BiH i dalje između građanskog i nacionalnog

Nigdje u svijetu ne postoji izborni zakon kakav je u Bosni i Hercegovini prema kojem se vlast bira po etničkom, a ne građanskom principu. Tako primjerice, Hrvati i Bošnjaci u Federaciji biraju dva člana Predsjedništva BiH iz reda tih naroda, a Republika Srpska bira Srbina.

Podsjećamo: na listama u Federaciji su kandidati za člana kolektivnog šefa države bili iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda i svaki građanin je mogao da bira za koga će glasati sa lista koje su kandidovale političke partije. Pored toga, postoji i teritorijalna podijeljenost prilikom glasanja, pa Srbi iz Federacije ne mogu birati Srbina iz Republike Srpske, a Bošnjaci i Hrvati iz Republike Srpske pripadnike istog naroda u Federaciji.

Iz ovakvih neodrživih rješenja svako bira dio principa koji mu odgovara. Pristalicama isključivo nacionalne opcije najviše smetaju i naznake građanskog principa.

Lideru HDZ-a BIH Draganu Čoviću smeta što je SDP-ovac Željko Komšić izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Za tu stranku on nije dovoljno dobar Hrvat jer ne govori hrvatski jezik, nije član HDZ-a i zastupa građansku opciju:

„Gospodin Željko Komšić je dobio 315.000 ili 316.000 glasova - 1,5 posto točno je nebošnjačkih glasova.“

„Zna se koje politike su potisale Dejtonski mirvni sporazum i Vošingtonski, zna se koje su politike utvrdile takav izbor članova Predsjedništva. I još jedna, vrlo bitna stvar – gospodin Ivo Miro Jović nakon ostavke gospodina Čovića izabran je u Predsjedništvo BiH iz Zstupničkog doma, a većinu u Zastupničkom domu čine zastupnici iz reda bošnjačkog naroda“, kaže članica Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH Lidija Korać.

Nacionalni torovi

I dok se sve stranke sa nacionalnim predznakom, pa i one koje to nisu, u BiH kunu u Evropsku uniju, u čijim zemljama se kandidati na izborima ne prebrojavaju po krvim zrncima, u praksi rade suprotno. Još nikada nije ispoštovana odluka Suda za ljudska prava u Strazburu da se i manjinama omogući kandidovanje na izborima, a ustavne promjene doživljavaju na način da narode svrstavaju u nacionalne torove.

„Zašto sve to Čović radi, i njegova stranka? Radi zbog toga da skrene pozornost sa svoje osobne a i kriminalne aktivnosti njegove stranke koju predvodi, jer protiv njega se vode mnogobrojni sudski procesi zbog pljačke i kriminala - i sad, naravno, njemu paše da skrene pozornost sa tih problema. Za Hrvate nije glavni problem uopće ni Željko Komšić ni bilo koji dugi političar. Za bosanske Hrvate glavni problem su HDZ i Dragan Čović i ovakva suluda politika koju vodi“, kaže fra Petar Jeleč, profesor povijesti na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu.

„Mi dolazimo u jednu sasvim glupu poziciju kao narod, kao država, da građanski princip koji je vladajući u Evropi u posljednja dva stoljeća mi ovdje, u Bosni, proglašavamo diskriminatorskim“, navodi profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra.

Sve ono što se dešava nakon izbora u BiH, gdje mnoge stranke ne zanima da naprave funkcionalnu državu, već da je još više rasparačaju, stavljajući u prvi plan nacionalno a ne građanska, je antievropska, antidemokratska politička filozofija, ocjenjuje profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić.

„Koja ne priznaje teoriju države i prava svih građana, nego samo teoriju krvi, teoriju etničkih krvnih zrnaca. Ako je nekome BiH na srcu i ako ima naglašen etnički filing, onda pored te borbe za pravo svoga naroda u ime kojeg govori, morao bi zaista ispoljiti i minimum zahtjeva za pravo građanina, za pravo svih drugih ljudi. Ako se to drugo pravo ne nađe ni u podtekstu, onda to drugim riječima znači da oni koji bruje o europskim standardima se nalaze u problemima - ili da ih europski standardi ne zanimaju, ili da uopće ne znaju šta oni znače“, ocjenjuje Kukić.

Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini stranke koje su do sada bile dio vladajuće koalicije vide na način da se nadležnosti države vrate na entitetski nivo i da zemlja, umjesto dva, ima i treći entitet. U tome prednjače SNSD i HDZ BiH, čiji lideri Milorad Dodik i Dragan Čović bodre jedan drugog u namjeri da, po nepisanim pravilima, Hrvat iz HDZ-a može biti član Predsjedništva ili predsjedavajući Vijeća ministara.

O kakvoj je neprincipijelnosti riječ pokazuje činjenica što je, primjerice, za SNSD jedino prihvatljivo da većina Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske bude iz te stranke, a HDZ-u BiH što bi Emil Vlajki, kandidat Demokratskog narodnog saveza Republike Srpske koji je bio savjetnik Slobodana Miloševića u Hagu, mogao biti potpredsjednik tog bh. entiteta iz reda hrvatskog naroda.