševića. Današnja situacija u Srbiji je trenutno takva da vlast ima još uvek veliki kredit, većina naroda misli da Srbija ide u dobrom pravcu. U takvom momentu kada većina misli da se ide u dobrom pravcu (mada u ekonomiji ne ide u dobrom pravcu) vrlo je teško naći neku kombinaciju koja će tek tako privući glasače. Morala bi da bude bazirana na mnogo ozbiljnijim temeljima od samo „biti protiv onih koji su na vlasti“. Lično ne verujem da ova kombinacija može da napravi neku veću sinergiju“, kaže Bogosavljević.

Opozicija u mišjoj rupi

A na kojim pitanjima će se okupiti opozicija, pošto je proevropska priča koja je bila ekskluzivitet dela sadašnje opozicije, „kidnapovana“ od strane naprednjaka i njegovih partnera, pita se kolumnista Teofil Pančić. On posebno ističe da stožer okupljanja u ovom trenutku ne može biti Demokratska stranka koja je sasvim obezglavljena.
Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

„Mislim da je ovo trenutak u kome svedočimo o nekoj vrsti idile između biračkog tela i aktuelne vlasti, odnosno pre svega SNS-a, odnosno pre svega Vučića. Imali smo takve periode i ranije. Sećate se, jedno vreme je većina Srbije bila zaljubljena u Miloševića, pa je jedno vreme bila zaljubljena u Koštunicu, pa donekle i u Tadića. Ima tih faza, ali te faze prođu. Međutim, dok ne prođu, opozicija bude saterana u mišju rupu. Mislim da je ovo sad jedna od tih faza i ne vidim da opozicija u ovom trenutku može da širi svoje biračko telo, pogotovo ne sa ovakvom politikom, konfuznom, nedefinisanom, protivrečnom, u osnovi gubitničkom.“

Profesorka Vesna Rakić Vodinelić smatra da je ova ideja plasirana kao odgovor na najavljeno rušenje vlasti u Beogradu i očekivanja prevremenih izbora. Međutim, beogradska vlast ne mora da se ruši izborima, niti je to neko čvrsto obećao, na delu je problematično takozvano prekomponovanje lokalnih vlasti po uzoru na republičku. Ipak, iako nisu vanredni izbori izvesni, to ne znači da nema suštinske potrebe za udruživanje opozicije, kaže profesorka Vodinelić.

„Dve tačke na kojima bi opozicija mogla da pronađe motiv za udruživanje jeste unapređivanje demokratije, pošto vlast u Republici o demokratiji uopšte ne govori, i zaštita ljudskih prava. To bi bila zaštita od autokratije koja se najavljuje ili koja se već primećuje u radnjama nekih čelnika vladajućih stranaka na nivou republike. Ali takav program nije bio predočen“, navodi ona.

Reakcije prozvanih na Jovanovićev poziv su uzdržane, mada su opozicione partije svesne da pojedinačno nemaju šanse ne samo na eventualnim izborima, već ni kao kontrolori vlasti. Bez jake opozicije demokratija je ugrožena, a koji je put da se ona konsoliduje, to pitanje ostaje do daljeg otvoreno.
XS
SM
MD
LG