Dostupni linkovi

logo-print

BiH i terorizam: Nesposobnost vlasti ili nedostatak političke volje


Čistačica pere vrata od policijske stanice u Zvorniku, nakon napada krajem aprila 2015.

Čistačica pere vrata od policijske stanice u Zvorniku, nakon napada krajem aprila 2015.

Terorizam je u BiH političko pitanje i nedostatak političke volje koči sigurnosne službe da se bore protiv njega, bar na to se svodi parlamentarna rasprava o terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, ali i akciji “Ruben” provedenoj u RS nakon akta u Zvorniku. Čak se ne mogu dogovoriti ni oko kvalifikacije djela, niti konkretnih mjera. Sve se svodi na politizaciju i već ispričane priče još od napada u Bugojnu i američku ambasadu u Sarajevu.

Da u BiH nema Strategije za borbu protiv terorizma, da je stanje gore nego što su analitičari pretpostavljali, ali i da nema konkrenih rješenja, već samo ispričane priče i međusobna optuživanja, više je nego jasno. Tako, zvanične institucije nisu dale nijedan podatak o potencijalnim prijetnjama, teroristima ili njihovim finansijerima. Tek štura informacija o tome šta se dešavalo i koje su mjere poduzete, te ko je, a ko nije učestvovao u akcijama nakon napada u Zvorniku i onoj koju je proveo MUP RS nazvanoj “Ruben”. Da je bh. političarima draže oponiranje nego njihov posao koji znači stvaranje zakonskih pretpostavki da se onemoguće teroristički akti, pokazala je i rasprava u državnom parlamentu. Gotovo identična onoj kakva se mogla čuti nakon napada u Bugojnu ili na Američku ambasadu u Sarajevu.

Kočnica da se godinama uradi nešto leži kako tvrdi Nikola Špirić, zastupnik SNSD u političkoj volji.

“Da bi iskoristila sve svoje kapacitete mora biti politički konsenzus. Tog konsenzusa nema i mislim da lagano, bez obzira na spremnost svih agencija i na deklarativnu volju da će da rade, jer njima treba politička podrška, BiH gubi tu bitku.”

Da je zaista tako, i da se krivica u BiH po ko zna koji put prebacuje s jednih na druge potvrdio je i stav Sadika Ahmetovića, bivšeg ministra sigurnosti BiH.

“Nakon Bugojna upućen je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, dostavljen Vijeću ministara kada je predsjedavao Špirić, oboren od strane SNSD. Godine 2010., poslije terorizma u Bugojnu, Ministarstvo sigurnosti tražilo je uspostavu radne grupe da se utvrdi Nacrt zakona za borbu protiv terorizma. Samo, MUP RS je rekao kako taj zakon ne treba BiH. “

Mada tvrdi da kapaciteta ima iz onoga što kaže ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, ponovno je zakazala zajednička vizija.

“Možemo donijeti i tri zakona o terorizmu, ali ako zajedno nećemo na tom problem da radimo, opet nećemo uraditi ništa.”

Povratnička populacija, koja je strahovala nakon akcije “Ruben” u kojoj je uhapšeno 32 ljudi, nije dobila odgovor da li su prekršena prava i procedure prilikom hapšenja. Na njihove strepnje nema utjehe, čak ni te da li je sumnja da oko njih žive teroristi opravdana ili se radi o demonstraciji moći.

Umjesto toga, baš kao i ranije kada je Haris Čaušević, optužen za napad na policijsku stanicu u Bugojnu za jedne bio “roker”, i ovaj put se ili predimenzionira ili minimizira ovo pitanje. Zastupnik SDA u parmanetu BiH Šemsudin Mehmedović kaže:

“Da je MUP RS tražio da se uhapsi i reis-ul- ulema uhapsili bi ga. Da ne govorimo da je listom krenulo sa hapšenjem ljudi i to je stvorilo takav strah, pogotovo kod povratnika, manjinskog naroda koji živi tamo i gdje je bilo grubih kršenja ljudskih prava. Kakve su posljedice toga? Postoji jedna anegdota koja kaže uhapšena su 33 lica među kojima su nađena dva bez abdesta i nijedno neosunećeno.”

Svima u BiH odgovara ovakvo stanje, kaže novinarka magazina START BiH Rubina Čengić.

Nakon što je direktor OSA-e rekao da postoji tri hiljade ili tri stotine potencijalnih, uspavanih terorista, niko nije tražio imena tih ljudi ili lokaciju gdje oni žive. Priča o tome ko je osunećen i ko ima šamiju je krajnje neozbiljna. Mislim da u BiH ne postoji volja da se raščisti s tim radikalnim elementima i oni se koriste za zastrašivanje i optuživanje jedni drugih. Da postoji, onda se u priči o zabrani djelovanja svih radikalnih skupina ne bi vodila polemika jesu li četnici i pripadnici handžar-divizije isti ili različiti, nego bi se podvukla crta i reklo – sve što sobom nosi bilo kakvu radikalnu ideju ovdje ne treba da postoji.”

Dok balansiraju na taknoj niti pristojnosti bh političari zaneseni trenutkom, nijedniom riječju nisu pomenuli najavljeni dolazak u BIH Haruna Mehičevića, zvanog Abu Talha, koji vodi Centar za islamske studije El-Furkan u Melburnu. Riječ je o osobi koja predstavlja najveći bezbjednosni problem Australije, a koji je, sudeći prema informacijama već kupio zemljište u mjestu Ošve kraj Maglaja.

A upravo odatle u borbu u redove Islamske države otišao je i najveći broj bh. državljana ili tu živi veliki broj onih koji su sumnjičeni za terorizam.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

XS
SM
MD
LG