Dostupni linkovi

logo-print
Na pitanje da li se treba vraćati na sadržaj NATO samita u Čikagu, bar kada je u pitanju BiH, najjednostavnije bi bilo odgovoriti - 'ne', jer tamo se nije dogodilo ništa što bi značilo vijest za one koji u euroatlantskim integracijama vide njenu budućnost.

Međutim, kada je riječ o lekcijama, tada je Čikago važno poglavlje. Onima koji brzo zaboravljaju ili nisu nikada naučili, samit je poručio: euroatlantski proces je tango za koji je potrebno najmanje dvoje.

Da je neke pravde, uvaženi zvaničnici iz BiH, prisutni na tek okončanom NATO samitu u Čikagu, vratili bi pare od avionskih karata i skupih američkih hotela. Kao 'značajan uspjeh' okarakterisana je činjenica da su, zajedno sa ostalim NATO aspirantima, sjedili za stolom i razgovarali o tome šta i kako.

Međutim, barem u bh. slučaju, odavno je poznato šta treba činiti kako bi se dostigao novi stepen atlantskih integracija. Već legendarno pitanje vojne imovine moralo je imati svoju praktičnu završnicu. Tek sa dokazom o tome u džepu, bh. delegacija je mogla put Čikaga. Ovako - umjesto prijema u Akcioni program za NATO članstvo - BiH je
dobila poruku: znamo i cijenimo to što ste nešto radili, ali - javite se kada to i završite.

S druge strane, u politici bh. lidera uveden je novi termin: 'umjetnički dojam'. Oni su sate prije samita živjeli u ubjeđenju da će im se progledati kroz prste i tako još jednom dokazati da nije važno raditi, već ostaviti samo utisak o tome.

„Moram priznati da do prije dan-dva nije baš tako izgledalo, s obzirom da, objektivno, mi nismo završili ono što se očekivalo od nas, a to je donesemo u Parlamentu odluku o vojnoj imovini i da počnemo knjiženje, za šta je pretpostavka bila realizacija sporazuma iz Banjaluke, odnosno potpisivanje sporazuma između Vijeća ministara i dvije entitetske vlade. Duboko vjerujem da smo u stanju da to privedemo kraju, čak u narednih nekoliko sedmica“, rekao je ministar vanjskih poslova BiH, Zlatko Lagumdžija.

Hillary Clinton na samitu u Čikagu

Hillary Clinton na samitu u Čikagu

Dakle, podsjećanje - sa NATO strane je poručeno da je politički sporazum o popisu vojne imovine dobar, ali ne i dovoljan za zeleno svjetlo za MAP, Akcioni program, koji je, praktično, trening za punopravno NATO članstvo.

"Kada je riječ o BiH, pozdravljamo politički sporazum o vojnoj imovini i sada insistiramo da se to i primijeni. Ohrabrujemo ne samo Bosnu i Hercegovinu već i ostale zemlje - kandidate za NATO članstvo da nastave s organizovanjem regionalnih inicijativa poput zajedničkog balkanskog pristupa zračnoj odbrani, odbrani od prirodnih katastrofa i zajedničkom angažovanju u afganistanskoj misiji. Od zemalja koje žele da nam se pridruže očekujemo da pokažu da dijele naše vrijednosti i da su voljne i sposobne da postignu standarde kakve zahtjeva NATO članstvo. S naše strane - obećavamo pomoć, jer je to i u našem interesu. Svjesni smo da taj proces može biti dug i izazovan, ali od toga ne teba odustati. Upamitite naš zajednički cilj - još snažniji, čvršći i efikasniji vojni savez", poručila je američka državna sekretarka, Hillary Clinton.

Još nije sve izgubljeno

I onda, kada ne preostaje ništa drugo, bacili smo se na kalkulacije – još nije sve izgubljeno, još ima vremena - kao da do sada euroatlantskoj strani nismo pokazivali ništa drugo nego da gutamo vrijeme zaobilazeći prilike.

Kratka ilustracija - kada je ova priča prvi put bila aktuelna, prije više od dvije godine, stajali smo u istom redu sa Crnogorcima. Oni su tada započeli MAP, mi - kalkulacije. Rezultat: njima je u Čikagu nagovješteno da bi na narednom samitu mogli dobiti pozivnicu za punopravno članstvo, a nama? O tome već sve znate.

Ali, eto, pođimo od toga da još uvijek ima vremena, kako tvrdi minstar odbrane BiH, Muhamed Ibrahimović:

Muhamed Ibrahimović

Muhamed Ibrahimović

"Inače, MAP, godišnji nacionalni program, aktivira se u septembru, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već za bilo koju državu. Ali, ako mi uspijemo u međuvremenu, do tada ovo pitanje prevazići, mislim da ne bi trebalo da bude problema, jer se on može i tada aktivirati. To znači da mi moramo raditi. Ja sam gajio neku, rekao bih, potajnu, nadu da ćemo to izvršiti, ali, bilo je to poteško za ovako kratko vrijeme.“

Nasreću, BiH u vojnom savezu ima prijatelje - među njima je i Hrvatska čiji su predstavnici na samitu uporno nagovarali kolege da donekle ublaže kriterije u bh. slučaju - da se ne čeka sa dovršetkom praktične provedbe upisa nepokretne vojne imovine kao državnog vlasništva, već da sam početak tog procesa bude dovoljan za ulazak u MAP. Sem toga, Hrvatska se ponudila da bude kontakt između BiH i ostatka NATO društva, ne želeći, s druge strane, da njena pomoć bude shvaćena drugačije.

„Nisam sklon dociranju i patroniziranju u vanjskoj politici i usiljenom prodavanju pameti i iskustva drugima. To je nešto s čime se Hrvatska u svojoj koži suočavala puno puta. Ali – jesam za prijateljsku pomoć. Dakle, nisam da se namećemo kao ultimativni pametnjakovići i mentori, jer to zna ljudima smetati, ali, ako nas trebaju, istog trena smo tu i za Bosnu i Hercegovinu, koja je u teškoj situaciji naprosto zbog nefunkcioniranja institucija. A u NATO se u takvom stanju ne može ući“, kaže premijer Hrvatske Zoran Milanović.

Jasno da ne može, i to bi trebala biti lekcija koja bi morala još dugo da zvoni u ušima bh. lidera. Ali, konačno, glumeći drugačije, čak i oni su svjesni toga.
  • 16x9 Image

    Elvir Bucalo

    Novinar s diplomom Akademije likovnih umjetnosti i tri decenije iskustva, nakon rada na sarajevskoj 202-ci i Yutelu prijete i na nezavisnom radiju ISV za vrijeme rata, od 1997. izvještava iz Brisela za brojne bh. i međunarodne medija.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG